Plastika je danas posvuda, a njezini sitni fragmenti pronađeni su u nekoliko glavnih organa ljudskog tijela, uključujući i posteljicu. S obzirom na to koliko lako mikroskopske čestice prodiru u naša tkiva, ključno je da otkrijemo kakve bi rizike mogla predstavljati za naše zdravlje.
Znanstvenici već intenzivno proučavaju učinke mikroplastike na minijaturnim replikama organa i na miševima, kako bi dobili uvid u to kako ona može djelovati na ljudsko tijelo. No, koncentracije mikroplastike korištene u tim istraživanjima možda ne odgovaraju stvarnoj izloženosti ljudi, a studija provedenih na ljudima zasad je vrlo malo.
U ožujku je u Italiji provedeno manje istraživanje koje je otkrilo fragmente mikroplastike u masnim naslagama kirurški uklonjenima iz arterija pacijenata kojima je začepljene krvne žile trebalo otvoriti operacijom – a njihovi zdravstveni ishodi praćeni su gotovo tri godine kasnije.
Čak 60% pacijenata su pronađeni tragovi plastike
Istraživački tim predvođen Raffaeleom Marfellom sa Sveučilišta Campania u Napulju pratio je 257 pacijenata tijekom 34 mjeseca kako bi ispitao povezanost mikroplastike u plakovima s rizikom od moždanog i srčanog udara te smrtnosti.
Otkrili su da je kod 60 % pacijenata u uklonjenim naslagama pronađen polietilen, a kod 12 % i polivinil-klorid (PVC). Obje vrste plastike široko se koriste u ambalaži, bocama, cijevima i podnim oblogama.
Budući da je mikroplastika ranije pronađena i u ljudskoj krvi, istraživači su izrazili zabrinutost za zdravlje srca. Laboratorijska istraživanja pokazala su da mikroplastika može izazvati upale, oksidativni stres, poremećaje srčanog ritma, kao i nastajanje ožiljaka na srčanom tkivu.
Počeo trodnevni 17. ZeGeVege festival održivog življenja u Zagrebu
‘Otkriće koje otvara niz hitnih pitanja’
Studija je pokazala da su pacijenti s mikroplastikom u plakovima imali 4,5 puta veću vjerojatnost za moždani ili srčani udar te smrt u odnosu na one kod kojih nije bilo tragova plastike.
Prisutnost mikro- i nanoplastike potvrđena je naprednim analitičkim tehnikama i vidljiva pod mikroskopom, a u tkivu tih pacijenata zabilježeni su i viši pokazatelji upale. Ipak, autori naglašavaju da je riječ o opservacijskom istraživanju, koje ne može dokazati uzročnost, već samo povezanost. Također, nisu uzeti u obzir drugi rizični čimbenici poput pušenja, neaktivnosti i onečišćenja zraka.
„Iako ne znamo koji su drugi čimbenici mogli pridonijeti nepovoljnim ishodima kod pacijenata u ovom istraživanju, sam nalaz mikroplastike i nanoplastike u tkivu plakova značajno je otkriće koje otvara niz hitnih pitanja – poput onog kako smanjiti izloženost”, pojasnio je pedijatar, liječnik javnog zdravstva i epidemiolog Philip J. Landrigan s Boston Collegea u pratećem uvodniku.
Proizvodnja plastike posljednjih je dvadeset godina naglo porasla, dok se tek manji dio reciklira. Ipak, u nekim dijelovima svijeta bilježi se pad stope kardiovaskularnih bolesti, pa je potrebno dodatno istražiti povezanost između tih pojava.
