Mikroplastika i štetne kemikalije koje je prate pronađene su u svakodnevnim prehrambenim kulturama poput salate, pšenice i mrkve, što potvrđuje da plastika iz okoliša završava na našim tanjurima – i u našem organizmu. To je ključni zaključak sveobuhvatne analize koju je proveo međunarodni znanstveni tim pod vodstvom dr. Josepha Boctora, stručnjaka za ekološku biotehnologiju sa Sveučilišta Murdoch u Australiji.
Boctorov tim analizirao je gotovo 200 znanstvenih radova kako bi ustanovio na koje sve načine mikroplastika ulazi u poljoprivredno tlo i kroz koje procese završava u biljkama. Rezultati su alarmantni.
Procjenjuje se da svake godine stotine tisuća tona mikroplastike završe u tlima Europe i Sjeverne Amerike. Samo u Velikoj Britaniji, više od 22.000 tona mikroplastike godišnje se unese u tlo putem gnojiva i aditiva, pokazuje analiza.
Opasne zvijeri se razmnožile u Hrvatskoj: Zavijaju poput vukova, već ih je ubijeno oko 160
Plastični malčevi
Najveći pojedinačni izvor mikroplastike jest korištenje plastičnih malčeva – poljoprivrednih folija koje prekrivaju tlo kako bi se spriječio rast korova, zadržala vlaga i regulirala temperatura. Iako ova praksa povećava efikasnost uzgoja, istovremeno ubrzava nakupljanje mikro- i nanoplastike u zemlji.
Osim folija, plastika u tlo dolazi i putem kanalizacijskog mulja, biosolida i organskih gnojiva, a plastika se može u biljke apsorbirati kroz korijenje (putem vode), pa čak i kroz pore na listovima – iz zraka.
„Poljoprivredno zemljište pretvara se u skladište plastike“, upozorava Boctor. Posebno zabrinjavajuće, kaže, jest nedostatak regulacije i transparentnih podataka o prisutnosti plastike u tlu i hrani.
Štetni učinci na ljudsko zdravlje
Posljedice unosa mikroplastike u organizam sve su jasnije i sve ozbiljnije. Znanstvenici povezuju mikro- i nanoplastiku s nizom zdravstvenih poremećaja: od problema s plodnošću i srčanožilnim bolestima, do hormonalnih disbalansa, neurodegenerativnih promjena i oštećenja DNK.
Najviše zabrinjava spoznaja da se određene kemikalije iz plastike – uključujući ftalate i PBDE spojeve – mogu prenijeti s majke na dijete putem posteljice.
-
Ftalati su povezani s poremećajem rada hormona i reproduktivnih funkcija.
-
PBDE (polibromirani difenil eteri) povećavaju rizik od raka, a kod životinja su dokazano toksični za jetru, štitnjaču, imunološki i reproduktivni sustav.
Znanost apelira, regulatori šute
Boctor u zaključku studije ističe da je vrijeme za konkretne poteze.
„Ova analiza pokušava izvući ovaj tihi problem iz sjene i usmjeriti pažnju regulatora. Plastična kriza izmakla je kontroli, a ljudsko zdravlje je izloženo“, poručuje.
Dodaje i da se posljedice već događaju, tiho i sustavno: „Ovo nisu daleke mogućnosti – odvijaju se unutar bioloških sustava upravo sada.“
