PRIČA RODITELJA ČIJI JE SIN U BOLNICI: ‘Spavam u šatoru, a sa sinom razgovaram preko walkie-talkieja, borim se s traumama’

FOTO: Opca Zupanijska Bolnica Pakrac Facebook

Upala pluća smjestila je sedmogodišnjeg dječaka u Opću županijsku veteransku bolnicu Pakrac u kojoj boravi već tri dana. U sobi bez televizije boravi sam, a podršku mu ne mogu pružiti ni roditelji jer je zbog epidemije koronavirusa na snazi zabrana boravka roditelja s djecom dulje od 15 minuta.

Tako od ponedjeljka maleni roditelje vidi na 15 minuta svaki dan, a otac i majka ne smiju u prostore bolnice ući zajedno. Najprije mu jedan roditelj ublaži boravak na 15 minuta pa ga isto toliko može posjetiti i drugi.

Pri ulasku u bolnicu oboje prolaze mjere zaštite od koronavirusa pa se roditelju prvo izmjeri temperatura i dezinficiraju ruke, a potom moraju staviti zaštitnu masku. Ipak, govori nam Roberto Mateš, dječakov otac, pri primitku u bolnicu mogli su odabrati i ostati u potpunoj karanteni u jednoj sobi s dječakom. Ta izolacija, tvrdi on, ne bi dobro sjela ni dječaku ni njima.

Zbog toga je on odlučio praviti društvo svom dječaku pa već treći dan svoje slobodno vrijeme provodi ispred bolnice. Tijekom večeri, kada je dječaku najteže ostati sam, on spava u šatoru ispred bolnice.

Ovaj 47-godišnjak proveo je i zadnjih nekoliko kišnih večeri u šatoru, kako tvrdi, bez problema.


“Uvučem se u vreću za spavanje i dobro mi je, ne prokišnjava”, rekao je.

Budući da je dječak smješten u dio bolnice koji ne gleda na tu stranu, on drugog kontakta od tih 15 minuta dnevno s njim, nema. Zato je s dječakom uspostavio vezu preko walkie-talkieja.

“Njemu je to onda postalo igra. Mi se i inače tako igramo doma sa šatorom i walkie-talkiejima pa je njemu to sve potpuno normalno”, dodaje. No cijela ova situacija nije najnormalnije iskustvo ni za roditelja ni za dijete.

Podsjetimo, na odredbu od 15 minuta dopuštenog boravka s djetetom brojni su roditelji bučno reagirali, no ovo je jedan od rijetkih slučajeva koji je prerastao u aktivnost.

Obitelj Mateš boravi u blizini Pakraca, u mjestu Brezine, a sedmogodišnjak im je jedino dijete. Otac Roberto u mirovini je jer je kao pripadnik Tigrova ranjen, a u bolnici u koju sada ne smije dulje od 15 minuta ranije je bio stacioniran.

Iz blizine bolnice se ne udaljava iako samo tijekom večeri boravi u šatoru. Dotad šeta ili sjedi u automobilu.

“Moj sin je sada ostao bez skrbnika. Tko se skrbi o njemu kada mi nismo tu?”, pita se.

On se na ovaj potez odlučio kao zabrinuti roditelj koji svom djetetu želi pružiti potporu i biti u njegovoj blizini u slučaju da ga zatreba, no onda je zaključio da je veliki broj djece diljem Hrvatske sada sam u bolnici i da se mnogo roditelja nalazi u bezizlaznoj situaciji kao on sada.

“Ovo neće stati. Tek će sada šatori osvanuti i drugdje”, dodaje.

Na svu sreću, njegovo bi dijete već sutra trebalo napustiti bolnicu jer je odlično reagiralo na antibiotike, no ova tri dana bila su previše i dječaku i roditeljima koji još u nevjerici govore o svom iskustvu.

Bolnica u Pakracu, s druge strane, na naše upite ne odgovara.

Komentari

loading...