Plenković ponovno skreće pozornost na način komunikacije
Premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković jedan je od najmoćnijih ljudi u našoj državi i to, osim spomenutih “titula”, zahvaljujući načinu na koji se predstavlja javnosti i građanima, odnosno svojim govorom tijela, ali i samim govorom. Mnogi ga opisuju kao političara s bahatim stavom i kontroliranim, racionalnim gardom. Simpatizirali ga ili ne, činjenica je da pomno razabire riječi, kontrolira emocije i elokventan je, iako je i više nego očito da mu nedostaje samokritičnosti. No dobro, ipak pred pukom ne smije pokazati da ima ikakvu slabost.
Plenković je u istupima javnosti uglavnom suzdržan, odlučan i tijelom odmaknut od sugovornika, čime se distancira i štiti svoj osobni prostor. Nastoji dati dojam samopouzdane osobe, uvijek stoji uspravno, uzdignute glave, ramenima prema natrag. Njegovi govori specifični su jer se Plenković u njima uspješno ograđuje, što mu se ne može osporiti jer ga u ovom trenutku gledamo samo kao komunikatora i govornika.
Kada drži govor, gotovo uvijek smireno, snažno i samouvjereno gestikulira rukama, u “šakom o stol” stilu. Plenković je bez sumnje i barem na prvu dobar govornik s jasnom dikcijom, odličnom retorikom, priča polako, elokventno, jasno, kontrolirano i ono najvažnije – sadržajno. Siguran je u to što govori iako su često, posebno u zadnje vrijeme, njegove izjave nedorečene i nejasne. Čak i kada se čini da “brod tone”, postavlja se kao “vođa” koji je jedini u stanju voditi svoju stranku. S tim stavom izaziva kod prisutnih strahopoštovanje.
Plenković rijetko ide van okvira teme, drži se zadanog i uvijek se na to vraća, stoga ne ulazi u bespotrebne rasprave koje nemaju veze s temom, čime se štiti od pitanja koja mu možda u tom trenutku ne idu u korist (a to je većina njih u ovim trenutcima). Premijer je, gledajući na njega kao komunikatora, jaka, samouvjerena ličnost koja ostavlja snažan dojam karizmatičnog i kulturnog političara. Ne, to nisu pohvale nego činjenice da nije trom i bespotrebno glasan političar koji se drži kao pogrbljena deva. Sve drugo što možda radi pogrešno je jedna druga priča.
Dakle, dojam je ipak jedno, a sadržaj drugo, tako da Plenković već neko vrijeme ipak spada u grupu “performera bez sadržaja” koji nikad ne daju konkretne odgovore već elokventnim, ali nejasnim odgovorima na kraju ne kažu – ništa. Jučer mu je očito u govoru ispred Europskog parlamenta bilo naglasiti svoj imidž, potvrditi ugled pred starim kolegama i navodni uspjeh, nego dati konkretan zaključak u poruku, bilo na pet jezika ili na samo jednom.
Animozitet prema novinarima
Međutim, svjedoci smo Plenkovićeva oštrog pristupa novinarima u kojem je očito da im nije naklonjen, naprotiv, rijetko novinare gleda u oči, a u svom obraćanju javnosti drži se uspravno, stasito i iznad svih, čime pokušava nametnuti osjećaj moći, vlasti i superiornosti.
Dakle, Plenković pri obraćanju novinarima ne gleda ni u kameru ni u novinare, već odabire “prazan fokus” kako bi ostao pribran i tako može obraditi informaciju. Međutim, s obzirom da smo već spomenuli njegov animozitet prema novinarima, kao i usputne komentare koje im često upućuje, upravo je komunikacija s novinarima ono što ruši njegov miran, sadržajan i samouvjeren govor. Naime, premijer često koluta očima, pravi grimase na pitanja novinara uz podrugljivo smješkanje, čime odaje bahat stav kojim se nastoji prikazati nadmoćnijim, superiornijim i “jačim” od svih ostalih ispred sebe. Barem je u tome vjerodostojan. I, naravno, koalicijski odlučan.
