Zagreb se, kao i mnogi europski gradovi, suočava s problemom zagađenja zraka, osobito u zimskim mjesecima. Glavni uzroci su promet, grijanje kućanstava na drva i lož ulje te industrijski izvori. Tijekom hladnih dana, kada je atmosferska cirkulacija ograničena, koncentracije PM10 i PM2.5 čestica često prelaze dozvoljene granične vrijednosti propisane europskim standardima.
Prema podacima Agencije za zaštitu okoliša, pojedini dijelovi grada, poput Trnja, Maksimira i Dugava, redovito bilježe višu koncentraciju zagađivača, što može izazvati respiratorne probleme, alergije i pogoršanje kroničnih bolesti. Posebno su ugroženi djeca, starije osobe i osobe s bolestima dišnog sustava.
“Kvaliteta zraka u Zagrebu varira ovisno o vrsti onečišćujuće tvari, lokaciji mjernih postaja i meteorološkim uvjetima. Najznačajniji zdravstveni rizik predstavljaju lebdeće čestice PM₂.₅ i PM₁₀, dok su plinoviti onečišćivači (NO₂, SO₂, CO i prizemni ozon O₃) uglavnom u nižim koncentracijama, ali su i dalje relevantni zbog mogućih akutnih i kroničnih učinaka. Prema službenim podacima, sumporov dioksid, ugljikov monoksid i PM₂.₅ na gradskim postajama većinom su u kategoriji čistog ili neznatno onečišćenog zraka, dok PM₁₀, NO₂ i prizemni ozon na pojedinim lokacijama mogu svrstati zrak u II. kategoriju“, pojašnjava doc. dr. sc. Bruno Cvetković, dipl. san. ing., zamjenik ravnatelja Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar“.
Grijanje i prekogranični transport
Lebdeće čestice PM₂.₅ i PM₁₀ uzrokuju najveći javnozdravstveni rizik, posebno zimi zbog povećanog grijanja na kruta goriva i učestalih temperaturnih inverzija, kaže naš sugovornik. “Godišnji prosjeci PM₂.₅ u urbanim sredinama kreću se oko 10–15 µg/m³, ali se tijekom hladnog dijela godine bilježe epizode povećanja koje prelaze 25–40 µg/m³. PM₁₀ povremeno prelazi dnevnu graničnu vrijednost od 50 µg/m³, a broj dana s prekoračenjem na pojedinim postajama u Zagrebu premašuje zakonski prag od 35 dana godišnje. Time se određene lokacije svrstavaju u II. kategoriju kvalitete zraka“, kaže Cvetković.
Grad Zagreb i resorna ministarstva poduzimaju mjere za smanjenje zagađenja, uključujući poticaje za grijanje ekološki prihvatljivim energentima, širenje biciklističkih staza, poticanje javnog prijevoza i kontrolu emisija iz industrije. Unatoč tim naporima, problem ostaje, a stručnjaci upozoravaju da bi dugoročna rješenja uključivala restrikcije prometa u centru grada, obnovu stambenih zgrada i prelazak na obnovljive izvore energije.
U Zagrebu je glavnina zagađenja lebdećim česticama tijekom zime povezana s grijanjem u kućanstvima te nepovoljnim meteorološkim uvjetima koji ograničavaju raspršivanje zagađivača, pojašnjava naš sugovornik. Dodatni doprinos PM česticama proizlazi iz prekograničnog transporta, čiji je utjecaj promjenjiv ovisno o atmosferskim uvjetima. Zimi udio primarnog organskog ugljika raste, što upućuje na doprinos izgaranja biomase u kućnim ložištima, kaže Cvetković.
Što sve udišemo
“Dušikov dioksid (NO₂) najviše utječe cestovni promet, osobito u blizini prometnica i tijekom vršnih opterećenja. Godišnji prosjeci NO₂ uglavnom su ispod granične vrijednosti od 40 µg/m³, ali se kratkotrajno mogu pojaviti povišene koncentracije u neposrednoj blizini prometnih koridora.
Sumporov dioksid (SO₂) danas se u urbanim sredinama pojavljuje u niskim koncentracijama zahvaljujući korištenju goriva s manjim udjelom sumpora i promjenama u industriji. Povremena povećanja moguća su lokalno kod ložišta i pojedinih industrijskih izvora tijekom zimskih mjeseci. Ugljikov monoksid (CO) potječe pretežno iz prometa i kućnih ložišta, ali se u okolišnom zraku u Zagrebu najčešće bilježe vrijednosti znatno ispod graničnih i u pravilu stabilne tijekom godine.
Prizemni ozon (O₃) nije izravno emitiran u atmosferu nego nastaje kao sekundarni polutant iz fotokemijskih reakcija prekursora, pri čemu meteorološki uvjeti i intenzitet Sunčevog zračenja imaju ključnu ulogu. Najviše koncentracije bilježe se tijekom toplog dijela godine, a na pojedinim se lokacijama u Hrvatskoj, uključujući Zagreb, javljaju prekoračenja ciljnih vrijednosti pa se takva područja svrstavaju u II. kategoriju zraka“, pojašnjava doc. dr. sc. Bruno Cvetković.
Najopasnije su lebdeće čestice PM₂.₅ i PM₁₀
Najopasnije tvari u zraku na području Zagreba tijekom godine su lebdeće čestice PM₂.₅ i PM₁₀ zbog utjecaja na zdravlje i učestalosti prekoračenja vrijednosti, osobito u zimskim mjesecima.
Najčešći lokalni izvori zagađenja su cestovni promet, grijanje u kućanstvima na kruta goriva i industrijski izvori, dok meteorološki uvjeti i prekogranični transport dodatno utječu na koncentracije određenih tvari, podsjeća naš sugovornik.
“Lebdeće čestice ostaju ključni problem kvalitete zraka i javnog zdravlja, unatoč relativno dobrim vrijednostima plinovitih onečišćivača (SO₂, CO). Kućna ložišta i promet su glavni ciljevi mjera poboljšanja kvalitete zraka. Preventivne politike trebaju se temeljiti na sezonskom upravljanju rizikom, posebno u zimskom razdoblju“, zaključuje naš sugovornik.
