MLADI REKLI SVOJE: ‘Da ginemo za one koji će piti šampanjac i svoju djecu sklanjati na sigurno?’

Wiki

Ponovno uvođenje vojnog roka uzburkalo je strasti.

Dobrovoljno služenje vojnog roka uskoro bi moglo prostati prošlost. Naime, već tjednima se priča o ponovnog uvođenju obaveznog služenja, a malo tko je oduševljen tom idejom, a ponajmanje oni koje bi ta odluka zahvatila.

Splitski maturanti, tako, nisu imali problema s izražavanjem svojeg mišljenja, koje se vladajućima neće svidjeti. U tom razredu našla se nekolicina koja nema ništa protiv ponovnog uvođenja vojnog roka, no brojniji su, ipak, bili oni koji u tome ne vide smisao.

“Čemu oružje?! Nama treba reforma školstva, a ne priprema za rat”, rekao je Dario.


“Zašto bi itko od nas bio marioneta u rukama NATO-a? Za koga bismo se borili? Zašto bismo ginuli za one koji u isto vrijeme piju šampanjac i svoju djecu sklanjaju na sigurno?”, zaključuje.

Ljeto nakon mature vjerojatno je posljednje koje će moći provesti relativno bezbrižno. Neki će, naravno, raditi, drugi će još birati fakultet koji žele upisati, ali svi oni zabavljat će se kao nikad u životu. Svi su napokon punoljetni i u život tek ulaze, a sada im netko želi mjesec dana najbezbrižnijeg ljeta u životu oduzeti za vojni rok.

“Nije sve samo cvijeće! Mnogi bi od nas to ljeto iskoristili za rad, da zaradimo koju kunu za nastavak školovanja“, govori Petar ozbiljno, a njegov kolega nadovezao se i na dužinu vojnog roka: ” Ma dajte, koliko je uopće realno da ikoga možeš preodgojiti u mjesec dana?!” .

I sve što su rekli stoji, roditelji cijeli život odgajaju svoju djecu, a sada s vrha države stiže mišljenje da će neka “čvrsta ruka” i puška u mjesec dana preodgojiti mlade. Iste one mlade koji zbog politika koje se vode već desetljećima, nakon srednje i fakulteta završavaju na burzi ili van granica Lijepe naše. Potomci tih koji politike provode, ipak, nekako nemaju takvih problema, a i njih su se dotakli splitski maturanti:

“Znaš onu ‘Di si bija deve’s’prve?’, e, to te ja pitam – gdje su svi ti pobornici vraćanja obveznog vojnog roka bili? Koliko je njih odslužilo vojsku? Koliko njih ima djecu koja se školuju izvan Hrvatske, hoće li ti klinci sa zlatnom žlicom u ustima obuti gojzerice?”, zapitali su se učenici.

Puno mudrosti se smjestilo u te tek punoljetne glave. Mnogi ih osuđuju da previše pažnje posvećuju svom izgledu umjesto svijetu oko sebe, a malo tko može shvatiti i kako su većinu života prebacili u virtualni svijet. Ljudi često zaboravljaju da se svijet promijenio u posljednjih 30-ak godina, vojska više neće spajati ljude iz različitih država, a mladima je neizvjesna budućnost puno bitnija od zveckanja oružjem.

“Odgojili su nas roditelji koji su s nama razgovarali, a ne nas udarali, dakle – udarati nas ne smije nitko, pa ni država. Moj život je moj i nitko nema pravo određivati mi gdje ću biti i kako ga provoditi, naravno, ako živim pošteno. Država treba skrbiti o meni, a ne ja o njoj – ja o njoj brinem dokle god radim i plaćam porez. Zatvorite lopove. Otvorite tvornice. Otvorite umove. Amen”, zaključili su maturanti i pogodili “u sridu” za Slobodnu Dalmaciju. 

Komentari