Povijest Zagreba može se opisati na različite načine, no kada se to učini kroz djela poznatih i manje poznatih umjetnika onda je riječ o sasvim jedinstvenom opusu. Upravo je to tema monografije „Zagreb. grad. ljudi. život“. Monografiji je prethodila velika, istoimena izložba, održana u Muzeju grada Zagreba (MGZ) u ljeto i jesen 2019. godine.
Kroz slike čitatelj doznaje kako je izgledala svakodnevica grada i njegovih stanovnika u 20. stoljeću. Svim umjetnicima čija se djela nalaze u monografiji zajedničko je jedno-Zagreb im je bio inspiracija. Ono što je jedinstveno u monografiji jest da se umjetnine tretiraju kao povijesna svjedočanstva, a kako je izgledao cijeli taj proces izrade za Zagreb.info otkrila je autorica ove vrijednog opusa Željka Kolveshi, muzejska savjetnica MGZ-a u mirovini.
„Monografiji je prethodila izložba iz 2019. godine. Ista je bila struktura i koncepcija i izlaganje kao što je sada i u knjizi. Ovakvu izložbu nisam imala raditi, iako sam 40 godina vodila tu zbirku. U svojoj karijeri sam odabrala jako puno djela koja se nalaze u monografiji da budu odabrane za Muzej. Uvijek sam provodila duboko istraživanje; kakav je bio prijašnji život te slike kako bi pokušala rekonstruirati njezinu biografiju. Na koncu, za izložbu sam se odlučila relativno brzo zato što sam sve te slike jako dobro poznavala. Osnovna namjera mi je bila prikazati na koji se način tretiraju slike, bez obzira na to radi li se o prikazu grada, gradskim motivima ili portretu“, objašnjava Kolveshi.
Na pitanje što bi u ovoj monografiji moglo posebno zaintrigirati čitatelja odgovara:
„Može saznati neke detalje koje nigdje drugdje neće pronaći jer ovo bilo individualno istraživanje po svakom djelu. Kod svake slike sam pokušala rekonstruirati kakav zagrebački život i koji ljudi stoje iza nje. Dakle, u kojoj je poziciji bio autor kad je naslikao tu sliku, zatim tko je takvu sliku želio imati u svom domu što je jednostavno za otkriti ako se radi o portretu. Na koncu vas to vodi do ljudi preko kojih su te slike stigle u muzej.
Nekada su to bili darovi, konfiscirana imovina (privatna ili javna) i slično. Apsolutno sve oko svake slike, poveznice među ljudima koji su sudjelovali u njezinom nastajanju i koji su tijekom tog razdoblja bili sudionici do trenutka kada slika dolazi u Muzej nalazi se u ovoj monografiji. Kada se prikažu detalji neke slike to ljudima otvara sasvim drugačiji spektar“, ističe.
Otkrila nam je da u monografiji zastupljen velik broj autora, od onih poznatih do manje poznatih.
„Zastupljeni su različiti autori i to jako puno njih. Riječ je o dijelima iz 20. stoljeća, ali dijapazon je jako širok. Tu su slikari koji su imali zavidnu karijeru, autodidakti, slikari koji su amateri, ali svi su imali isti poriv-slikali su Zagreb, grad u kojem su živjeli i kojeg su očito voljeli. U monografiji možete naći nekoliko portreta od čuvenog Vlahe Bukovca, a pored tu su i slike umjetnika koji su u to dobila studenti. No ja sam svim tim slikama posvetila jednaku pažnju“, kaže autorica monografije.
Upitali smo ju što ju je posebno fasciniralo.
„Neke slike su se objavile po prvi puta. Pored službenih portreta gradonačelnika slikanih od strane Vlahe Bukovca sam uvrstila i karikaturu također jednog zagrebačkog gradonačelnika Stjepana Srkulja. Tako da je ne neki način stvoren opus od službenog do privatnog“, ističe Kolveshi.
Objasnila nam je kakvu su ulogu imale karikature u 20. stoljeću, ali i koji je gradonačelnik imao smisao za humor.
„Nije to ništa neuobičajeno. Karikatura ima jako dugačku povijest i na ovoj izložbi se nalazi nekoliko karikatura. Karikatura gradonačelnika Srkulja govori o tome da ljudi u muzeju ne moraju očekivati samo šture i ozbiljne stvari, a isto vrijedi i za gradonačelnika. Stjepan Srkulj je bio vrlo duhovit što se vidi iz memoara. Njegovu karikaturu naslikala je Klema Švarc – Požgaj koja je bila vrlo uspješna u karikaturu. Taj prikaz je vrlo bitan jer vi u svega nekoliko poteza vi možete donijeti karakteristike neke osobe“, poručuje.
Većina slika u monografiji je iz 20. stoljeća.
„Iz tog razdoblja je najviše slika otkupljeno u zadnjih 40 do 50 godina, a najvjerojatnije su bile najmanje izlagane. Muzej u svakoj od svojih zbirki ima jako puno predmeta i jedan dio je u stalnom postavu, a ostali predmeti si izlažu povremeno. Jedan od odabira su bili predmeti koji su manje poznati kako bi se prikazalo što sve ima u depou zbirki slikarstva u Muzeju Grada Zagreba. Cilj je bio i da se prikažu slike grada, osobe i životu u Zagrebu. Jedna podtema su manje poznati slikari iz Zagreba. Htjela sam pokazati da su i oni u jednom trenutku bili važni za umjetničku scenu Zagreba i da Muzej čuva njihova djela.
Uz reproducirano djelo, čitatelj može razumjeti okolnosti u kojem je ono nastalo i tako povezati priče koje se nižu jedna za drugom i stvoriti sliku o životu u Zagrebu“, ističe Kolveshi.
S obzirom na to da godinama proučava Zagreb kroz djela umjetnika, otkrila nam je koliko se grad promijenio.
„Zagreb je vrlo lijepi grad koji ima izvrsnu mjeru za život, ali je nažalost neodržavan čemu nažalost možemo posvjedočiti po derutnim fasadama. Potres je gradu nanio još veće ožiljke. Ne trebamo zaboraviti da se jako potres u Zagrebu dogodio i 1880. godine, ali razdoblje nakon potresa je obilježeno modernizacijom i izgradnjom grada. Žalosno je da je u sadašnjem potresu jako puno ljudi izgubilo svoje domove. Prema njima imam posebno empatiju.
Obnova Zagreba nakon potresa je zadaća ne samo ljudi koji su na vlast već i svih koji u njemu žive. Mislim da nije prije bilo previše romantike pa je tako nema niti sada, ali po meni je najveća kvaliteta grada sigurnost. Kako kustos Muzeja Grada Zagreba posebno cijenim Zagreb kao grad u kojem možete vidjeti njegovu kulturnu baštinu i sve ono što su nam ostavili naši prethodnici“, zaključuje autorica monografije „Zagreb grad. ljudi. život“ Željka Kolveshi.
