Poljoprivreda je izuzetno važna gospodarska djelatnost. Bez poljoprivrede nema ni namirnica, a bez namirnica – nema ni hrane. Kako raste broj stanovnika na planeti tako su naše potrebe sve veće, a poljoprivrednici su natjerani koristiti kemikalije kako bi pospješile urod i tako ostali konkurentni na često okrutnom tržištu koje diktiraju otkupne cijene i slično.
Upravo zato je kao grom odjeknula vijest kako nova istraživanja tvrde da bi biljke mogli zalijevati – urinom. Naravno, ova ideja sa sobom nosi brojne izazove, pa ne čudi da je istraživanje donijelo svu silu komentara zainteresiranih.
Biljkama su potrebne hranjive tvari: dušik, fosfor i kalij, a mi ih u organizam unosimo hranom, “prije nego što ih izbacimo, uglavnom mokraćom”, rekao je Fabien Esculier, inženjer koji stoji iza ove neobične ideje. On u Francuskoj vodi istraživački program OCAPI, koji proučava prehrambene sustave i upravljanje ljudskim otpadom.
Izazovi implementacije urina
Znanstvenici smatraju da bi ovo mogla biti prilika za smanjenje ovisnosti o kemikalijama u poljoprivredi kao i za smanjeno onečišćenje okoliša. Benefiti bi bili višestruki. “Suvremene sanitarne prakse predstavljaju jedan od primarnih izvora onečišćenja hranjivih tvari”, rekla je Julia Cavicchi s američkog Instituta “Rich Earth”, dodavši da 80 posto dušika i više od 50 posto fosfora pronađenog u otpadnim vodama dolazi iz mokraće.
Ipak, problem bi mogle biti količine urina. Naime, piše se da bi trebalo pročistiti goleme količine te tvari kako bi ona uspješno supstituirala umjetna gnojiva. Zbog svega toga, implementacija ove metode bi mogla pričekati. Ni pročišćivanje urina nije jednostavan proces, a ta tekućina mora nekako i doći do polja misle li ju poljoprivrednici iskoristiti.
Između ostalog. trebalo bi osmisliti nove sanitarne i kanalizacijske sustave i osuvremeniti ih, što je sve samo ne jednostavno, no iskustva s terena postoje. Još tamo od devedesetih eksperimentalno se provodila ova mjera u Švedskoj, a sada se duh te ideje revitalizira diljem starog kontinenta.
Revitalizacija projekta iz devedesetih
Slični projekti realiziraju se i u Švicarskoj, Njemačkoj, SAD-u, Južnoj Africi, Etiopiji, Indiji, Meksiku i Francuskoj.“Potrebno je dulje vrijeme da se uvedu ekološke inovacije, osobito kad je riječ o odvajanju mokraće, što je vrlo radikalan potez”, rekla je Tove Larsen, znanstvenica sa švicarskog instituta za istraživanje voda Eawag.
Naravno, sve bi krenulo od kućnih toaleta, a kako pišu znanstvenici, implementacija će biti komplicirana zbog možebitnih neugodnih mirisa koje bi proizvodile WC školjke koje odvajaju urin. Za kraj ostaje i bojazan da ljudi jednostavno neće htjeti konzumirati hranu koja je gnojena urinom.
Junaci čistoće u Zagrebu: Ovi volonteri su do sad prikupili 250 tisuća čikova, i neće stati
