Hrvatski liječnički sindikat (HLS) sprema se za četvrti štrajk liječnika u novijoj hrvatskoj povijesti. Dosadašnja tri štrajka prekinuta su sudskim zabranama ili uvođenjem radne obaveze zbog ugroženosti pružanja zdravstvene zaštite stanovništvu.
Upravo zbog uvođenja radne obaveza prekinuti su veliki štrajkovi liječnika 2003. i 2013., a do kojih je došlo zbog nezadovoljstva visinom plaća.
Trodnevni štrajk iz 2005. sudski je zabranjen, a njime se tražila isplata dodataka na temelju kolektivnog ugovora. Dosadašnja tri štrajka vodio je bivši predsjednik HLS-a Ivica Babić, a najavljeni četvrti će voditi Renata Čulinović Čaić koja je vodstvo sindikata preuzela 2017.
Veliki štrajk iz 2003.
U mandatu koalicijske vlade Ivice Račana i resornog ministra Andre Vlahušića, došlo je do prvog velikog štrajka koji je održan 2003. Trajao je gotovo mjesec dana, a HLS je želio natjerati Vladu da plaće liječnika poveća na dvije prosječne hrvatske plaće, a plaće specijalista na dvije i pol prosječne plaće.
Građani su u početku davali potporu sindikalcima i to 49 posto, ali nakon nekoliko tjedana ta je podrška pala na svega 29 posto.
Zahtjev HLS-a nije prihvaćen uz obrazloženje da državni proračun za to nema novca. Umjesto toga, dobili su dodatke na plaću od 5 do 20 posto, ovisno o uvjetima rada, a Vlada je liječnicima uvela radnu obavezu zbog ugroženosti Ustavom zajamčenog prava građana na zdravstvenu zaštitu.
Nakon tri dana reagirao sud
Drugi štrajk nastupio je za mandata premijera Ive Sanadera i ministra Nevena Ljubičića 2005. Štrajk je potrajao samo tri dana, nakon čega ga je zabranio Županijski sud u Zagrebu.
HLS je tada pozvao 8000 liječnika i stomatologa u državnim bolnicama u štrajk zbog neprimjene tada potpisanog Strukovnog kolektivnog ugovora (SKU) kojim im je bio zajamčen dodatak od 10 posto godišnje na liječničku odgovornost i druga materijalna i strukovna prava.
S druge strane, Vlada je odbila primijeniti SKU uz ocjenu da je nezakonito donesen, ali je donijela uredbu kojom je liječnicima odobrila dodatak od deset posto, čime su im plaće porasle između 500 i 850 kuna.
Najduži štrajk
Najduži štrajk održao se 2013. u mandatu Rajka Ostojića, a trajao je 58 dana, tijekom kojih su se u bolnicama obavljali samo hitni zahvati. HLS je pozvao pacijente da ne dolaze u bolnicu ako nisu hitni slučajevi.
Zbog toga su se u nekim bolnicama produžile liste čekanja dva do tri puta, a zbog ugroženosti prava građana na zdravstvenu zaštitu prekinut je 14. studenog odlukom vlade Zorana Milanovića o uvođenju radne obveze, koju je kasnije, temeljem tužbe sindikata, poništio Ustavni sud.
U prosincu 2013. potpisan je granski kolektivni ugovor za zdravstvo bez HLS-a. Babić ga je odbio potpisati jer su mu bila sporna dva članka koja se odnose na dežurstva i pripravnost.
Nakon što je granski kolektivni ugovor stupio na snagu, počeli su i problemi s obračunom isplate prekovremenih sati i dodataka na plaću, a 2014. liječnički je sindikat izbačen iz kolektivnog pregovaranja po Zakonu o reprezentativnosti zbog nedostatnog broja članova. Ipak, reprezentativnost mu je vraćena zakonskim izmjenama u listopadu prošle godine.
Hladni pogon na čekanju?
Aktualna predsjednica HLS-a Renata Čulinović Čaić poručuje da će i ovaj put, u slučaju pokretanja štrajka – hitni i onkološki pacijenti, kao i djeca biti zbrinuti, no “hladni pogon” mogao bi ostati na čekanju.
Odluku o štrajku donijet će izvanredna skupština sindikata krajem tjedna. To bi bio i prvi štrajk u kojemu će se bolničkim liječnicima pridružiti primarna zdravstvena zaštita.
Traže usklađivanje platnih koeficijenata, donošenje zakona o svom radno-pravnom statusu, donošenje vremensko-kadrovskih normativa i ukidanje “robovlasničkih” ugovora za specijalizante.
Ovaj put sindikat mora pronaći dobro zakonsko utemeljenje za štrajk, jer ga u protivnom može zabraniti sud ako ocijeni da je štrajk nezakonit.
Eventualno uvođenje radne obaveze, s obzirom na izmjene zakona o zdravstvenoj zaštiti i europske direktive, bilo bi pravno jako upitno. I u tumačenju odluke Ustavnog suda, kojom je poništeno uvođenje radne obaveze 2013., stoji da je Milanovićeva vlada tada posegnula za političkom odlukom u kojoj se pozvala na nevažeći tekst Zakona o zdravstvenoj zaštiti.
