KAKVA PORUKA! Pogledajte s čime je Obuljen došla na ređenje biskupa u gradu najozloglašenijeg srpskog logora!

Foto: IKA

Biskupsko ređenje novoga srijemskog biskupa koadjutora Fabijana Svaline održano je na svetkovinu Krista Kralja svega stvorenja, u nedjelju 21. studenoga, u katedrali sv. Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici, javlja IKA.

Među uzvanicima je bila i izaslanica predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića dr. sc. Nina Obuljen Koržinek, ministrica kulture i predsjednica Komisije za odnose s vjerskim zajednicama. U Srijemskoj Mitrovici je, podsjetimo, prije točno 30 godina oformljen najozloglašeniji srpski koncentracijski logor u koji su dovedeni i mučeni brojni branitelji Vukovara, a Obuljen je na ređenje došla sa zanimljivim brošem na reveru – replikom Vučedolske golubice, jednim od najprepoznatljivijih simbola Grada heroja. Snažna poruka u svakom slučaju!

Najemotivniji trenutak – blagoslov starih roditelja

Ovo nije jedina zanimljivost s ređenja biskupa Svaline. Posebno emotivan bio je trenutak kada je blagoslovio svoje stare roditelje Lucu i Mirka.

Zahvalivši Bogu na daru života, zahvalio je i svojim roditeljima, koji su sudjelovali u slavlju, što su njega i braću Dragu i Karla odgajali u vjeri i vjernosti Bogu. Toj zahvali pridružio je i zahvalu odgojiteljima, učiteljima i profesorima.

Na ređenju i nadbiskup Hranić i biskup Gašparović

Kako javlja IKA, glavni zareditelj bio je tajnik Svete Stolice za odnose s državama i tajnik Međunarodnog povjerenstva za Crkve u Istočnoj Europi nadbiskup Paul Richard Gallagher, a suzareditelji đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić i srijemski biskup Đuro Gašparović.

Prezbiteri pratitelji novoga biskupa bili su župnik Župe sv. Mateja u Gundicima Josip Dominković te župnik Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zemunu i ravnatelj Caritasa Srijemske biskupije preč. Jozo Duspara.

Misu su suslavila još 23 nadbiskupa i biskupa u zajedništvu s pedesetak svećenika, a posluživala su trojica đakona. Nazočna su bila i dvojica episkopa Srpske pravoslavne Crkve.

Na početku je sve prisutne pozdravio domaćin – biskup Gašparović te je predslavitelju mons. Gallagheru izrazio dobrodošlicu.

Osvrnuvši se na geslo novog biskupa – „Super omnia Caritas“ (Kol 3,14), predslavitelj je ustvrdio da ga je mons. Svalina „odabrao da bi svoju biskupsku službu vršio u svjetlu ljubavi, koja je, kako nas uči sv. Pavao, neizostavna za ulazak u Kristovo savršenstvo. To je, naime, obilježje svakog kršćanina, da snagom služenja i odvažnom bliskošću uprisutni ljubav kojom nas Krist ljubi. Slično nam i grb, koji će obilježavati riječi i geste novoga biskupa, dvama znacima svjedoči o toj želji da u životu uvijek tražimo savršenstvo ljubavi.“

„Blagdan koji danas slavimo navodi nas na razmišljanje o samom srcu naše vjere u Krista i stavlja nas pred neka pitanja od kojih ne možemo pobjeći: tko je taj Kralj? Ili, kad poput Pilata, i mi danas pitamo Gospodina Isusa: Ti, koji si na križu, uhićen, prezren, Ti si, dakle, Kralj?“, nastavio je mons. Gallagher. U odnosu na ta pitanja, kako je rekao, „ljudski izračuni i egzaktnost stvari … sami po sebi nisu dostatni“.

Posebna karizma u Srijemskoj biskupiji

„Ovdje, u Srijemskoj biskupiji, čija je povijest uvijek bila obilježena činjenicom da je smještena na granici između dvaju svjetova i kultura, Zapada i Istoka, živi se i posebna karizma, tj. osobito važna zadaća promicanja ekumenskoga dijaloga i njegovanja suradnje i zajedništva“, naglasio je nadbiskup Gallagher, pozdravivši predstavnike SPC-a.

Citirao je i riječi koje je sv. Ivan Pavao II. izrekao 1994. godine: „U ovim krajevima danas stavljenim na toliku kušnju, vjera mora ponovno postati snaga koja ujedinjuje i daje dobre plodove, poput rijeka koje protječu ovim zemljama. Kao Sava, koja izvire u Sloveniji, protječe vašom domovinom, nastavlja uz hrvatsku i bosanskohercegovačku granicu te u Srbiji utječe u Dunav. Dunav je druga velika rijeka koja povezuje hrvatsku i srpsku zemlju s velikim zemljama istočne, srednje i zapadne Europe. Te se dvije rijeke susreću, isto kao što su pozvani na susret i razni narodi koje one povezuju. To posebno moraju ostvariti dvije kršćanske Crkve, Istočna i Zapadna, koje upravo u ovim krajevima oduvijek žive zajedno. U toj metafori rijeka možemo gotovo dohvatiti tragove puta na koji vas Bog poziva da njime kročite.“

Foto: Ika

‘U ovome slavnom gradu zrcali se kršćanski znamen’

Na kraju je pozdravni govor izrekao i novozaređeni biskup Svalina.

„Radosno i otvorena srca te ispruženih ruku dolazim k vama, u ovu kršćansku metropolu, u mjesto gdje je pod palmom mučeništva u doba najvećih progona Dioklecijanova i Galerijeva vremena stasalo i ukorijenilo se prvo kršćanstvo. Srijemska biskupija od 4. stoljeća mjesto je snažne i nepokolebljive vjere, to je mjesto trijumfalnog kršćanskoga obrata i obraćenja. Ovdje je kršćanstvo predvođeno primjerom mučeništva svetih Irineja i njegova đakona Dimitrija postalo jednim od najsnažnijih kršćanskih biljega tadašnje Europe“, istaknuo je na početku.

„Osim kršćanske simbolike i tradicije, u ovome slavnom gradu i danas se, pa i u njegovu nazivu, zrcali kršćanski znamen. U ovaj grad i ovu biskupiju po uputi rimskoga prvosvećenika dolazim iskreno i predano – sa željom biti jedan od vas i živjeti među vama te da bih zajedno s vama bio dionik zajedništva, jedinstva, izgradnje, a nadam se i napretka. Jer povijest i tradicija, pa i duboka simbolika ovoga mjesta za kršćanski identitet, malo bi značili i bili bi sasvim nedostatni kada danas ne bismo svi zajedno učinili sve za postizanje tih vrijednosti. Kršćanske metropole poput ove oduvijek su bila sjecišta i stjecišta ljudi koji su složno živjeli ujedinjeni u različitosti, ali u istome kršćanskom duhu i identitetu. Svima zajedno zadaća nam je njegovati te graditi mostove među nama i ustrajati na onome što nas povezuje i ujedinjuje“, ustvrdio je biskup Svalina.

U skladu sa svojim geslom, istaknuo je da se „veličina nekog mjesta i njegova kršćanska odrednica danas najbolje ogledaju u tome koliko mu je stalo i koliko mari za najslabijega i najranjivijega među nama te za potrebitoga. Iznad svega, naš se kršćanski identitet, obilježen mučeništvom, ogleda u Ljubavi, i to Ljubavi pisanoj velikim slovom, onoj uzvišenoj i samilosnoj Ljubavi Boga prema čovjeku koju su Grci označavali riječju agapè, a Rimljani i sveti Pavao caritas. Svoje poslanje na koje me u Srijemsku biskupiju šalje Rimski Prvosvećenik prvotno gledam kao Ljubav iznad svega.“

Komentari