Trener svih trenera, počasni izbornik nogometne reperzentacije, a ujedno i čovjek koji je domaći sport zadužio za povijest i budućnost, Miroslav Ćiro Blažević gostovao je kod Aleksandra Stankovića u Nedjeljom u 2.
Razgovaralo se o aktualnim sportskim temama kao što je naslov domaćeg prvaka, ali i o slučaju Novaka Đokovića u Australiji.
“Njegovi rezultati su takvi koje nitko ne može zasjeniti. On je po meni najveći sportaš ove planete. Uskratili su mu mogućnost da osvoji 21. naslov. I on je griješio, ali oni su ga maltretirali. Australija za mene više nije jedna uređena zemlja. Da njega drže kao nekog kriminalca. Ja njega obožavam, nisam nikad imao priliku da mu stisnem ruku da ga upoznam. On je sportaš koji nema nikakvih predrasuda, činjenica da je uzeo Ivaniševića za trenera to najbolje potvrđuje”, rekao je Ćiro o Đokoviću, no nadovezao se i na to što je Đoković trebao učiniti kako bi osvojio svoju 21. titulu.
Ekonomska emigracija i odlazak u Švicarsku
S obzirom na aktualnu temu popisa stanovništva koji je pokazao da Hrvata ima manje od četiri milijuna Ćiro je kazao da može najbolje reći nešto o tome jer je i sam morao napustiti državu zbog egzistencije.
“Ja jako vjerujem u ovu vladu. Ja smatram da će Plenković naći načina kako da vrati narod u Hrvatsku. Kad ja moram razmišljati mogu li imati treće dijete, a ne znam mogu li prehraniti ovo dvoje. Najvažnije je ostvariti ekonomsku moć.”
Zahvalio se i Mamiću
O odnosu s Mamićem Ćiro je naveo, kako je rekao, samo jednu pozitivnu stranu. No, ne zbog Dinama već zbog nedavno preminule legende Štefa Lamze.
“Ja bih sada želio iskoristi i priliku da se zahvalim Mamiću što je Lamzi osigurao da starost i bolest proživi na neki bolji način. Da nije bilo Mamića Lamza bi otišao s ovog svijeta u najtežim psihološkim i fiziološkim bolima.”
Tumor i metastaze
Nažalost, Ćiro je onkološki bolesnik s metastazama, no ne predaje se.
“Ja sam jedan jako veliki bolesnik, ali želim poslati poruku svima koji su sličnoj situaciji da se bore. Evo ja sada poručujem da ću pobijediti sve bolesti pa makar imao pet metastaza. Miran sam i spokojan. Svjestan sam svega, htio bih da na mom primjeru pokažem i ostalima da i u bezizlaznim situacijama nema predaje.”
Kaže da mu je i najgore u bolesti što je rak metastazirao na koljena.
“Sama pomisao da odlazim, ne dam se, ali nije lako. Možda bi bolje bilo da se definitivno predam, ali nećeš. Ja se ne dam. Rak se mene dovezao, hoće me srušiti, vidjet ćemo kako će proći.”
