Kvarovi na kućanskim uređajima vrlo brzo nakon isteka njihova jamstva posljednjih su godina postali više pravilo, nego iznimka.
Sumnja za kvarove ide u smjeru samih proizvođača za koje se smatra kako nove tehničke uređaje praktički programiraju tako da se kvare vrlo brzo nakon isteka jamstva, što tada nemali broj građana ponovno odvodi u trgovinu i kupovinu novoga uređaja, jer se onaj pokvareni nerijetko ne isplati popravljati s obzirom na cijene rezervnih dijelova.
Problem je to o kojem se na europskoj razini već duže vrijeme raspravlja, a neke su države Europske unije donijele i svoje zakone s ciljem reguliranja ove situacije na tržištu.
Tako je u Francuskoj, čijih 92 posto građana smatra da su prozvodi pokvare odmah nakon isteka jamstva, zakonom zabranjeno programirano kvarenje. U Austriji, pak, postoji oznaka koja se dodjeljuje za električne uređaje koji dulje traju i lakše se popravljaju, a u Švedskoj se daju porezne olakšice potrošačima koji uređaje nose na popravak. No, intencija Europskog parlamenta je da se ti problemi riješe na razini svih zemalja EU, o čemu se raspravljalo i na parlamentarnom Odboru za unutrašnje tržište i zaštitu potrošača u sklopu Izvješća o produljenju trajanja proizvoda, na kojem radi i hrvatska zastupnica Biljana Borzan.
“Prvi nacrt Izvješća EP-a osvrće se i na problem popravka uređaja u slučaju manjih kvarova. Tako primjerice kada pukne ležaj na perilici, morate zamijeniti cijeli bubanj jer nema manjih rezervnih dijelova. Ponekad su oni toliko skupi da se uopće ne isplati popravljati. Rezervni dijelovi ne samo da moraju biti dostupni, već moraju biti po razumnoj cijeni.” kazala je Biljana Borzan navodeći da je taj sektor u velikim problemima jer se recimo samo u Njemačkoj u jednoj godini broj radnji za popravak smanjio za 13 posto.
Neke studije pokazale su da su perilice za rublje programirane na određeni broj okretaja, televizori na nekoliko tisuća radnih sati, a printeri na određen broj stranica.
“Europsko socijalno i gospodarsko vijeće objavilo je studiju kojom je dokazano da bi uvođenje minimalne oznake trajanja proizvoda dovelo do povećanja prodaje označenih proizvoda za 55 posto. Samo bi printerima prodaja porasla za 70 posto. Također, pokazalo se da su potrošači voljni platiti više za trajnost proizvoda, primjerice kako bi perilica za rublje trajala dvije godine dulje spremni su izdvojiti 100 eura više” istaknula je Borzan, dodavši i da su „istraživanja pokazala da su ponovna upotreba ili popravak puno bolji čak i od recikliranja proizvoda jer stvaraju preko 10 tisuća novih radnih mjesta više i imaju bolji utjecaj na okoliš.“
