Popularno nazvan “Trbuh grada” otkriva poražavajuće prizore.
U predblagdansko vrijeme naš grad nekako je življi nego obično. Miris kuhanog vina, fritula i kobasica širi se njegovim ulicama, a osmijesi nam ne silaze s lica. Blještavilo, lampice i blagdanski duh uvukao se u svaku poru našeg bića. Sa svih strana bombardiraju nas božićne reklame trgovačkih lanaca, mame nas na kupnju, a tim dirljivim reklamama jako je teško odoljeti.
Božićni darovi već su umotani, čekaju okićenu jelku i svoje mjesto pod njom. No, svatko ima drugačiju priču, svatko ima drugačije preokupacije. Zamišljena djevojka, mladić širokog osmijeha i pogrbljena bakica ulovljeni su istim objektivom fotoaparata koji prikazuje masku, no ne i lice. Iza maske kriju se različite priče, pa tako i iza Adventa u Zagrebu nailazimo na različite prizore. Grad je obavijen u sjaj i blještavilo, a ispod te nakićene površine vidimo surovu realnost. Presurovu.
Naš čitatelj, igrom slučaja ostao je duže na poslu. Igrom slučaja, jer da nije bilo te slučajnosti možda nikad ne bi skinuo masku s lica grada. Ipak, ogolio ga je i poslao nam fotografije poražavajućih prizora s Dolca.
Očajnički potezi u lovu na dostojanstven život
“Narod jede sa poda,prljavog asfalta,komadić trule narandže ili zgaženog šipka,po kome su šetali golubovi…narod kopa po odbačenim kutijama,spremaju si trule limune u vrećicu,nose doma,ili jedu ih odmah na mjestu.”, opisao nam je čitatelj prizore koje je zatekao na Dolcu.
Dok mi razbijamo glavu sa srpskim čokoladicama, Pernarovim imunitetom ili adventskim vijencem na Manduševcu, naši sugrađani se okupljaju na Dolcu, kupe ostatke hrane i bore se za preživljavanje na rubu egzistencije.
Njima je svejedno imamo li najljepši Advent u Europi. Oni traže svoje mjesto pod komadićem neba. Ne zanima ih je li Kolinda podijelila srpsku ili hrvatsku čokoladicu, njima bi čokoladica s bilo kakvom etiketom dala snagu da izguraju još jedan težak dan na izmrcvarenim plećima.
A oni se nalaze svugdje oko nas. Čekaju pravi trenutak da se gradska vreva primiri, da uzburkani grad ode na počinak… Jer taj trenutak je njihov, moraju ga ugrabiti i krenuti u potragu za koricom kruha. Koricom koja će im možda biti jedini obrok u tom danu. A ne žele da se vidi njihova bijeda, ipak su i oni ljudi, imaju dostojanstvo. Pomalo izgužvano, koji put zgaženo i okaljano, no to je još uvijek njihovo dostojanstvo.
Dok Zagreb izranja iz sna… umirovljenici, nezaposleni i oni koji jednostavno nisu imali sreće. Samo ljudi.
>>>ADVENT IMA I DRUGU STRANU: Tebi bradonjo posvećujem ove rečenice, nadam se da mi nećeš zamjeriti
>>>TAMNA STRANA GRADA: Tužni prizori na ulicama Zagreba imaju i jednu pozitivnu točku (FOTO)
