Sposobnost reakcije na podražaje iz okoline ključna je za preživljavanje većine organizama, a vrste različito opažaju što se događa oko njih. Skloni smo misliti da su životinje najnadarenije u tom pogledu, ali jedna vrsta gljive okreće to naglavce.
Niz eksperimenata otkrio je da gljiva Phanerochaete velutina može prepoznati svoju okolinu i prilagoditi svoje ponašanje u skladu s time. Ona prepoznaje razlike u prostornom rasporedu hranjivih tvari i usvaja najbolju strategiju širenja kako bi ih najbolje iskoristila, piše Science Alert.
Ovo istraživanje objavljeno u časopisu Fungal Ecology najnovije je od serije istraživanja koja sugeriraju da saprofiti, zaduženi za truljenje, posjeduju nešto nalik inteligenciji.
Igraju važnu ulogu u razgradnji drva
“Iznenadili biste se koliko su gljive sposobne”, kaže mikrobiolog Yu Fukasawa sa Sveučilišta Tohoku u Japanu. “Imaju sjećanje, uče i mogu donositi odluke. Iskreno, razlike u načinu na koji rješavaju probleme u usporedbi s ljudima su nevjerojatne”, komentirao je ovo otkriće.
Carstvo gljiva obuhvaća širok spektar organizama, uključujući kvasce, plijesni i gljive. One igraju važnu ulogu u ekosustavima Zemlje, pomažući u razgradnji mrtve organske tvari u bogat humus koji se reciklira u žive organizme.
Phanerochaete velutina igra važnu ulogu u razgradnji drva u šumama umjerene klime. Raste iz drva i traži drugo drvo za kolonizaciju. Na površini izgledaju kao komadići bijelog ili narančastog baršuna, a zapravo se sastoje od mreže vlaknastih niti, poznatih kao micelij.
U svijetu se nešto počelo događati s vodom: ‘Ovo je prvi put u povijesti čovječanstva’
Evo kako je izgledalo istraživanje
Fukusawa i njegovi kolege proveli su svoj eksperiment koristeći male blokove drva koje je već kolonizirala Phanerochaete velutina. Postavili su devet ovih blokova u dva različita rasporeda: u krug ili križ. Zatim su promatrali i dokumentirali kako se micelij gljive mijenjao tijekom vremena.
Istraživači su pretpostavili da, ako gljiva nije u stanju osjetiti svijet oko sebe i donositi odluke u skladu s time, trebala bi se širiti nasumično. Međutim micelij se širio iz središnje točke dok nije naišao na druge niti micelija iz susjednih blokova. Te su se niti povezale, što ih je ojačalo. Zatim su se suvišne niti povukle, a micelij je počeo djelovati kao jedna cjelina, šaljući niti u smjerove za koje je postojala najveća vjerojatnost uspješnog traženja hrane.
Za kružni raspored, broj micelijskih veza bio je gotovo isti za sve blokove. Međutim, do 116. dana niti za traženje hrane bile su usmjerene samo prema van; područje unutar kruga ostalo je prazno. Kako i zašto je gljiva procijenila da u tom području nema hrane ostaje nepoznato.
Posjeduju primitivnu inteligenciju
Za križni raspored, četiri bloka na vrhovima križa imala su najviše micelijskih veza, a niti za traženje hrane širile su se prema van iz sve četiri točke. Istraživači su sugerirali da su to bile najbolje pozicije iz kojih je gljiva mogla istraživati okolinu. Istraživači tvrde da ovo dokazuje da gljiva prepoznaje raspored svog okruženja i komunicira taj raspored diljem micelijske mreže kako bi koordinirala svoju aktivnost i optimizirala način na koji se širi.
Ovo, kažu istraživači, otvara nove putove za istraživanje i razumijevanje načina na koji gljive i drugi organizmi, poput plijesni, “razmišljaju”. “Ako razmišljanje kao ‘funkciju senzora i obrade informacija autonomnih bioloških sustava’, razlika u strukturi mreže i funkciji razgradnje drva koju je micelij gljive pokazao između kružnog i križnog rasporeda mogla bi biti oblik razmišljanja kod gljiva”, pišu istraživači u svom radu.
“Funkcionalna važnost micelija gljiva može pružiti uvid u proučavanje primitivne inteligencije organizama bez mozga, razumijevanje njihovih ekoloških učinaka i razvoj ‘bioloških računala’”, zaključili su istraživači.
