Samohrane majke, složit će se mnogi, posebna su sorta.
Ornela Vištica na Facebooku se zahvalila svojoj majci na prekrasnom djetinjstvu.
Kako je napisala, odrasla je kao dijete samohrane majke te se naučila biti i princeza i lavica. Zahvalila joj je na prekrasnim rođendanima, obilježenim sitnicama koje pamti i danas.
Sve majke su posebne, no samohrane majke ponose se iznimnim vještinama. One moraju biti i otac i majka, one moraju imati snage za svaku sekundu u danu, a podršku nemaju ni od kog. Samohrane majke nemaju s kim podijeliti teškoće roditeljstva, lošeg dana, tugu ili patnju. One moraju biti iznimni borci, te sve ono što se dijeli na oca i majku, samohrana majka mora ponijeti na svojim leđima.
Samohrana majka balansira između posla i djeteta, jednog ili više njih. Ona nema od koga očekivati pomoć. Ona se sama bori sa životom, a nema rame za plakanje. Samohrana majka na poslu se mora dokazati, mora sama odgojiti dijete i izvesti ga na pravi put. Mora učiniti čudo da dijete ne osjeti koliko nedostaje muška ruka. No, ona se mora nositi i sa emocionalnom rupom koja ostane nakon što dijete shvati da nema oca, da nema mušku figuru koja neopisivo fali, bez obzira što ju majka nastoji nadomijestiti. Tad počinje ona prava borba, kako djetetu olakšati tu patnju? Nažalost, koliko god štapić u njihov rukama stvarao čuda, u ovom slučaju gubi svoju čaroliju. Ostaje samo dupla doza majčinske ljubavi koja, na neki način, može ublažiti tu patnju. Ali ne i potpuno ju izbrisati.
Sve su majke superheroji, no samohrana majka je i pravi čarobnjak. Igranje dvostrukih uloga nije lako, a kad su te uloge one najbitnije u djetetovom životu- teret je dvostruko teži.
Zato, odajmo priznanje samohranim majkama, one su istinske kraljice našeg društva.
