Grad pripada građanima. Ili bi barem tako trebalo biti.
Zadnjih dana imamo prilike svjedočiti neuvažavanju mišljenja građana o javnom prostoru koji bi trebao pripadati upravo građanima. Terasa na Cvjetnom izazvala je pravu buru. Građani ne žele da terasa uzurpira javni prostor, no ona se svejedno gradi. Ne prolaze ni prosvjedi, niti žalbe udruga, javni prostor se iskorištava kao da je privatni.
No, Cvjetni trg je samo jedna javna površina u nizu onih koje su “otete” Zagrepčanima. Prisjetimo se samo nekih radova i gradnji prilikom kojih se Zagrepčane nije ništa pitalo.
Popularni “Kvatrić”
Postomodernističko uređenje Kvatrića pokazalo se kao pravi fijasko. Ovaj, nekada najdraži zagrebački trg, danas je prepušten propadanju. Unatoč cijeni od preko 40 milijuna kuna, koliko je građane koštala rekonstrukcija Kvaternikovog trga, trg ne ispunjava svoju svrhu mobilnosti građana, dapače, zahvaljujući staklenoj konstrukciji, kretanje je otežano. A Zagrepčani pate za dušom nekadašnjeg Kvatrića…
Varšavska ulica i Cvjetni trg
Tijekom gradnje HorvatinčićevOg shopping centra na Cvjetnom i svih popratnih mu objekata uhićeno je čak 150 Zagrepčana. Ovo su bili mirni prosvjedi, a valja podsjetiti da je tada poduzetnik Horvatinčić od Grada dobio komad Varšavske ulice koja je do tada bila u funkciji zagrebačke šetnice. Cijela priča s projektom otvorena je 2006., a peticije od strane udruga pokrenute su 2007. godine. Naravno, za peticije se nije marilo, stoga su krenuli mirni prosvjedi. S obzirom da je gradnja uzela maha, prosvjedi su bili sve veći i veći, a zagrebački gradonačelnik se nije libio sasuti lavinu uvreda na prosvjednike. Nekima od njih propisana je i zabrana pristupa Varšavskoj ulici, čime je ozbiljno dovedena u pitanje ustavna odredba o slobodi kretanja i slobodi govora. Gradnja shopping centra okončana je 2011. godine.
Branimirova tržnica
Rušenje ove tržnice je još jedan primjer ignoriranja građana. Protiv rušenja objekata na Branimircu prosvjedovalo se danima te se odvijala prava drama. Otkrili su se tada i brojni problemi koje je Grad Zagreb godinama gurao pod tepih. Tržnica je bila zapuštena, a problemi tamošnjih obrtnika godinama su se ignorirali. Unatoč prosvjedima, tržnica je srušena, a godinu dana nakon imamo prilike gledati u devastirani i zaboravljeni prostor. Radovi koji su najavljivani, naravno, nisu pokrenuti, a lokacija je prepuštena propadanju.
Britanski trg
Godinu dana nakon Branimirca na red je došao i Britanac. Prije svega par mjeseci građani su podigli glas protiv nasilnog “otimanja” dragog nam trga. Je li se građanski glas uvažio? Naravno da nije. Ugostiteljski objekti su maknuti doslovno pod okriljem mraka, a Britanac je mjesecima zjapio razrovan. Prema najnovijim informacijama, radovi se pokreću, a novi izgled ovog trga ukrasit će naravno- fonatana. Žele li ju građani? Naravno da ne, no koga je briga što misle oni kojima javni prostor i pripada.
>>>PROSVJED ZA OSTANAK OBRTNIKA NA BRITANCU: ‘Britanac nije vaš, naš je, mi smo građani’
Fontana na Tomislavcu
Bune se Zagrepčani zbog svake fontane koju gradonačelnik otvara, a takvih je mnogo. Iz jednostavnog razloga, Grad Zagreb sako malo novce rasipa na fontane koje nisu realna potreba niti želja građana. Ova na Tomislavcu digla je najveću prašinu. Podsjetimo, riječ je o fontani staroj 120 godina koja je devastirana, a na njeno mjesto “zasjela je” moderna ljepotica sa LED svjetlima. Rozim. Malo kome se sviđa novo ruho ove fontane, a Zagrepčanima najviše smeta uništavanje kulturne baštine. No, građani nisu bitni, pokazalo se po tko zna koji put.
Horvatinčićeva terasa na Cvjetnom
Najnoviji primjer uzurpacije javnog prostora protivno volji građana, samo je točka na kraju ovog teksta. Možemo mi prosvjedovati i buniti se, no poučeni prijašnjim iskustvima moramo biti svjesni da je Zagreb samo po definiciji naš. U praksi, Zagreb pripada nekome drugom i on će napraviti s gradom ono što je i naumio, sviđalo se to nama ili ne.
Sliku starog Zagreba, grada koji ima onaj purgerski štih i uglađeno ruho, istog onog grada koji pripada njegovim građanima, možemo pospremiti u ladicu sjećanja. Taj grad odavno je mrtav. U ovom gradu, u kojem sada živimo, mi smo samo gosti čije je mišljenje apsolutno nebitno.
