U vremenu klimatske krize i ubrzanih tehnoloških promjena, održiva i neovisna energetska budućnost postaje središnje pitanje za industriju, javni sektor i zajednicu u cjelini. Konferencija ENERGREEN – Snaga promjene, koja se danas održava u Zagrebu u organizaciji Motus Medije, magazina Energreen i uz partnere, Kraljevinu Norvešku, Veleposlabstvo Kraljevine Norveške u Hrvatskoj te tvrtku Logobox, okuplja ključne aktere iz područja energetike, tehnologije, znanosti, politike i civilnog društva s ciljem pokretanja konstruktivnog dijaloga, razmjene znanja i zajedničkog oblikovanja smjera energetske tranzicije, s fokusom na smanjenje emisija CO2 i razvoj obnovljivih izvora energije.
Konferencija je namijenjena donositeljima odluka i predstavnicima javne uprave, energetskim tvrtkama i dobavljačima tehnologija, stručnjacima i inženjerima iz industrije, startupima i inovatorima u području obnovljive energije, akademskoj zajednici i znanstvenicima, organizacijama civilnog društva i medijima te svima koji se aktivno bave pitanjima klimatske politike i održivosti.
Teme konferencije
Dvije glavne teme konferencije su: “CO2 pod povećalom: Kako smanjiti emisije, a povećati otpornost? te Zeleni izvor budućnosti: Obnovljiva energija kao temelj energetske neovisnosti.
U vremenu ubrzanih klimatskih promjena, sve veće energetske nesigurnosti i geopolitičkih nestabilnosti, pitanja dekarbonizacije i održive proizvodnje energije postaju ključna za dugoročnu otpornost gospodarstva i društva. Prva tema bavi se emisijama ugljikova dioksida – kako ih mjeriti, smanjivati i kojim tehnologijama možemo poduprijeti tranziciju prema ugljično neutralnoj budućnosti.
Stručnjaci iz industrije, znanstvene zajednice i javne uprave otvorit će raspravu o regulatornim izazovima, praksi u hrvatskom i europskom kontekstu te mogućnostima za napredak kroz inovacije i međusektorsku suradnju.
Približava nam se jeziv datum: Nakon ovog dana svi ćemo ‘živjeti u dugu’
Lokalne inicijative
Druga tematska cjelina posvećena je obnovljivim izvorima energije, njihovom razvoju i integraciji u nacionalni energetski sustav. Koliki je stvarni potencijal solarne, vjetro i hidroenergije u Hrvatskoj? Što nas koči, a gdje su prilike? Ova će tema okupiti ključne dionike iz energetike, investicijskog sektora i tehnoloških inovatora koji će ponuditi odgovore na pitanje kako graditi održiv i energetski suveren sustav. Fokus će biti i na građanskoj energiji, lokalnim inicijativama i pametnim mrežama koje omogućuju stabilnost i efikasnost u vremenu rastućih potreba i promjena.
Energetska budućnost Hrvatske ne piše se sama – kreira se znanjem, partnerstvima i odlukama koje donosimo danas.
Cilj konferencije ENERGREEN – Snaga promjene je povezati ključne dionike energetske tranzicije u zajedničkom dijalogu, istaknuti primjere dobre prakse i uspješne projekte u Hrvatskoj i regiji, informirati sudionike o aktualnim zakonodavnim okvirima, poticajima i tehnologijama, potaknuti konkretne suradnje između javnog i privatnog sektora te osnažiti svijest o važnosti održivih rješenja za budućnost naše ekonomije i okoliša.
Tijek konferencije pratite uživo na Zagreb.info
13:30 Od ideje do izvedbe
Fond priprema projekte koji idu pred Europsku komisiju, nadamo se da ćemo dobiti više novca, a onda naiđemo na prepreke u hrvatskoj”, kaže Halavanja. Najčešće prepreke su, primjerice, nedostatak građevinskih dozvola ili neriješeni vlasnički problemi. “Neka zemljišta imaju stotinjak vlasnika, neki upisani prije pedeset-šezdeset godina, žive diljem svijeta. To je sustavni problem. Trebamo, recimo, prijaviti se za sufinanciranje električnih automobila, a prilikom prijave vidimo da treba još dopunjavati”, kaže.
Ako dođete s dobro pripremljenim programom, od poticaja električnih vozila do mreže, sva sredstva će vam vrlo vjerojatno biti odobrena, ističe. Novac je moguće povući za svašta. Ali, treba paziti na detalje, Kod hidroelektrana morate paziti na bioraznolikost, kod vjetrolektrana na ptice i šišmiše, kod solara treba paziti na prikladnost površine. Stvari nisu jednostavne, i kod recikliranja ima dosta problema, ali trebamo pokušati uzeti ono što je najbolje. Na pitanje mogu li se solarne elektrane graditi bez uništavanja prirode, odnosno postavljanjem na postojeće objekte, Kušević kaže kako je Ministarszvo državne imovine to prepoznalo.
„No, Ministarstvo poljoprivrede se pobunilo na neke projekte. Tu je važnost međuresorne suradnje“, kaže Kušević. Škrtić kaže kako je sve to pokazatelj onoga o čemu stalno govori, nedostatka vizije. „Mi smo protiv eksploatacije Jadrana, a Talijani desetljećima crpe naftu iz našeg bazena. Mi smo protiv plina, Bulj neće solarnu elektranu u Sinju, vjetroelektrane nam smetaju zbog šišmiša… Dubrovnik je imao priliku riješiti opskrbu energijom i pitkom vodom. Izgradnjom HE Omble se trebao sanirati taj problem, ali su se aktivirali eko-aktivisti. Ja sam prva koja želi vratiti snijeg u zagrebu, ali je puno veći problem nedopuštena i loše planirana izgradnja nego ono što nam je strateški važno, a to je kvalitetna energetska opskrba. U Zagrebu nema snijega ne zbog toplane i plinske elektrane nego zato jer smo Zagreb brutalno izbetonirali i nisam vidjela promjenu u pet godina“, kaže Škrtić.
Kušević ističe da na svijest o važnosti zelene traznicije manje utječe strah od klimatskih promjena, a više strah od raste cijena energenata. Halavanja napominje kako ušteda energije jest ušteda novca, a kada se to ljudima tako prikaže počinju to bolje shvaćati i prihvaćati.
12:50 Mogu li obnovljivi izvori biti temelj dekarbonizacije i energetske stabilnosti?
Iskustvo Norveške, koja je temelje sazdala na fosilnim gorivima, a sada je predvodnica obnovljivih izvora, zanimljiva je panelistima.
“To je put za primjer bilo kojoj državi, pa i nama. Poanta je koristiti resurse koje imaš na pametan način, kako bi što manje ovisio o drugima. Jako sam kritična kako se pitanje energetike tretira kod nas. Mi nemamo jasnu strategiju i viziju što želimo u energetskom i industrijskom sektoru. Godišnje trošimo 100 teravatsati primarne energije, od čega je 65 od nafte i plina. Mi imamo nešto malo nafte i plina, ali nismo Norveška. No, imamo sunce i vjetar, a bogati smo i geotermalnom energijom. Nijedna strategija ne kaže kako ćemo smanjiti tih 65 teravatsati u korist vode, vjetra i sunca. Moramo postati industrijski razvijeni i robusni. Nisam fan solara, jer je to odljev hrvatskog novca na kinesko i drugo tržište. Kada govorimo o vjetroelektrana i geotermalnim izvorima, tu imamo znanje, industriju i možemo napraviti pametan ekosustav”, kazala je Škrtić. Istaknut je podatak da se 130 dokazanih bušotina, izvora geotermalne energije u Hrvatskoj, ne koriste. “Logično je da i naftni sektor traži budućnost u obnovljivim izvorima, kako bi bio održiv. No, suočavamo se i sa greenwashingom, gdje naftne kompanije sadnjom 100 stabala pokušavaju umanjiti svoj golemi štetan utjecaj.
Ima tu svega, no srž je da to jesu energetske kompanije, iako temeljene na fosilnim gorivima, i logično je da traže nova rješenja te ulažu u razvoj. Imamo nejasan i nedefiniran zakonski okvir koji nema pravo strateško uporište. Prije tri godine izmijenjen je zakon o energiji, ali nisu riješeni akti. Još nemamo visinu naknade za priključak. Više od 200 milijuna eura je odvraćenih investicija, investitori nas napuštaju zbog nejasnih akata. istekli su rokovi za potpore i subvencije, nešto sitno se dodijelilo solarima i vjetroelektranama. Biomasa je, pak, tehnologija koju treba oprezno koristiti i uključivati. istovremeno, imamo pripremljene projekte koji bi mogli imati 100 megavata u idućih nekoliko godina. To su ozbiljna postrojenja samo kod geotermala. Da ne govorim da aktiviranjem tih izvora, pogotovo jer postoje spremni projekti, možemo aktivirati Končar, Đuro Đaković i cijeli energetski sustav Hrvatske. To su činjenice iz kojih zaključujem da nemamo strategiju, viziju, povodimo se za uputama iz EU…
Trebamo, ali trebamo to raditi pametno. Naši europarlamentarci sjajno govore o izvorima energije, a istovremeno se donosi novi zakon o obnovljivim izvorima koji nameće nova ograničenja. Treba se zapitati što se zapravo događa na energetskoj sceni. Nužno je pročistiti zakonski okvir, olakšati investicije, jer je presudno važno ovih 65 teravatsati iz plina i nafte smanjiti. Jer to govori da smo jako daleko od samodostatnosti Hrvatske i da smo jako ranjivi na sve geopolitičke promjene te ćemo vrlo teško upravljati i s našom konkurentnošću i kvalitetom života”, kaže Škrtić.
Moderator Cerovec upitao je Halavanju osjeća li se prozvanim. “Obično da. Mi sudjelujemo u stvaranju zakona, gledamo komentare, radi se i zakon o energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu. Fond nema toliki učinak, fokusiramo se na građane, nismo u biznisu financiranja proizvodnje energije, nego sufinanciranja građenja za osobnu potrošnju”, ističe Halavanja. Napominje da je Fond krenuo prije desetak godina kada se govorilo o stotinama korisnika, a sada se prijavljuje na tisuće projekata građana i kućanstava po svakom javnom pozivu. Računamo da prosječna obiteljska kuća ima oko šest do osam KwH. Od 12.000, njih pet tisuća je 100 posto čisto iz fotonaponskih ćelija koje više nisu nešto novo. Za grijanje se još ne koristi dovoljno. Solari su još uvijek skupi, a nužna je i energetski obnovljena kuća. U kuću bez fasade nema smisla staviti skupi uređaj pa bacati energiju. dakle, prvi je korak obnova stolarije i fasade, a onda ugradnja sustava obnovljive energije”, kaže Halavanja.
Kušević kaže kako je lani Hrvatska u ljetnim mjesecima 23 posto svoje električne energije uvozila više zbog visokih temperatura. “Umjesto toga mogli bi koristiti energiju sunca koja je najjeftinija. Problematična je ta naknada koja je razlog zbog kojeg stoji tri tisuće megavata vrijednih projekata iz vjetra, a onda i solara. Samo ta uvezena energija nas je koštala 200 milijuna eura. Zašto ta naknada još nije uvedena, tu je niz faktora. To su projekti gdje HOPS nije realizirao, recimo, dalekovod Split-Rijeka, na koji bi se projekti izgradnje obnovljivih izvora energije spajali. Taj je dalekovod u planu već desetljećima, ali još nije uvršten u lokalne prostorne planove. Prije pet godina nisu mogli uzeti novac iz fondova jer se to nije riješilo.”, kaže Kušević.
Škrtić ističe kako je pobornik nuklearne energije. “Potreba za električnom energijom raste i nastavit će rasti. Danas ovdje u dvorani imamo desetke mobitela, računala, klima je oko nas, mikrofoni… Dakle, potrošnja električne energije raste. Da bi je imali dovoljno, a da zaštitimo klimu, to nije mouće napraviti bez nuklearne energije, ali ne još. Treba iskoristiti hidroenergiju, geotermalne izvore, idemo prvo taj dio staviti u funkciju, a onda razvijati projekte malih nuklearnih elektrana. Idemo iskoristiti ono što imamo. Na žalost, nemamo u Hrvatskoj puno znanja o nuklearnoj energiji, ali idemo iskoristiti ovo razdoblje da prvo iskoristimo postojeće izvore i za to vrijeme steknemo znanje. problem je što nemamo postignut koncenzus. Neprihvatljivo je da svakih pet godina radi političkih promjena mijenjamo temeljne energetske stvari. Energetika je jednako važna tema kao i obrana i mora imati politički koncenzus”, ističe. Napomenula je da je Hrvatska 2014. imala priliku za financiranje projekata iz EU sredstava, a mi do 2025. još nismo riješili probleme. “Postali smo diverzanti vlastite energetske suvisle samodostatnosti”.
Halavanja napominje kako poticaja ima dovoljno, FZOEU ima niz otvorenih poziva, trenutno više od 3.000 prijava, najesen će biti još jedan poziv za projekte građene 2024., dakle retroaktivno financiranje projekata solara izgrađenih lani. “Sredstava će biti još. Treba shvatiti da postoji više izvora i više fondova, ali to su programska sredstva i veoma usmjerena. Ne financiramo, recimo, solarna goriva, osim kada smo sufinancirali bojlere i kada radimo subvencije plina radi suzbijanja energetskog siromaštva”, kaže Halavanja.
Postavljeno je i pitanje promjene potrošačkih navika kao temelja razvoja sustava obnovljive izvora energije. “Hrvatska dosta radi po edukaciji kućanstava na smanjenju potrošnje energije. Tu nije kritičan problem kao što je u industriji koja mora uvesti inovacije. Kada gledamo u inovacije u zelenu energiju, u početku djeluju skupe, no akumulirani trošak na kraju je manji”, kaže Kušević zaključujući da Hrvatska ima goleme proizvodne potencijale. “Ulaganja jesu u startu visoka i to jest prepreka. Najveća je prepreka zapravo nerazvijena elektroenergetska mreža, no to je problem velikog dijela EU. To je problem, ali nije nerješiv i rješavanje tog problema će se u budućnosti isplatiti”.
Škrtić ističe da je infrastruktura presudna ako želimo govoriti o povećanju udjela obnovljive energije. “Bez toga ne možemo ni sanjati razvoj obnovljivih izvora. Stvar je kompleksa. Sunce ne sija samo ljeti, nego i zimi, ali se ljeti povećavaju potrebe. Dakle, stvar je složena na više razina, ali moramo imati jasan zakonodavni okvir. Građanima bi se moralo omogućiti da se udruže u stvaranju energetske samodostatnosti, recimo na otocima. Nedavno smo vidjeli da je pola Španjolske ostalo bez električne energije, vidjeli smo kako to igleda. Ne treba nam takav scenarij. Moramo iskoristiti volatilne izvore dok ne izgradimo robusnu infrastrukturu”, rekla je.
12:40 Zeleni izvor budućnosti: Obnovljiva energija kao temelj energetske neovisnosti
Počinje panel rasprava u kojoj sudjeluju Sabina Škrtić, konzultantica, vlasnica SAHEM CONSULTING, Filip Kušević, pravni savjetnik, Obnovljivi izvori energije Hrvatske te
Aleksandar Halavanja, voditelj Službe za sustavno gospodarenje energijom, FZOEU, te već predstavljeni Siniša Uglik. Zamjenik norveškog veleposlanika Helge Klouman Marstrander uveo je u temu izlaganjem o obnovljivoj energiji kao ključnom faktoru energetske neovisnosti.
“Norveška ima vrlo bogato iskustvo koje Hrvatska može iskoristiti, kao što i Norveška može učiti od Hrvatske. Ruska invazija na Ukrajinu, izraelsko-iranski rat i drugi poremećaji doveli su do rasta cijena plina i nafte. Ujedno, produbljena je ovisnost o fosilnim gorivima, koja su ključni čimbenik klimatskih promjena. Rat na Bliskom istoku, naročito prijetnja Hormuškom tjesnacu, dovela je do poremećaja na tržištu i prijeti stabilnosti ekonomiji. hrvatski solarni i geotermalni potencijali su veliki, kao i norveški. Moramo početi razmišljati ne samo kako biti samodostatni, nego i konkurentni na drugim tržištima. Naravno, potrebno je podizanje razine svijesti javnosti o tim temama. Ta kulturalna promjena nije samo politički cilj nego mora biti i prioritet.
Norveška postaje sve manje ovisna o fosilnim gorivima, kao što bi to mogla i Hrvatska. Norveška ima prirodni potencijal, od čega se ponajviše odnosi na hidrološke potencijale. Izazov u Hrvatskoj su visina ulaganja, nužne tehnološke inovacije, javna podrška te potreba za snažnom energetskom infrastrukturom. Nužno je sagledati utjecaj na okoliš. Norveška je dugo prepoznata kao lider. Imali smo prvo Ministarstvo okoliša na sviejtu 1972., a od 1991. uveden je “ugljični porez”, koji je bio pokretač inovacija u sektoru obnovljive energije te je dovelo do razvoja tržišta čiste energije. Također, uveli smo i stroge regulatorne mjere u poslovanju offshore naftnog i plinskog sektora, kao i visoku razinu zadržavanja i skladištenja karbonskih emisija iz industrije. Taj je projekt uključivao transport uskladištenog CO2 u skladišta i postrojenja. Norveška to radi već desetljećima, naročito kod industrije cementa, ali i nafte i drugih proizvođača ugljičnih emisija.
Danas više od 100 kompanija pridonosi sektoru obnovljive energije. Norveško iskustvo u naftnoj industriji daje nam veliku prednost i razvoju offshore vjetroelektrana. Norveška ima najviše električnih vozila po stanovniku na svijetu. Radi se o 92,7 posto osobnih automobila, te 45 posto kamiona i drugih teretnih i poslovnih vozila Vlada je aktivno poticala te mjere, kao i mjere energetske učinkovitosti u kućanstvima. Izgradili smo infrastrukturu koja je bila ključna za to. Što Hrvatska može preuzeti od nas? Ponajprije, nužan je politički okvir, poticanje promjena i financijske inicijative za ovakve projekte. Nužno je ulagati u edukaciju i podizanje svijesti građana. Hrvatska mora ulagati u inovativne projekte, tehnologiju pohrane energije, pametnih mreža i geotermalne energije. Za sve to Hrvatskoj su dostupni fondovi EEA i Norveške kao i programa Zelena tranzicija. kroz zajedničko djelovanje možemo doći do kvalitetnu razmjenu iskustava.
Hrvatska od Norveške od 2021. do 2028 ima na raspolaganju 133 milijuna eura za takve projekte. Norveška je predana dijeljenju svog iskustva, stručnosti i znanja. Kroz EEA i norveške fondove aktivno podupiremo inicijative usmjerene prema razvoju obnovljivih izvora energije, održivog razvoja te razvoju potrebnih vještina”, kazao je.
12:00 CIOS kao primjer kružne ekonomije u oporabi otpada
Raphael Clemens Barth, predsjednik Uprave CIOS Grupe predstavlja sudionicima prezentaciju o punom krugu kružnog gospodarstva unutar CIOS-a.
“Otpad vidimo kao resurs iz kojeg možemo dobiti energiju. Stoga prikupljanje otpada gledamo kao prikupljanje resursa, to je naša misija. Osnovana 1991., grupa smo koja ima znanje od 35 godina u recikliranju i kružnoj ekonomiji. Potpuno smo u privatnom vlasništvu. Vodeća smo grupa u regiji, te najveća u Hrvatskoj po pitanju zbrinjavanja otpada, gdje smo na tržištu od 1991. U Hrvatskoj i BiH aktivni smo na 60 lokacija, uz različite certifikate. Uspostavili smo najbolje prakse kružne ekonomije. Imamo više od 1.150 zaposlenika, a godišnje prikupimo više od milijun i sto tisuća tona otpada kojeg procesuiramo u različitim postrojenjima. Najviše je metalnog otpada, oko 600.000 tona. Plastike i papira je oko 400.000 tona. Konsolidirana operativna dobit je 2024. bila veća od 300 milijuna eura. Grupacija se sadrži od CEZAR-a, CIOS Carga, Eko Flora i Metisa d.d., Deposa, CIOS Energy… CEZAR je najveća i najvažnija kompanija za prikupljanje, reciklažu, zbrinjavanje različitih otpada, uključujući elektronički otpad (EE). Kroz CIOS Cargo raspolažemo resursima za prijevoz otpada, uključujući brodove, te aktivno prevozimo otpad, odnosno resurse za reciklažu, i preko Jadrana. CIOS grupa doprinosi cijelom sektoru, ali i smanjenju štetnih emisija u okoliš. Kod proizvodnje jedne tone čelika iz metalnog otpada umanjujete 1.5 do dvije tone štetnih emisija u okoliš. To su ogromne uštede. Bez prikupljanja i sortiranja ovog materijala te tehnologije sve to ne bi bilo moguće. Kod proizvodnje aluminija iz otpada štedi se deset tona ugljičnih emisija više nego klasičnom proizvodnjom novog aluminija. Kroz prikupljenih oko 700.000 tona metalnog otpada dosegli smo smanjenje emisija Co2 na milijun tona godišnje”, kazao je. Istaknuo je da se radi o procesu u kojem je ključno sudjelovanje građana koje je nužno educirati o važnosti odvojenog prikupljanja i recikliranja otpada.
“To je ono što smo do sada učinili. Sada do 2028. gradimo prvu privatnu energanu iz otpada, koja će u Sisku proizvoditi energiju iz neopasnog otpada i biomase, a imat će kapacitet od 145 tisuća tona otpada godišnje. Očekujemo 18 MW električne i 20 MW termalne energije. Električna će se distribuirati u nacionalnu mrežu, dok će termalna biti korištena za grijanje kućanstava u Sisku”, rekao je dodavši da se CIOS u svojem poslovanju vodi primjerima prakse najboljih europskih i svjetskih kompanija.
Istaknuo je da su odlagališta stvar prošlosti, te da otpad treba početi koristiti kao sirovinu. “Energana u Sisku primjer je dobre prakse gdje se otpad koristi kao sirovina, a pritom i smanjuju emisije CO2 u okoliš”, istaknuo je. Naveo je kako je ta energana, odnosno “Projekt Sinergija”, završni dio dugogodišnje faze potpunog zatvaranja kružne ekonomije oporabe otpada unutar CIOS-a, a iz koje će energiju dobivati gospodarstvo i kućanstva. Ističe kako postoji i otpad kojeg nije moguće reciklirati, a koji ima veoma visok potencijal za proizvodnju energije. Takva energana umanjuje emisije za 74.000 tona u odnosu na konvencionalne izvore energije, a već i sam rad elektrane doprinijet će uštedi energije od više od 97.000 megavatsati, uz značajno smanjenje stakleničkih plinova. To je, rekao je, dio održivog razvoja i održive ekonomije budućnosti”
10:45 ‘Kako smanjiti emisije, a povećati otpornost?’
U tijeku je panel rasprava: CO2 pod povećalom: Kako smanjiti emisije, a povećati otpornost? Sudjeluju Branimir Šteko, direktor Sektora pametnih gradova i mikromreža, KONČAR, Anđelko Rukelj, poslovni savjetnik iz područja javne nabave, Siniša Uglik, rukovoditelj poslovnog područja Održavanje, ZET. Raspravu moderira Tomislav Cerovec, urednik i novinar, HRT. On je istaknuo kako ekonomske i sigurnosne krize stvaraju situaciju balansiranje čiste energije, ali i dostatne za opskrbu građana. “To je tema zbog koje se vode trgovinski i pravi ratovi”, istaknuo je uvodno Cerovec.
“Uvijek ima nečeg dobrog kada se kasni. U svojoj diviziji bavimo se smanjenjem Co2 u više segmenata. Ovdje ste spomenuli javni prijevoz. Treba znati da ni tu nije sve jednako, nije isto ako električna energija za javni prijevoz dolazi iz fosilnih ili obnovljivih izvora energije. Kod elektrifikacije zeleni vodik još ne vidimo isplativim, u industriji da. Potrebni su nam baterijski spremnici koje nemamo. Recimo, važno je povezati i ugraditi solarnu elektranu na spremište autobusa, uz punionicu. Ako to uspijete povezati napravili ste dobru stvar, jer ste potrošnju maknuli s velikih elektrana”, rekao je Šteko dodavši kako se obnovljivim izvorima energije okreću i brodovi, gdje je mnogo inovacija u tom segmentu. Potvrdio je da je cijena inovacija visoka, ali su otvorene brojne mogućnosti povlačenja sredstava. “Očekujemo pad cijene tehnologije i tu ćemo hvatati balans na tržištu. Imamo jasne projekcije solarne energije i vjetroelektrana. Ovdje je naglasak na Co2, ali to nije jedina važna stvar, važna je i otpornost. Sigurnost, zaštita od napada, kibernetička sigurnost, umanjenje rizika od prekida opskrbe. O tome se sve više govori”, dodao je.
Uglik ističe iskustva i planove ZET-a. “Zanimljivo je da postojimo kao zagrebački električni tramvaj, ali autobusi su na dizel. Krenuli smo prebacivati autobuse na plin, to je tada bila zelena opcija. I tu smo imali niz prepreka, punionice, bitna nam je autonomija. Važno nam je da što više putnika prevezemo na siguran i cjenovno prihvatljiv način. Sada prelazimo na električne autobuse. Dva imamo u prometu, financirana iz vlastitih sredstava. Na njima se učimo, sve nam je to novo. Trenutno smo u natječaju za nabavu 70 autobusa, od čega 62 iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Muči nas krajnji rok povlačenja sredstava, još ne znamo jesu li nam sredstva 100 posto osigurana. Sredstva moramo izvući do kraja listopada 2026., vidi se da je to, s obzirom na vrijeme proizvodnje autobusa, vrlo zahtjevan rok”.
Rukelj navodi da se za rokove znalo, a nabave su krenule prekasno. “Dio posla već smo mogli odraditi. U posao se ušlo previše ad hoc, to su poslovi koje treba promisliti, planirati, osmisliti koncept javnog prijevoza. U Hrvatskoj imamo problema s prelascima na nove koncepte, baziramo se na izbornim ciklusima, ali ovo je sada situacija koju moramo osvijestiti. Dio EU sredstava Hrvatska zbog toga neće povući, morat će vratiti, ali to je dobra prilika da shvatimo”.
Šteko odgovara na važnosti sinergije gradova i kompanija kao što je Končar. “Mi vidimo priliku za formiranje našeg produkta vezanog za upravljanje, nadzor i dio hardvera. To je dodana vrijednost, da netko ne mora angažirati 10 nego 4 ili 7 megavata. Takvih projekata imamo. U projektima nabave 17 javnih prijevoznika vidimo da je većina energije otišla na autobuse. Nakon četiri godine jasno je da je infrastruktura pravi izazov. Treba prometni know-how preklopiti s elektromrežom. Dnevno radimo na tome, znamo kakva je situacija u mreži i tu vidimo izazove. Nekada je više gradova imalo tramvaje, to je pomalo zanemareno. Gradovi, Zagreb i Osijek, zanavljaju infrastrukturu, isporučeni su im Končarovi tramvaji, smanjena je emisija. Ali, mi kao Končar možemo objediniti više proizvođača. U Hrvatskoj smo veliki, u svjetskim okvirima ne toliko. To vidim kao prednost jer se sa svojim proizvodom možemo dopuniti s drugim tvrtkama”, rekao je Šteko. Uglik ističe da je tramvajski prijevoz puno skuplji od autobusnog, jer je tramvajska infrastruktura – od tračnica do energetike – veoma skupa.
“Zagreb danas ima velike proizvodne kapacitete, postoji mogućnost samodostatnosti i izgradnje elektrana. Javni prijevoz je niskoprofitabilna djelatnost. Modeli javno-privatnog partnerstva moraju biti izazovni poduzetnicima. Postoje modeli koje treba razviti, treba biti inovativan i hrabar. Rješenja postoje. U Hrvatsku se uvukao strah, sve radimo s nekom rezervom”, navodi Rukelj. Šteko kaže kako su promotor pristupa kompleksnih rješenja.
“Mi imamo set alata koji od zgrade do industrije uvode složene sustave. U tom smislu imamo rasparceliziranu situaciju i vidimo da bi se puno moglo napraviti da se subvencionira širi set mjera, te se naručitelju daje zadatak da sam bira model. Plastično, mogu vam dati primjere iz drugih zemalja. U nekim zemljama kupovale su se baterije jer su sufinancirane, ali se shvatilo da se može ići u arbitražu, da se njima može trgovati i slično. Počelo se puno govoriti o otpornosti. Danas govorimo o sustavima s niskim troškovima održavanja, ali to su složeniji projekti za koje treba imati hrabrosti. Imamo dobre primjere, no oni su točkasti, a neki još nisu ni do kraja izvedeni. Radili smo baterijski spremnik na Visu koji u kombinaciji sa solarom rješava opskrbu tijekom sezone. Po meni je bitno, vidimo najave da će biti sredstva za takve projekte. Moja je poruka da infrastruktura mora biti pretpostavka. Imamo revidirani klimatski plan, sada po prvi puta imamo plan koji spaja klimu i energiju, Europska komisija to formalno mora potvrditi i imamo podignute ciljeve. Time smo ubili par muha istovremeno, idemo u žilavost, kibernetičku sigurnost i diverzifikaciju izvora. Stvar se komplicira, trafostanica više ne rješava probleme, ona mora biti pametna, povezati se sa sustavima, ali ne treba se plašiti jer to se može”, rekao je Šteko.
10:30 ‘Energreen ističe dobre prakse, ali ne boji se teških tema’
Daniela Delale, izvršna urednica Motus media grupe i glavna urednica časopisa Energreen predstavila je projekt Energreen. “Nakon pet godina predanog rada i istraživanja te pisanja više ne govorimo o časopisu nego o projektu brige za okoliš i zajedničku budućnost. projekt koji je počeo kao veliki izazov. htjeli smo stvoriti medij koji će sustavno pratiti i obrađivati teme zaštite okoliša, održivog gospodarenja otpadom, klimatskih promjena i obnovljivih izbora energije. Ali ne na senzacionalistički način, nego na stručno. Ističemo dobre prakse iz Hrvatske i svijeta, a ne bojimo se ni teških tema. Analiziramo klimatske politike, otvaramo pitanja energetske tranzicije.
Naši autori su stručnjaci, novinari koji razgovaraju s relevantnim sugovornicima, na što smo posebni u vremenima kada se vijesti objavljuju bez provjera. čitaju nas studenti, građani, stručnjaci i donosioci odluka. Nakon pet godina postali smo prepoznatljiv brand, most između institucija i javnosti. Ovom konferencijom počinjemo novo poglavlje. Iskustvo koje smo godinama prikupljali zaslužuje raspravu, o promjenama ne želimo samo pisati nego ih i stvarati. U recentnom izdanju časopisa, objavljenom na Dan planeta zemlje, ističemo teme koje nas pogađaju i potiču na promjenu.
Klimatske promjene više nisu budućnost, one su ovdje i sada u obliku požara, toplinskih valova, u tišini mora gdje je mikroplastika, ali i u noćima bez tame uslijed svjetlosnog zagađenja. U ovom broju pišemo o invazivnim vrstama koje mijenjaju lice našeg ekosustava, donosimo priču o Lofotima, čudesnom otočju Norveške…Dotaknuli smo se i nevidljivih tema svjetla i buke. Ne želimo samo dijagnosticirati probleme nego ih razumjeti, otvoriti dijalog i potaknuti odgovornost.
Svaka stranica Energreena poziva na svjesnost, odgovornost prema generacijama koje dolaze”, navela je Delale. Istaknula je brojne alarmantne podatke o stanju na svijetu, uključujući šesti veliki val izumiranja životinja koji je višestruko veći od prirodnog, a uzrok su ljudi. “Svake godine gubimo deset milijuna hektara šuma, što je veličina Portugala, a 60 posto šuma krčimo za proizvodnju govedine, 30 za proizvodnju sojinog i palminog ulja”.
Anđelko Rukelj, poslovni savjetnik i jedan od najvećih stručnjaka iz područja javne nabave, govori na temu: „Električni autobusi u javnom gradskom prometu – zašto kasnimo za EU?“
“Nema tjedna u kojem ne izađe vijest da je neki grad nabavio neki autobus. Ovo je priča u kojoj je u Hrvatskoj nabavljeno 200-ak autobusa na električni pogon, to je zamašnjak da krećemo u bržu elektrifikaciju. Pokušat ću objasniti zašto kaskamo i to ne samo za zemljama EU. Elektrifikacija autobusa provodi se u Africi, Južnoj Americi, a u Kini i Japanu to više nije ni tema. Svima je jasno da su oni manje štetni za okoliš, umanjuju razinu buke, unaprjeđuju kvalitetu života te su operativni troškovi autobusa niži kada ih se jednom nabavi. Električni autobusi koriste bateriju za pohranu energije, imanju manje emisije, te manji ekološki utjecaj. Hrvatski javni prijevoz je zastario, vozni park se rješava pomalo i polako”, rekao je Rukelj. Istaknuo je da Zagreb (ZET) ima 400 autobusa, od oko 1000 autobusa u javnom prijevozu ukupno u Hrvatskoj. “To je jako malo. U floti kineskog grada Shenzhena je 16.000 autobusa na električni promet. London ima jednu od najvećih flota u Europi, s planom za širenje. Visoka ulaganja su problem. Standardni autobus je 300.000 eura, a električni je duplo skuplji, zahtijeva više ulaganja. Troškovi operativnog održavanja su niži, to nije sporno, ali visoka prvotna ulaganja i dalje predstavljaju prepreku. Postoji i problem implementacije koji zahtijeva promjenu paradigme. Korištenje tih autobusa je bitno drugačije, treba planirati rute, vrijeme i trajanje punjenja… Jedan i pol do dva autobusa trebaju da bi se pokrila ruta koju pokriva klasični autobus jer nemaju isti kapacitet. Imamo i nedostatak punionica. Tek ih nabavljamo, nadamo se da ćemo do iduće godine u sklopu projekta imati barem punionice”, rekao je. Istaknuo je da gradovi javni prijevoz tretiraju samo kao nužnost, a nema dugoročnih investicija. “Da nije bilo ovog europskog projekta, imali bismo samo Zagreb koji je nabavio četiri autobusa iz vlastitog novca. To dovoljno govori. Razvoj tehnologije ovdje je izuzetno visok, promjene su na godišnjoj razini. No, najvažnija je promjena paradigme, ulaganje u nove tehnologije i razvoj infrastrukture”, objasnio je Rukelj. Dodao je da je u Hrvatskoj preslabo razvijena svijest, a brži i komforniji javni prijevoz mogao bi riješiti gužve u gradovima poput Zagreba. “No, sve je to još jako sporo. Da, nedostaju sredstva i infrastruktura, ali kao i uvijek u Hrvatskoj postoji skepsa i strah od novog. Problem električnog autobusa je i kraći radni vijek. Nije riješeno ni pitanje reciklaže baterija, otvara se hrpa problema. I ovo što sada dobivamo, dobivajući zadnju generaciju autobusa, bit će veliki skok”, kazao je.
10:10 Konferencija je počela pozdravnim govorima
U ime organizatora okupljene su pozdravili predstavnik tvrtke Motus Media Tomislav Stojak i zamjenik veleposlanika Kraljevine Norveške Helge Klouman Marstrander.
“Drago nam je da ste došli na konferenciju na kojoj želimo razgovarati o konkretnim stvarima kako poboljšati život svih nas u Zagrebu, u Hrvatskoj i EU. Hvala vam što ste prepoznali temu kao bitnu, za vaše tvrtke ali i za sve nas”, rekao je Stojak. Napomenuo je da se Motus Media poslovanjem trudi proširiti na teme koje su važne za sve građane, uključujući struku i gospodarstvo. Što se ove konferencije tiče, važno nam je da kroz Energreen uspostavljamo suradnju s ostalim članicama EU, ovog puta s Kraljevinom Norveškom. Od zemalja na sjeveru možemo jako puno naučiti, jer oni vode izuzetne zelene politike”, rekao je Stojak.
Zamjenik norveškog veleposlanika Klouman Marstander rekao je kako se nada da će konferencija proširiti perspektive sudionika. Energetska politika ključna je, a obnovljivi izvori energije nisu samo globalni imperativ zaštite okoliša, nego i energetske učinkovitosti i neovisnosti te ekonomske stabilnosti zemlje. “Riječ je o temi koja se proteže od malih, lokalnih akcija do nacionalnih i europskih. Male zemlje poput naših moraju biti pametne i raditi zajedno. Nalazimo se u situaciji ekonomskih i političkih izazova koje nijedna zemlja ne može sama. Globalna suradnja je nužna. Kroz godine smo razvili modele koji su se pokazali uspješnim. S Hrvatskom smo surađivali u brojnim projektima. Veselim se čuti vašu perspektivu i vaše potrebe”, rekao je.
