U studenom 2023. došlo je do velikog odrona na smetlištu Jakuševec. Iz Grada su tvrdili kako nije došlo do otpuštanja opasnih plinova. Iako nije bilo ozlijeđenih, tek tri tjedna kasnije novi odron na Jakuševcu ozlijedio je tri osobe. Jedan radnik Čistoće izgubio je ruku.
Vještačenje o nemilom događaju je dovršeno te se čeka izvješće, no iz Grada smatraju kako je uzrok greška u samom dizajnu odlagališta. Profesorica Aleksandra Anić Vučinić, stručnjakinja za otpad i pitanja zaštite okoliša u razgovoru je za Net.hr govorila o problemu Jakuševcu.
Hrvatska je, tvrdi ona, prije 30-ak godina imala oko 600 odlagališta na koja se nekontrolirano odbacivalo smeće. “To se radilo tako da dođe kamion, nađu neku prigodnu rupu malo dalje od grada i onda otpad iskrcavaju. Povremeno bi nešto zapalili i tako se gospodarilo. Kasnije se to revidiralo, počistilo i ostalo je danas oko 75 odlagališta, sve ostalo je zatvoreno i sanirano”, pojasnila je prof. Anić Vučinić.
Odlagalište neaktivno za 30 godina
Dodala je da je na Jakuševcu otpad heterogen, što je problem. Čak i nakon zatvaranja odlagališta, vjeruje kako ono može biti nesigurno. “Tu ima svega, pa i organskog otpada koji radi i on aktivno proizvodi bioplin. Nakon zatvaranja, bioplin se proizvodi deset godina, ali sve manje i manje.
Onda ide monitoring koji traje dugo te tek nakon 30 godina od zatvaranja odlagališta, smatra se da je ono neaktivno i pritom mislim prvenstveno na proizvodnju bioplina, odnosno metana koji je staklenički plin i koji utječe na klimatske promjene. Tu mislim i na slijeganja koja su posljedica toga što se organska tvar troši pa odlagalište lagano pada i sliježe se”, kazala je.
Smatra Anić Vučinić da je kupovina zatvorenog odlagališta dobra investicija. “Sigurna sam da će odlagališta za 20 do 30 godina biti izvor sirovine, prije svega izvor metala i plastike koja će se vaditi kao vrijedan energent. Od metala to su željezo, bakar, aluminij koji su zaostali u odlagalištima”, dodala je.
Napokon završeno vještačenje odrona na Jakuševcu: Opasnost je i dalje velika
Iskorištavanje sirovina
Naime, doktorand na Geotehničkom fakultetu na kojem Anić Vučinić radi pokušava izračunati koliko je tih vrijednih materijala na domaćim odlagalištima. Otkrila je kako je prije 20 godina analiza pokazala da je u Istarskoj županiji u otpadu od tri do pet posto metala. Danas je to oko jedan posto odvojenog prikupljanja otpada. Napomenula je da postoje odlagališta koja se koriste već 50-60 godina. “Ona sigurno imaju veći udio takvih sirovina koje možemo eksploatirati”, rekla je.
To i je ideja kružnog gospodarstva, podsjeća, da se iskorištene sirovine upotrijebe za proizvodnju stvari, ponovno iskoriste, a ne ponovno vade iz prirode. Europska je unija radila sken koje mineralne sirovine posjeduje kontinent Europa i ona je jako siromašna mineralnim sirovinama, pojasnila je.
“Radeći procjene gdje ćemo biti 2030. ili 2050., shvatili smo da dolazi digitalno doba, doba robota, a svi ti proizvodi mogu se proizvesti samo s rijetkim ili vrlo specifičnim metalima koje Europa, ili uopće nema, ili ih ima jako malo. Shvatili su da razvoj Europske unije ovisi o drugim dijelovima svijeta, pa su odlučili zaustaviti uništavanje, odnosno gubljenje tih tih vrijednih sirovina”, dodala je o tome zašto se građane potiče na razvrstavanje i recikliranje. Tako je nastalo kružno gospodarstvo, pa se ideja s metala proširila na druge aspekte.
John Wayne je reciklirao
“Kad maknemo sve direktive, dva su temeljna razloga zašto želimo gospodariti s otpadom i ideje su od pamtivijeka. Sjećate se sigurno Johna Waynea? On bi došao u nekakav gradić, parkirao bi svog konja kod kovača, on bi otišao u salun riješiti neke probleme, a kovač bi skinuo potkovu, rastalio je i, napravio bi novu. To je bilo recikliranje. Zašto? Nije bio ekološki osviješten, nego je to bilo jeftinije nego da vadi rudu i kuje novu potkovu”, ispričala je.
Recikliranje potkove samo je jedan od primjera kako bismo danas u moru dobara na raspolaganju mogli više reciklirati. Anić Vučinić smatra da je to moguće, no sve je pitanje novca. “Navest ću primjer indija, to je element koji nalazimo u LCD ekranima. Na fakultetu smo mjerili koliko ga ima u tim ekranima, a radi se o tankom sloju kristala koji nam omogućuje da vidimo piksele.
Indija Europa nema, a mi smo istraživali možemo li ga ekstrahirati. Nakon puno pokusa dobili smo 90 posto ekstrakcije indija. Ali kad smo stavili na papir, vidjeli na jednoj toni koliko bi sve koštalo, to je zaista skupo postrojenje. A nema ni dovoljno tog otpada da bi to radili.” No, i dalje je uvjerena kako će jednog dana recikliranje biti moguće u potpunosti i to kemijskim, ne mehaničkim putem. “Sigurna sam u to. Znači, tehnologije nisu upitne, samo je pitanje cijene i isplativosti”, zaključila je.
Je li kraj Jakuševca na vidiku: Kako Zagreb planira pretvoriti smeće u energiju
