U Hrvatskoj se u zadnje vrijeme često pojavljuju problemi s kvalitetom namirnica. Nedavnom analizom kvalitete maslinovih ulja koja se mogu naći na policama u hrvatskim trgovinama utvrđeno je da više od polovice ulja koja se prodaju kao ekstradjevičanska zapravo to nisu. Kupci su često zbunjeni jer ne znaju kako prepoznati kvalitetan proizvod i mogu li vjerovati deklaracijama. Za savjet kako odabrati dobar proizvod i treba li vjerovati deklaracijama upitali smo nutricionista Nikolu Rocu.
Istraživanje Državnog inspektorata pokazalo je da više od polovice maslinovih ulja koja se na hrvatskom tržištu prodaju kao ekstradjevičanska ne odgovaraju deklaraciji ekstradjevičanskih. Analizom 25 uzoraka utvrđeno je da njih čak 14 ne odgovara standardima kvalitete. Zbog svega izdano je nekoliko optužnih prijedloga nadležnim sudovima, a izdana su i tri rješenja o zabrani stavljanja ulja na tržište.
Uza sve probleme koji se pojavljuju s kvalitetom, nutricionist Nikola Roca zaključuje da je najbolje okrenuti se malim, domaćim proizvođačima. Iako su kod njih cijene više, one opravdavaju kvalitetu, smatra Roca.
“Osobno nikad više ne bih kupio maslinovo ulje u nekoj trgovini, jer je to sve jedna vrlo velika mješavina. To ulje nije čisto, sigurno nije stopostotno niti hladno prešano, već je miješano sa suncokretovim i sojinim. Može imati tragove pesticida ako nije organskog porijekla. Sva kupovna ulja su vjerojatno i uvozna, jer jedino tako mogu imati cijenu koju imaju na tržištu. Ulja iz Grčke, Italije i Španjolske ništa ne valjaju, to vam odmah mogu reći jer sam ih osobno kupovao i isprobavao.
Jedino što je kvalitetno je od malog, domaćeg proizvođača, ali to ulje košta 80, 100 kuna po litri. Ili ćete kupiti litru u dućanu za 50 kuna koja će smrditi, ili ćete dati malo više za litru kvalitetnog ulja koje će sačuvati sve blagodati koje maslinovo ulje pruža. Možete ga koristiti u prehrani ili aplicirati na kožu. Dakle, ono iz trgovine treba izbaciti sa polica i naći domaćeg proizvođača“, rekao je Roca za Zagreb.info.
Ovaj nutricionist je naveo i neke načine na koje je moguće prepoznati kvalitetno maslinovo ulje. Ističe da je miris važna komponenta koja pokazuje razliku u kvaliteti između ulja domaćih proizvođača i uvoznih ulja. Hrvatska je 2019. godine uvezla 4.6 milijuna litara maslinovog ulja, a Roca zaključuje da se od uvoznog ulja ne može očekivati kvaliteta.
“Kvalitetno maslinovo ulje kristalizira u zimskim uvjetima. Osim toga, kvalitetno ulje moguće je prepoznati po okusu i mirisu. Opet, ima različitih vrsta, neka mogu biti ugodnija i prijatnija po mirisu i okusu, a neka manje, ima različitih sorti. Ono što je bogatstvo istarskih i srednjedalmatinskih ulja je da se po genotipu razlikuju od najraširenijih grčkih i španjolskih sorti maslina. Te masline ulju daju ono što osobno smatram užeglim mirisom, po amonijaku. Nije ništa čudno da kupite strano ulje koje ima neugodan miris.
Ako ste imalo upoznati s uljima i kvalitetama, vidjet ćete razliku već po mirisu i okusu. Morate znati i od koga nabavljate: u dućanu sigurno nećete dobiti kvalitetu. Takvo ulje prodaje se samo zbog količine, ali kvaliteta je tu nikakva”, zaključuje Roca.
Osim maslinovih ulja, Roca je istaknuo i med kao namirnicu kod koje je najbolje okrenuti se domaćim proizvođačima kako bi se dobio kvalitetan proizvod. Roca ponovo ističe važnost prepoznavanja kvalitetne namirnice po okusu i mirisu.
“Med je još jedna namirnica kod koje bi trebalo doći do domaćeg proizvođača. Med je važno degustirati, osjetit ćete kad je on previše sladak. Pravi med nije toliko sladak, ima prirodnu aromu meda na koju ljudi možda nisu navikli jer većinom jedu ušećereni med. Jednom kad probate pravi med, imate čudan okus u ustima jer nije toliko sladak kao onaj koji je pojačan sa šećerom. Mali proizvođač, kako bi se pozicionirao na tržištu, imat će širok asortiman proizvioda, od meda do propolisa. Kod njega se sve miože naći na jednom mjestu”, savjetuje Roca.
Roca smatra da certifikati koji označavaju da su proizvodi bio porijekla mogu biti korisni malim proizvođačima za pozicioniranje na tržištu, ali većinom služe samo za zaštitu položaja onih najvećih. Smatra da bi kupci trebali pronaći odgovarajućeg malog dobavljača, a ne kupovati s polica trgovina.
“Bio certifikati su to čista prijevara. Štite isključivo onog koji ima više novca. Naravno, i neki mali proizvođač ih koristi jer se želi pozicionirati i klasificirati na tržištu. Nije loša stvar za malog proizvođača, no za velikog je to samo izbjegavanje odgovornosti. Ljudi se ne bi trebali povoditi time, nego pronaći pravog dobavljača. Može se i pogriješiti dok se ne dođe do pravog, ali danas se i internetom može doći do proizvođača.
Ne morate više ovisiti o trgovačkim centrima ili posebnim trgovinama već vam proizvođač može sve poslati na adresu. Danas je stvar kupnje stvar pameti i snalaženja. Danas je lakše doći do pravog proizvođača, i bolje je nego otići u trgovački lanac i uzeti nešto s police. Ljudi vole vidjeti sve na jednom mjestu i onda kupiti, ali time se ne može kupiti kvalitetan proizvod kao što je maslinovo ulje“, zaključuje Roca.
Što se tiče strožih odredbi o upotrebi pesticida koje je donijela Europska unija, Roca pozdravlja odluku, ali smatra da se neće provoditi u djelo jer se slično već pokazalo na drugim primjerima u praksi.
“Nove uredbe EU su pohvalne, ali ne znam koliko imaju smisla. Kao kad zabranite bacanje smeća, a ljudi ga i dalje bacaju. Jabuka se i danas šprica sto puta i špricaju svi, od stare bake koja prodaje na tržnici pa nadalje. Nitko ne misli na zdravlje ili kvalitetu već isključivo na količinu uroda. Ako nemate nekog iz prve ruke tko će za vas od poda do stola donijeti namirnicu, vjerojatno ćete kupiti mačka u vreći. Morate probati, morate pomirišati, i morate znati od koga kupujete. Kupovanje u velikim lancima je recept za loš proizvod. Nutritivna vrijednost takvih proizvoda potpuno je zanemariva”, zaključio je Roca za Zagreb.info.
