DANAS OBILJEŽAVAMO SVJETSKI DAN DJECE Znate li zašto su toliko važna dječja prava?

Pixabay

Svjetski dan djece obilježava se svake godine 20. studenoga, tog je dana 1989. godine usvojena Konvencija o pravima djeteta. Sadrži univerzalne standarde koje države moraju jamčiti svakom djetetu. Konvenciju je do danas potpisalo 196 zemalja, čime je postala najbrže i najšire prihvaćen sporazum na području međunarodnih ljudskih prava u povijesti. Time je svijet dao obećanje da će svoj djeci biti osigurana jednaka prava te da će učiniti sve kako bi se zaštitila i osigurala njihova prava na preživljavanje, razvoj, učenje i razvijanje do punih potencijala, bez diskriminacije.

Foto: Pixabay

Prije 32. godine svijet se ujedinio u želji da zajedno stvaramo svijet kakav zaslužuju djeca. Svijet u kojem će svako dijete imati priliku rasti, učiti, razvijati svoje sposobnosti i talente, odrastati u obitelji, biti sigurno i zaštićeno.

U trenucima kada se mijenjao svjetski poredak, padao Berlinski zid, rađao internet – svijet se ujedinio u obrani djece i djetinjstva. 20. studenoga 1989. godine Generalna skupština Ujedinjenih naroda usvojila je Konvenciju o pravima djeteta, međunarodni dokument kojim se priznaju prava djece u cijelome svijetu.

Hrvatska se smatra strankom Konvencije o pravima djeteta od dana osamostaljenja, 8. listopada 1991. godine.

Foto: Pixabay

Prava djece nemaju rok trajanja. Ona su univerzalna i svevremenska. Djeca su naša budućnost, no njihova budućnost počinje sada.  Svaka generacija, prilika je za stvaranje temelja za novi, bolji svijet. Prilika koju ne smijemo propustiti. Prilika da stvorimo svijet dostojan djeteta.

Dječja prava su prava kojima se štite sve osobe mlađe od 18 godina. Označavaju ono što svako dijete treba imati ili smije učiniti. Svako dijete ima pravo na obrazovanje, zdravstvenu skrb, hranu, igru, zaštitu…

Foto: UNICEF

Djeca u riziku od siromaštva

Prema indeksu rizika od siromaštva (child well-being index), vrlo malen udio predškolske djece čije obitelji koriste socijalnu pomoć (manje od 10%) uspijeva pobjeći iz relativnog
siromaštva, piše u istraživanju koje je proveo UNICEF-ov ured u Hrvatskoj.

Također navode i da, je “siromaštvo u Hrvatskoj pretežito ruralni fenomen pa je i stopa  siromaštva predškolske  djece iz seoskih naselja oko 40% veća nego ona djece iz gradskih naselja (gotovo 2/3 predškolske siromašne djece živi u seoskim naseljima).

Rizik od (dječjeg) siromaštva najveći je u ruralnim područjima Središnje i Istočne Hrvatske, a najmanji u područjima primorske/jadranske i zagrebačke regije.

Problem vrtića

Hrvatska spada u red zemalja s manje razvijenim sektorom usluga predškolskog odgoja i obrazovanja, iako se zadnjih godina bilježi određeni napredak. U 2011./12. godini polovina djece predškolske dobi (0-6) bila je uključena u programe predškolskog odgoja. Poseban je problem neujednačena dostupnost usluga ustanova predškolskog odgoja i obrazovanja na cijelom prostoru Republike Hrvatske, s jako različitim stopama participacije djece u vrtićkim programima u različitim županijama te s ponekad i bitno različitim cijenama participacije koje sufinanciraju roditelji, pišu u istom istraživanju.

Tako je najveća razlika zamjetna u ekonomski razvijenim regijama poput Zagreba, Istre i okolice gdje je prisutnost djece u predškolskom odgoju između 59% i 76% dok je u slabije razvijenim sredinama poput Istočne Hrvatske daleko manja, tek je jedna petina djece uključena u programe vrtića. I to, zbog nekoliko razloga, napominju u UNICEF-u, a prvi je nažalost – nezaposlenost roditelja. Navode da je jedna od brojnih razloga za to i nemogućnost upisa djeteta u vrtić, ako su roditelji nezaposleni, manjak vrtića i dugačke liste čekanja, te manjak ulaganja u socijalne programe.

Pa ipak nije sve tako sivo, jer ako se pitaju naši 15-ogodišnjaci, oni će reći da su vrlo zadovoljni sa svojim životom, navodi UNICEF-ovo istraživanje o Zadovoljstvu djece vlastitim životom.

Foto: UNICEF

Pa ipak, Hrvatska mora i može puno bolje. Od rješavanja pitanja socijalne skrbi i ponajviše zaštite, pa sve do infrastrukture i ulaganja u obrazovanje, novaca, vremena ali i rada. To sve djeci treba, ali oni to ne znaju. Na nama je da im pokažemo jer znamo da su naša budućnost.

Komentari