Botanički vrt Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu a svojim je društvenim mrežama skrenuo pozornost na jedno veliko otkriće. Naime, povod za to bila je objava teksta u slavnom časopisu Nature.
“Jeste li zapazili nevjerojatno otkriće iz Hrvatske, objavljeno pred-koji-dan u slavnom časopisu NATURE, koje je odjeknulo znanstvenom zajednicom? U uzorku iz 2011. s dna mora pokraj otoka Brača češki su istraživači tek sada detektirali potpuno nepoznato, drevno mikro-biće (Solarion arienae), toliko fantastično da je za njega trebalo ‘izmisliti’ sasvim novu razvojnu skupinu živog svijeta (koljeno Caelestes, supergrupa Disparia)! Kakva se još čuda pod morem kriju…”, napisali su na Facebooku.
Nova vrste života ne otkriva se svakog dana, a ova je znanstvenicima godinama bila “pred nosom”. Otkrivena je u laboratorijskom uzorku morskih cilijata (trepetljikaša) o kojima su se znanstvenici brinuli još otkako su ih 2011. sakupili u hrvatskim vodama. No tek kada su cilijati iznenada uginuli, ovo novo, sićušno stvorenje, koje su znanstvenici nazvali Solarion arienae, došlo je do izražaja.
“Ovaj organizam omogućuje nam da zavirimo u vrlo drevno poglavlje evolucije stanica, koje smo dosad mogli rekonstruirati samo neizravno”, kažu protistolozi Ivan Čepička i Marek Valt sa Sveučilišta Karlova u Češkoj, glavni autori studije. “Stanice Solariona su sićušne i jedva pokretne te smo ih u kulturi cilijata godinama previđali… S obzirom na to da smo Solarion propustili uočiti čak i u našoj dugotrajnoj laboratorijskoj kulturi, vjerojatno bi ostao nezapažen i u prirodnim uzorcima”, piše istraživački tim, prenosi Science Alert.
Zapanjujući, sunčolik oblik ovog mikroorganizma može se usporediti samo s onim što se krije u njegovoj unutrašnjosti. Ovaj jednostanični eukariot ima jezgru omeđenu membranom, punu DNK, baš kao i svaka naša stanica, a također, kao i naše stanice, ima mitohondrije, “elektrane stanice”, gdje se molekule masti i ugljikohidrata pretvaraju u kemijsku energiju.
Tim je pokazao da Solarion ne pripada nijednoj postojećoj skupini eukariota, te tako ovaj usamljeni mali “sunac” dijeli novo definirani koljenjak (filum) s još jednim neobičnim protistom, Meteora sporadica, koja je dodatno smještena u novoosnovano kraljevstvo koje dijeli samo s daleko srodnim protistima Provorom i Hemimastigophorom. No, njegovi su mitohondriji izrazito različiti od svih dosad poznatih. Još uvijek sadrže genetske tragove onoga što je možda nekoć bilo potpuno odvojeno biće.
Drevna bakterija
Znanstvenici smatraju da su mitohondriji nekoć bili samostalan organizam, drevna bakterija. No, u nekom trenutku evolucijske povijesti života na Zemlji nastanili su se unutar tijela druge jednolične stanice. Znamo to zbog genetskog koda koji se i danas nalazi u svim mitohondrijima, a svi potječu iz istog drevnog koljena.
S vremenom su se ta dva dijela toliko neraskidivo povezala da se granica između “sebe” i “drugoga” potpuno izgubila. U većini vaših stanica još se uvijek nalaze mitohondriji, sa svojim vlastitim (znatno skraćenim) DNK, bez kojih ne biste mogli preživjeti.
Kod većine eukariota, dakle životinja, biljaka, gljiva, algi i mnoštva jednoličnih organizama, mitohondriji nose tek minimalne tragove svoje praiskonske samostalnosti. No Solarion u svom mikroskopskom tijelu nosi genetski podsjetnik na to davno zaboravljeno doba, gen secA, koji je nekoć bio dio molekularnog alata proto-mitohondrija, zadužen za prijenos proteina preko membrane dok je još živio samostalno.
Duboka evolucijska loza
To je sjajna vijest za teoriju endosimbioze o podrijetlu mitohondrija. Riječ je o izravnom dokazu života koji su mitohondriji vodili prije nego što su se u potpunosti uklopili u eukariotsku stanicu, pružajući nam dosad neviđen uvid u to kako su posljednji zajednički preci eukariota mogli međusobno funkcionirati prije nego što su se stopili u jedno.
“Solarion je izvanredan podsjetnik na to koliko još malo znamo o raznolikosti mikrobnog života”, kažu Čepička i Valt. “Otkrivanje ovako duboke evolucijske loze, zapravo živog fosila, pokazuje da ključni dijelovi priče o eukariotima i dalje ostaju skriveni na mjestima koja rijetko istražujemo.”
