Korona, štrajk i potres ostavili posljedice! Stručnjakinje: ‘Neka djeca pokazuju elemente PTSP-a. Školski uspjeh bit će najmanji problem…’

pexels

Pripreme za početak nove školske godine izrazito su stresne kako za učitelje, profesore, tako i za roditelje i djecu.

RadNe skupine pokušavaju pripremiti sve za početak nove školske godine, a u iste se uključio velik broj učitelja i profesora, no niz je nedoumica za koje se ne zna hoće li biti riješene do samog početka škole.

Nedavno su tako upravo radne skupine spomenule brigu o mentalnom zdravlju djece, ali i djelatnika škola, stoga smo razgovarali s prof.dr.sc. Gordanom Buljan Flander, psihologinjom i psihoterepeutkinjom, osnivačicom i ravnateljicom Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba te udruge za pomoć zlostavljanoj i zanemarivanoj djeci, te psihologinjom Ellom Selak Bagarić, članicom Kriznog stožera Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.

S obzirom da su neki školarci uslijed turbulentnih događaja prošle godine (štrajka prosvjetnih djelatnika, lockdowna i potresa), proživjeli niz trauma koje su kod nekih ostavile ozbiljne posljedice, sada se imamo priliku bolje pripremiti kako bi, što je više moguće, izbjegli traumatična iskustva i djece, i roditelja i učitelja i profesora.

Što možemo očekivati od povratka djece u škole u ovim novonastalim uvjetima?


Gordana Buljan Flander: Početak škole ili započinjanje nove školske godine djeci može biti stresno i u vrijeme bez pandemije, a pogotovo je zahtjevno tijekom svih mjera koje su trenutno na snazi. Pandemija koronavirusa uzrokovala je već velike promjene u svakodnevnom životu, a djeca, pogotovo ona koja ranjivija, duboko proživljavaju sve što im mijenja rutinu. Iako će povratak u školu biti uzbudljiv za mnoge učenike, svakako je za očekivati brojne emocije tijekom povratka u školske klupe. Ukoliko ne budemo sada vodili računa o tome kako su djeca, izvjesno je kako će nam u budućnosti njihov školski uspjeh biti i najmanji problem kojim ćemo se baviti.

Što će djeci biti najpotrebnije? 

Ella Selak Bagarić: Poznato je kako su socijalne i emocionalne kompetencije ključne za akademsko funkcioniranje te da utječu na motivaciju i angažman djeteta. Njih pospješuju kvalitetni i podržavajući odnosi u školskom okruženju, za što je potrebna interakcija i djece međusobno, i djece i nastavnika. Kada govorimo o sadašnjim okolnostima, upravo su strpljenje,  podrška i razumijevanje prvo što će djeci trebati.

Koji bi trebao biti prioritet škola u pripremama za početak školske godine?

Gordana Buljan Flander: Škole moraju kao prioritet postaviti psihološku dobrobit djeteta, a država mora osigurati uvjete učiteljima da se to i ostvari, prvenstveno stručnjake mentalnog zdravlja koji će biti na raspolaganju i nastavnicima i djeci, ali i roditeljima, te im pomoći u prilagodbi na novonastale okolnosti, imajući na umu i dalje neizvjesnost cijele situacije i moguće promjene ovisno o epidemiološkoj situaciji.

Imali smo prilike čuti kako je upravo izostanak kontakta među vršnjacima, pa i same nastave u školi, negativno utjecao na djecu. Kako organizirati to da ovaj put ne izostane ta komponenta? Zašto je to bitno?

Ella Selak Bagarić: U prvim tjednima je važno pustiti i djecu da pričaju i slušati što govore. Povratak u školu možda je prvi kontakt uživo koji su učenici imali međusobno u više tjedana. Jedna stvar koju su učenici mogli izgubiti za vrijeme online nastave je osjećaj pripadnosti školskoj zajednici i povezanosti s drugima. Aktivnost u kojoj cijeli razred može sudjelovati u tome može pomoći obnovi osjećaja povezanosti. Usklađivanje vremena za opuštanje i nestrukturirane aktivnosti važne su kako bi se i sam proces učenja uspješnije odvijao. Iako struktura, ritam i obaveze sasvim sigurno mogu pomoći u uspostavi osjećaja kontrole kod djece, prilikom njihovog povratka ili polaska u školu u ovim okolnostima moramo biti prvenstveno osjetljivi na izazove s kojim se suočava svako pojedino dijete i van zidova učionice i unutar nje.

Gordana Buljan Flander: Iza nas je stresan period, a karantena je mogla utjecati na mentalno zdravlje djece na mnoge načine – što se manifestira kroz bezvoljnost, anksioznost, poteškoće u ponašanju,  agresivnost… Mnoga djeca iskazuju smetnje pažnje i koncentracije ali i pad u motivaciji za učenjem. Neka djeca u Zagrebu koja su doživjela kulminaciju stresnih događaja uslijed potresa pokazuju i elemente PTSP-a.

Kako roditelji mogu pomoći djeci da se pripreme na ‘novo normalno’? 

Gordana Buljan Flander: Roditelji mogu pomoći djetetu da se osjeća ugodnije i sigurnije s polaskom u školu tako što će inicirati razgovor o tome što dijete brine i dati mu do znanja da je u redu osjećati se tjeskobno. Ono što pomaže je i upoznavanje djece s promjenama koje će se dogoditi, a roditelji prvo moraju dobiti jasne upute škole djeteta o tome kako će točno život djece u učionici izgledati. Iznimno je bitno da djeca dobiju informaciju o tome što će smjeti (npr. kakve interakcije s vršnjacima su u redu) a ne samo o tome što ne smiju (npr. druženja bez razmaka po hodnicima za vrijeme odmora). Ono što smo u našem kliničkom radu primijetili prilikom prethodnog povratka djece u školske klupe tijekom COVID 19 pandemije je izostanak jasnih informacija i uputa, kako djeci, tako i roditeljima, što je izazvalo nesigurnost, strah i zbunjenost a time i osjećaj bespomoćnosti. Naravno da se to onda odražava i na sam školski uspjeh.

Najveći šok mogao bi biti upravo prvašićima, koju su se donedavno igrali sa svojim vršnjacima i nisu morali paziti na distancu. Kako pripremiti njih, ali i ostale školarce na činjenicu da neće moći imati bliske kontakte?

Ella Selak Bagarić: Važno je biti iskren – na primjer, proći u razgovoru unaprijed s djetetom kroz neke promjene koje mogu očekivati u školi, kao što je nošenje maski na hodnicima. Djeci će vjerojatno i izazov biti poštivati fizičku distancu – pa ih trebamo potaknuti da razmišljaju o drugim načinima da se povežu i ostanu povezani s vršnjacima, te navedemo što će ipak biti moguće. U razgovoru ih trebamo pokušati usmjeriti na ono što je pozitivno – poput toga da će moći vidjeti svoje prijatelje i učitelje i nastaviti učiti nove stvari.

Koja je tu uloga roditelja i nastavnika? Kako se oni trebaju postaviti u novonastalim situacijama, kako bi djeci maksimalno olakšali prilagodbu?

Gordana Buljan Flander: Kako djeca uče i promatranjem njima važnih odraslih – uključujući roditelje i nastavnike – važno je da odrasli dobro upravljaju vlastitim emocijama i ostanu mirni, osluškuju brige djece, budu dostupni i otvoreni za razgovor s empatijom i podrškom. Učitelji će vjerojatno biti svjesni složenih, a možda i traumatičnih iskustava koja su imali njihovi učenici tijekom proteklog razdoblja, zato je važno da njihov raspored rada omogućava da djeci pokažu strpljenje i fleksibilnost ali i pružanje podrške kako u učenju tako i u mentalnom zdravlju.

Različiti učenici u istom razredu imali su različita iskustva u razdoblju pandemije. Oni će također imati različite strategije suočavanja i drugačiju otpornost. Neka djeca su doživjela gubitke, poput smrti u obitelji, bolesti, ili pak imaju roditelje koji su izgubili posao. Bez obzira na vrstu gubitka, prolaze proces prilagodbe koji uključuje niz emocija koje se manifestiraju u ponašanju. Mnoga djeca i mladi za vrijeme karantene nisu svoj dom mogli nazvati najsigurnijim mjestom. To su djeca koja svjedoče nasilju u obitelji, koja su zlostavljana, zanemarena, gladna ili su pak izgubila dom u potresu.

Djeca su u posljednjih nekoliko mjeseci doživjela niz traumatičnih iskustava. Na što treba posebno obratiti pažnju?

Ella Selak Bagarić: S početkom školske godine, ključni će izazov biti prepoznavanje iskustva djece ali i pružanje pomoći kada se ta iskustva razotkriju. S obzirom na prirodu pandemije koronavirusa, te niz stresnih događaja koja su doživjela sva djeca, važno je zapamtiti da bi se ta potreba mogla pojaviti u odnosu na bilo koje dijete, a ne samo na djecu koja su ranije identificirana kao ranjiva.

Ponekad je teško prepoznati znakove stresa kod djece. U kojem trenutku bi se roditelji trebali obratiti za pomoć i kome?

Gordana Buljan Flander i Ella Selak Bagarić:  Važno je da roditelji školske djece prepoznaju znakove stresa (letak) i dobiju informaciju kome se mogu obratiti za pomoć u svojoj zajednici. Preporučamo platformu Podrška na dlanu koju mogu pronaći na službenoj stranici Grada Zagreba koja nudi niz resursa usmjerenih upravo na jačanje otpornosti i pronalaženje pomoći.

Letak_Znakovi stresa i podrska za skolsku djecu

Komentari

loading...