Vrtlar Kruno, eko-hortikulturist i zaljubljenik u prirodu, predano se zalaže za očuvanje urbane bioraznolikosti i promicanje održivog biovrtlarenja u gradovima. Njegov rad nije samo profesija, već životna misija, kroz predavanja, radionice i edukativne objave na blogu “Vrtlar Kruno” približava ljudima složen, ali fascinantan svijet prirode, pokazujući koliko su cvijeće, stabla, oprašivači i samoniklo bilje važni za naš svakodnevni život. S njim smo razgovarali o zelenilu i upravljanju s njime u našem gradu.
Pitali smo kao dugogodišnjeg vrtlara, što biste rekla da se u Zagrebu najčešće krivo radi kada je riječ o upravljanju zelenilom. “Imajte na umu da ja nisam u Zagrebu živio zadnjih 14 godina pa nemam kompletnu sliku trenutnog stanja. Primjećujem tek ono što vidim kad dodjem kratko posjetiti grad ili ako mi moji pratitelji jave da se negdje sijeku stabla ili uništava zelenilo. Općenito govoreći ne bih rekao da Zagreb čini nešto posebno krivo naspram drugih gradova u Hrvatskoj. Čini mi se da posvuda u Hrvatskoj imamo iste probleme, nepotrebno ovršavanje stabala kao i drastična rezidba u krivo vrijeme, sječa čitavih drvoreda, nepostojanje stručne sustavne i redovite kontrole stabala, asfaltiranje staza u parkovima umjesto korištenja sipine, kaldrme ili vodopropusnih opločenja.
Nadalje tu je nepostojanje plana odgođene košnje i uspostavljanja livadnih biotopa za spas divljih pčela i kukaca, stabla se ne štite oplatama prilikom građevinskih radova, staromodno oblikovanje gradskih gredica monokulturnom sadnjom maćuhica po špagi. I ono najvažnije stabla se percipira kao nevažna i bez prioriteta u javnom prostoru. Gdje god da se nalaze, čini se kao da svugdje smetaju i sve drugo ima više važnosti i prioriteta u prostoru od njih pa ih se nemilice i bez zadrške siječe“, kaže Vrtlar Kruno.
Sastanak s predstavnicima Grada
Dodaje kako je početkom ljeta imao sastanak s gradom i predstavnicima Zrinjevca što se tiče problema pretjeranog ovršavanja stabala i drastične rezidbe i sječe u vrijeme vegetacije te općenito odnosa prema gradskim stablima. Sastanak je inicirao Grad i to, kaže Vrtlar Kruno, pokazuje da im je stvarno stalo što pohvaljuje. Razgovor je bio konstruktivan, nađena su i neka rješenja i dodaje kako je zadovoljan te očekuje ubuduće pozitivne pomake. No postoje stvari koje nisu zadovoljavajuće.
“Evo spomenuo bih recimo jednu groznu situaciju u Nemčićevoj ulici kod Kvaternikovog trga. S jedne strane ulice su stabla opkoljena metalnim rešetkama koje valjda nisu pipnute od kada su tamo postavljene. Nadignule su se, deformirane su, oštećuju deblo i korijen stabla i sve skupa izgleda ružno i zapušteno. Na drugoj pak strani iste ulice do Name su stabla čija su debla vidno oštećena od automobila koji ondje parkiraju. Parkirališna mjesta su nekako neprirodno nagurana između drvoreda i stabla zbog tog spuštaju. Obzirom da se stabla ne percipiraju kao živa bića i sve drugo je uvijek preče, imamo sliku kakvu imamo. Čak su i nazivi tih stabala u zelenom katastru bila krivo navedena, ne znam jesu li to već korigirali“, pojašnjava naš sugovornik.
Osim toga, smatra da nema dovoljno uređenih kvartovskih gredica i nasada s cvijećem da malo oplemene prostor. Dodaje da bi trebalo nadopuniti postojeće gredice raznim biljem i stvoriti nove to jest prenamijeniti površine na kojima je samo trava i posaditi puno ukrasnog grmlja, ukrasnih trava i trajnica. To je važno, kaže Vrtlar Kruno. To se sve uz malo dobre volje može urediti kroz participativno budžetiranje putem mjesnih odbora.
Neodržavana dvorišta
“Moram spomenuti vrlo trošna, zapuštena i neodržavana dvorišta. Ona naime često nisu gradskom vlasništvu pa je na stanarima da nešto učine. Imamo prekrasne atrije u donjem gradu a izgledaju oronulo i puno smeća i grafita, trošne fasade, bez cvijeća… Nevjerojatno mi je da se stanari ne mogu dogovoriti da si životni prostor malo urede i dodatno ozelene. Ali tom problemu je grad već doskočio i ponudio građanima projekt ozelenjivanja dvorišta u dogovoru sa stanarima. Pilot projekt je po svemu sudeći uspio i moram to pohvaliti. Gradska dvorišta čak i kao privatne površine su također važan dio gradskog ekosustava i važno je njegovati i povećati vegetaciju na takvim površinama. Jedan od ciljeva je bio čini mi se smanjenje toplinskih otoka pa se kroz uređenje išlo i s dodatnim ozelenjavanjem i sadnjom stabala“, poručuje Vrtlar Kruno.
Također, ono sto je u europskim gradovima gotovo nezamislivo, a kod nas vrlo česta praksa je asfaltiranje nogostupa, šetnica i staza u parkovima, kaže naš sugovornik. “Pogledajte Park mladenaca, novouređen park i opet su vratili asfalt umjesto da koriste moderna i ekološka rješenja. To posebno zamjeram, ne samo Zagrebu, već i drugim gradovima po Hrvatskoj.
To je za mene poružnjivanje javnog prostora. Pogledajte Berlin, nećete nigdje na nogostupima vidjeti asfalt, već ili kaldrmu od prirodnog kamena ili popločenje ili sipinu. U konačnici, sama riječ pločnik, vam sve govori. Kaldrma iako izgleda lijepo, prirodno i arhaično može biti donekle vodopropusna pa je takva upojna površina korisna okolnim stablima i vegetaciji i direktno utječe na smanjenje rizika od poplava u gradu“, kaže naš sugovornik.
Odnos prema stablima
Često se spominju kritika prema Zrinjevcu. Pitali smo našeg sugovornika koje pogreške Zrinjevac najviše ponavlja u održavanju gradskog zelenila. “Ne bih se usudio puno reći jer površinski poznajem njihov rad. Treba uzeti u obzir da je Zagreb velik grad i upravljanje s 11 milijuna kvadratnih metara zelenih površina i nije baš jednostavno. Upozorio sam grad da je česta praksa u Europi gdje se sječa stabala i drastično reduciranje krošnji stabala i grmlja obustavlja u vrijeme vegetacije (1.3. do 30. 9.) uz naravno iznimke kao što su estetsko orezivanje, formiranje živice i uklanjanje suhih, bolesnih i polomljenih grana. U Njemačkoj je to čak zakonski regulirano. I naravno ovršavanje stabala svakako treba svesti samo na slučajeve kada je to doista nužno. Umjesto toga ovršavanje je postala česta praksa i to treba zaustaviti. Te dvije stvari mi se čine važne i to je nešto o čemu je Zrinjevac upoznat“, kaže Vrtlar Kruno.
Sječa drveća u posljednje vrijeme izaziva negativne reakcije građana, no dok neki tvrde da stabla treba obrezivati, drugi smatraju da je to nepotrebno.
U cijeloj Hrvatskoj je odnos prema stablima vrlo loš, ne cijenimo ih onoliko koliko bismo trebali, smatra Vrtlar Kruno. Sve druge stvari u javnom prostoru imaju uvijek više važnosti i prioriteta nego stabla. U prostoru im se često ne daje prednost, stalno smetaju negdje, stalno je prisutna bojazan da su opasna ako su previsoka ili ako su malo nagnuta. I uvijek postoji tisuće razloga za njegovo rušenje, nego zadržavanje. Često se ide i linijom manjeg otpora.
Gradovi u Europi uvode posebne odluke
“Kada stablo smeta nekoj gradnji onda to ide po jednostavnom postupku, proglasi ga se starim, bolesnim i opasnim i to je to. I to su često stručno neutemeljene izlike. To je lakše nego se potruditi naći kompromisno rješenje u kojem bi se stabla ipak zadržalo a zadovoljilo prostorne izazove.
Problem je što se često sud o tome da je stablo opasno i bolesno donosi bez stručne arborističke dijagnostike. Tako da kad mi negdje kažu da su stabla bila nestabilna i opasna, moje je prvo pitanje, gdje je dokument koji potvrđuje da je izvršena arboristička dijagnoza, minimalno s poteznim testom i tomografom koja potvrđuje loše stanje stabla? Jedino to mogu prihvatiti“, jasno poručuje Vrtlar Kruno.
Upravo zbog niza neopravdanih razloga zbog kojih su se stabla nekontrolirano sjekla, mnogi su gradovi u Europi uveli posebne gradske odluke u kojoj sva stabla određenog opsega debla uživaju status zaštite. Vidjeli su da je vrag odnio šalu i stavili su ih pod zaštitu, kaže Vrtlar Kruno.
Zastarjele i pogrešne prakse
Kada je pod zaštitom onda mu se daje značaj i svako uništavanje ili sječa mora imati vrlo opravdan razlog pa prethode stručna i detaljna razmatranja. To sve nedostaje u Hrvatskoj. Zato predlaže gradovima da izglasaju poseban gradski akt sličan Odluci o komunalnom redu, koji bi se zvao Odluka o zaštiti stabala.
“I onda s druge strane imamo neke zastarjele ili pogrešne prakse ili pogrešne procjene za rezidbama koje često budu presuđujući faktor u uništavanju stabala ili njihovog uklanjanja. Šumare koji su školovanje završili prije 30 godina i nisu dosad pratili ili se prilagodili suvremenim trendovima.
Kako je to problem ne samo kod nas nego i u drugim dijelovima Europe, stručnjaci za arborikulturu iz raznih zemalja su se ujedinili i napravili standarde. Danas naime postoji dostupan dokument koji se zove „Europski standardi za arborikulturu“ (European Arboricultural Standards) u kojem sve stoji kako se pravilno orezuju, povezuju i njeguju stabla u gradovima. Nisam siguran da to gradovi koriste, nekako sam dojma da kod nas misle kako oni sve najbolje znaju i kako im ne treba usavršavanje“, kaže Vrtlar Kruno.
Građani reagiraju na sječu stabala
Svijest građana o važnosti stabala je sve primjetnija i veseli ga da danas rijetko koje rušenje stabala ostane neprimijećeno. Građani reagiraju, negoduju, žele znati zašto se uklanja stablo, kaže naš sugovornik. Zato treba uspostaviti transparentnu komunikaciju s građanima kako bi se izbjegle negativne reakcije građana i stalne pritiske na Grad i komunalna poduzeća.
“U nekoliko smo navrata reagirali i evo na primjeru pokušaja ovršavanja lipa u jeku vegetacije kod ministarstva pravosuđa zahvaljujući budnim građanima zaustavili smo devastaciju. Sada i ured za zaštiti spomenika i kulture u svojim odobrenjima savjetuje rezidbu tijekom zimskih mjeseci kada je manje štetno zbog gniježđenja ptica. Stvari se mijenjaju. Čim vidite neku sječu, odmah reagirajte i tražite vlasnika ili investitora odgovor zašto je sječa bila nužna. Tako se razvija i širi svijest o važnosti stabala. Ljudi moraju znati da je za rušenje potreban vraški dobar razlog.
Međutim ostaje problem s privatnim površinama poput onog slučaja ovršavanja stabala kod učiteljskog fakulteta gdje grad, a niti Zrinjevac nisu odgovorni. Mora se naći način da se uvede i odgovornost vlasnika privatnih parcela prema stablima jer bez obzira sto su oba na privatnim površinama, ključni su i neodvojivi dio gradskog ekosustava“, zaključuje Vrtlar Kruno.
