U Hrvatskoj se okupilo 15 stručnjaka koji se bave regulacijom prostitucije ili s njim povezanim problemima u okviru ministarstva, vladinih ureda, neovisnih državnih tijela, saborskih odbora i civilnih udruga, a objavljeni su u časopisu Politička misao, prenosi N1.
Autorice Rašeljka Krnić i Ivana Radačić s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar te Mirjana Adamović s Instituta za društvena istraživanja ističu da različite ideološke pozicije stručnjaka određuju modele, odnosno politike usmjerene prema reguliranju prostitucije, ali svi prostituciju najčešće smještaju ili u odnose nasilja i eksploatacije ili u odnose seksualnog rada.
Promjena modela
Tako Hrvatski stručnjaci žele promjenu modela regulacije prostitucije, a smatraju i da treba donijeti političke odluke koje bi bile usmjerene da se može lakše izaći iz prostitucije.
S druge strane predstavnici civilnog društva se češće odlučuju za liberalne modele kojima se regulira prostitucija.
Domaći stručnjaci smatraju da bi se hrvatski model mogao ugledati na švedski koji se odnosi na model kriminalizacije klijenata, dekriminalizacijski model i model legalizacije.
Regulativa iz doba Jugoslavije
Zakonska regulativa prostitucije u Hrvatskoj predstavlja svojevrsnu tabu temu, a svoja rješenja vuče još iz doba Jugoslavije.
Prostitucija je obuhvaćena odredbama u zakonu koji određuje prekršaje protiv javnog reda i mira, a tim je zakonom definirana kao društveno zlo, dok su osobe koje se njome bave deklarirane kao delikventice. Zapravo u Hrvatskoj nije bilo većih rasprava o modelima kojima bi se prostitucija regulirala.
Niti znanstvena zajednica po tom pitanju nije bila široke ruke, a ni organizacije za zaštitu prava osoba koje se bave prostitucijom.
Danas je uobičajena klasifikacija prostitucije na modele kriminalizacije, legalizacije i dekriminalizacije, s time da se ovisno o modelima kriminalizacije kažnjavaju sve strane, samo treće strane ili organizatori, osobe koje prodaju seksualne usluge ili klijenti.
Svim je modelima zajedničko da utječu na ljudska prava osoba koje prodaju seksualne usluge, ističu autorice članka.
Švedski model
Najdominantniji model koji se primjenjuje u Europskoj uniji je model kažnjavanja klijenata te se on naziva švedskim modelom zato što ga je ta država uvela 1999. Model je preuzeo i Eu parlament te je 2014. donio rezoluciju da se prostitucija treba promatrati u okviru politike rodne ravnopravnosti.
Model počiva na tri glavne pretpostavke: kriminalizaciji kupaca seksualnih usluga, dekriminalizaciji osoba koje se bave prostitucijom i državnim politikama koje podržavaju lakši izlazak iz prostitucije, ističe se.
Drugi model dominantan u Europi, koji se primjenjuje u Njemačkoj i Nizozemskoj, jest legalizacija prostitucije. Počiva na pretpostavci poštivanja individualne slobode, slobode izbora te neutralnosti države u pogledu osobnog morala.
Dva pokušaja
MUP je 2012. uputio prijedlog kojim bi se kriminalizirali klijenti u svim slučajevima, ali bi se njime prekršajno gonile i osobe koje prodaju usluge. Prijedlog nije dočekao javnu raspravu jer se tadašnji premijer Milanović protivio tome.
Javnu raspravu je prošao 2016., ali do Sabora nije došao jer se u međuvremenu Vlada raspala.
Zaključak stručnjaka je isti; aktualni zakon je neadekvatan i zastario te mu je potrebna promjena.
Također, suglasni su i oko toga da je kriminalizacija osoba koje pružaju seksualne usluge neprihvatljiva iz niza razloga, a prije svega jer dodatno otežava ionako tešku poziciju tih osoba koje su stigmatizirane i društveno marginalizirane.
Istraživanjem se došlo do zaključka da je u Hrvatskoj potrebna javna rasprava koja bi trebala obuhvatiti što više aktera, ali i osobe koje prodaju seksualne usluge.
