Poznati zagrebački fotograf zabilježio svoju borbu za život protiv korone: Nije mogao otići ni do WC-a, a izgubio je i mnogo kose!

foto:pexels

Pandemija koronavirusa nakon male ‘ljetne stanke’ u Hrvatskoj ponovo uzima maha, a izgleda da su ovoga simptomi građa sve teži i teži. Tko nema sreće proći bez da uopće zna da je zaražen, vjerojatno će proživjeti iskustvo kakvo s gripom nie mogao ni zamisliti.

Jedan od teže pogođenih građana bio je i fotograf Darije Petković (46), koji nije spadao u rizičnu skupinu, no prošao je kroz pakao teške infekcije. Iako mu korona nije bila odmah dijagnosticirana, na kraju je završio u bolnici gdje se borio za život, a sve je zabilježio svojim fotoaparatom i iskustvo podijelio s HTV-om.

U detaljom opisu svega kroz što je prolazio, odmah je naglasio da usporedbe s girom nipošto nisu opravane te kako je gripa “mala beba” s obzirom na simptome covid-a, a pogotovo na opasne posljedice koje ova infekcija može imati, poput moždanog ili srčanog udara.

“Negdje pred kraj 6. mjeseca osjetio sam neke trnce po tijelu, uz kičmu i neku opću slabost. Izmjerio sam temperaturu i bila je 37,3. Vidio sam da nije dobro. Bio sam sam. Kćeri su bile kod bake, a žena na putu. Bio sam sam kod kuće tih tjedan dana. Imao sam čitavo vrijeme visoku temperaturu, nisam mogao jesti. Kontaktirao sam liječnicu koja mi je dala uputnicu za testiranje.

Test je bio negativan, no kako mi je bilo dosta loše napravili su mi i snimku pluća na kojoj se vidjelo da imam dvostruku upalu pluća. Obzirom da su mislili da nemam koronu, poslali su me kući i dali su mi sumamed. Srećom, imao sam visoku temperaturu pa se nisam mogao kretati među ljudima i bio sam kod kuće. Da nije bilo tako, mogao sam zaraziti neki broj ljudi jer, kao, nemam koronu”, započeo je ovaj fotograf svoju priču.


Kako mu je postajalo sve lošije, supruga koja se taman vratila sa službenog putovanja savjetovala mu je da posjeti bolnicu. Tako je po drugi put otišao u Kliniku za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević i tada mu je test je ispao pozitivan. Odmah su ga stavili na dodatni kisik kroz masku i tako je počelo njegovo liječenje koje trajalo 26 dana.

“Mislite da ste loše, ali zapravo niste još loše. Loše ćete postati za par dana. U krajnjoj fazi sam došao do toga da nisam mogao napraviti tri koraka. Ne možete ni pričati i izgubite svu energiju. Kao da vam je netko sve isisao. Za otići na WC ili do umivaonika, trebam prvo skupit snagu što je znalo trajati i po sat vremena. I mislim si da li stvarno moram otići. Jedva odete do umivaonika jer ste potpuno iscrpljeni i slomljeni”, priča.

Darijevo bolničko liječenje odvijalo se u dvije različite etape, jenoj na običnom bolničkom odjelu a druga na odjelu intenzivne njege.

“Na odjelu 5 je liječenje takvo da vam osoblje koje je vrlo profesionalno i kvalitetno u prostor liječenja dolazi pet-šest puta dnevno, obave što trebaju i izlaze van. Nemate kontakt s medicinskim osobljem kao što inače imate. Liječnici vas zovu telefonom, vi se prijavljujete telefonom, znači kroz tehnološku bazu jer se izbjegava kontakt. Dobivate ono što trebate, hrana, lijekovi i to je to. Vi ste zapravo u sobi sami”, objašnjava.

No, kako mu se stanje pogoršalo i više nije mogao ništa sam raditi, dovezli su ga s bocom kisika na kolicima na aparat za slikanje pluća.

“To se obavlja tako da stojite i rukama obgrlite taj uređaj. I onda mi bolničar veli da se pomaknem malo lijevo, a ja sam bio toliko loše da to nisam mogao nego sam pao na pod. Vidjeli su da nisam dobro pa su me prebacili na intenzivnu gdje je liječenje drugačije i gdje su stalno prisutne medicinske sestre i tehničari. Ja sam ležao na krevetu i dok sam bio tamo nisam se nikud pomaknuo. Kupaju vas na krevetu, donose vam hranu, tamo sam bio postavljen i nema micanja. Većina ljudi ostane oko sedam dana, a ja sam ostao skoro tri puta duže jer sam imao teži oblik bolesti. Promijenio sam više cimera”, prisjeća se Dario.

Ovaj fotograf dodaje i kako je on već nosio maramu preko usta i prije nego što je stožer donio odluku o obavezno nošenju maski. Kaže kako nekad zna kašljucati i kihati zbog alergije pa nije htio da se drugi oko njeg osjećaju neugodno. Na posljetku je, prije nego što je završio u bolnici, počeo svuda ići pješice kao bi izbjegao javni prijevoz. Unatoč pridržavanju svih mjera, nekako se uspio zaraziti na Akademiji dramskih umjetnosti gdje predaje, no ni sam ne zna kako točno.

“Na sreću nisam zarazio nikoga od članova svoje obitelji, niti od kolega, studenata i ljudi s kojima se družim. S te strane sam bio netko tko je dobio bolest ali je nije prenio dalje. To mi je bila olakotna okolnost jer sam čitavo vrijeme mislio: ‘Što ako zaraziš nekoga?’ To je jedan dodatni teret svakome. Niste svjesni da ste zarazni i onaj moment kad mi je test bio negativan, mogao sam ići okolo i nekoga zaraziti.

Još uvijek zapravo ne znamo što korona može učiniti našem organizmu i kakav će biti konačni ishod. Ono što sam primijetio je znatan gubitak kose. Još nisam potpuno u formi kao što sam bio prije. Očito će proći još vremena prije nego mi se kapacitet pluća vrati. Najavili su mi da će oporavak trajati duže.

Što se tiče ljudi koji ne vjeruju i koji misle da je to sve skupa bezveze, to je jedan od razloga zašto sam i pristao s vama razgovarati da malo osvijestimo to sve.

Znači, ja nisam zastupnik ni jedne političke ili nekakve druge opcije, ja sam netko tko je direktno proživio 26 dana bolnice i 35 dana bolesti. Važno je da o tome razgovaramo i osvijestimo da je to bolest koja može za određeni broj ljudi biti jako opasna. Ja sam za to da se maske nose. Ako pomognu da se smanji samo deset posto slučajeva – super”, dovršio je Petković svoju priču i poslao upozorenje ostalima.

Komentari

loading...