Preminuo je Veljko Bulajić, neizostavno ime u jugoslavenskoj i hrvatskoj filmskoj povijesti, ostavljajući iza sebe naslijeđe koje je duboko oblikovalo kinematografiju regije. Rođen u selu Vilusi, na granici između Trebinja i Nikšića, 22. ožujka 1928. godine, Bulajić je već u mladosti pokazivao sklonost prema umjetnosti koja će ga kasnije učiniti jednim od najvažnijih filmskih redatelja.
Njegova životna priča bila je obilježena ratom i borbom. Nakon izbijanja Drugog svjetskog rata, Bulajić se s obitelji vratio u rodno mjesto Viluse, gdje su se pridružili pokretu otpora. Iako je izgubio starijeg brata Đorđa tijekom rata, Veljko je preživio, iako nije izbjegao ozljede.
Obrazovanje je nastavio u Sarajevu, a nakon rata pronašao je svoj put u svijet kinematografije. Nakon studija filmske režije u Rimu, gdje je diplomirao 1959. godine, Bulajić se vratio u Jugoslaviju kako bi započeo svoju redateljsku karijeru.
Autor popularnih filmova
Prvi koraci u filmskom svijetu bili su kratki filmovi poput “Kamen i more” i “Brod lutalica” (1953.), no pravi uspjeh došao je s njegovim prvim dugometražnim filmom “Vlak bez voznog reda” (1959.). Ovo ostvarenje, koje je tematiziralo poslijeratne migracije stanovništva, nagrađeno je na Pulskom filmskom festivalu, a donijelo je Bulajiću značajnu pažnju i priznanje.
Nastavio je s filmovima poput “Rat” (1960.) i “Uzavreli grad” (1961.), koji su također nagrađeni na Pulskom festivalu. Njegovi filmovi poput “Kozara”, “Atentat u Sarajevu” i “Bitka na Neretvi” postali su neizostavni dio jugoslavenske kinematografije, prikazivani ne samo unutar zemlje, već i izvan nje, postižući značajne financijske dobitke.
Njegovo djelo nije bilo ograničeno na igrane filmove. Dugometražni dokumentarni film “Skopje 63” osvojio je UNESCO-vu nagradu Kalinga za iznimno postignuće na području umjetnosti i znanosti, pokazujući Bulajićevu sposobnost da se izrazi i kroz formu dokumentarnog filma.
Veljko Bulajić nije samo bio redatelj; bio je i vizionar čije je umjetničko naslijeđe ostavilo trajni pečat na jugoslavensku i hrvatsku filmsku scenu. Njegovi filmovi ostaju živi svjedoci bogate filmske baštine regije.
