Gotovo 200 pesticida otkriveno je u istraživanju koje je analiziralo prašinu u kućanstvima diljem Europe, dok znanstvenici ističu kako bi regulatori trebali uzeti u obzir “toksične koktele” kemikalija pri zabranjivanju ili ograničavanju upotrebe pesticida, piše Guardian.
Znanstvenici navode kako njihovo istraživanje podupire ideju da bi regulatori trebali procijeniti rizike koje pesticidi predstavljaju kada djeluju u kombinaciji s drugim kemikalijama, a ne samo pojedinačno. Smatraju da bi se to trebalo odnositi i na tvari koje su već u upotrebi, kao i na one koje tek trebaju biti odobrene.
U preliminarnim rezultatima najvećeg istraživanja te vrste, znanstvenici su 2021. godine u prašini iz kućanstava u deset europskih zemalja otkrili ukupno 197 pesticida. Više od 40 % pesticida pronađenih u prašini povezano je s izrazito toksičnim učincima, uključujući rak i poremećaje hormonskog sustava kod ljudi. Broj pesticida u svakom pojedinom domu kretao se između 25 i 121, a razine pesticida bile su veće u domovima poljoprivrednika.
Neobično otkriće sa Srebrnjaka: Znanstvenici IRB-a istražuju ‘sebične’ bakterije
Prljavština izvana
Profesor Paul Scheepers s Instituta za biološke i okolišne znanosti Sveučilišta Radboud izjavio je: „Imamo mnogo epidemioloških istraživanja koja pokazuju da su bolesti povezane s mješavinama pesticida.“ Dodao je kako pesticidi iz prašine u domove dolaze putem obuće, ali i mačaka i pasa. „Ako ne skidamo obuću na ulazu, unosimo mnogo prljavštine izvana. Kućni ljubimci su također izvor“, rekao je Scheepers.
„Postoje brojna istraživanja koja pokazuju da životinje skupljaju određene kontaminante, uključujući i pesticide, iz vanjskog okoliša. Druga skupina su proizvodi koje unosimo u domove… bilo koji pesticidi koje kupujemo u trgovini iz određenih razloga, a važan izvor su i sredstva protiv buha i krpelja za kućne ljubimce.“
Iako su koncentracije svakog pojedinog pesticida u prašini bile male, mješavine desetaka kemikalija mogle bi imati utjecaj na zdravlje, uz dodatno izlaganje pesticidima koji se često nalaze u većim koncentracijama na voću, povrću i cvijeću. Istraživanje je pokazalo da je DDT i dalje prisutan u okolišu, iako je u nekim zemljama zabranjen još 1972. godine.
Prisutni u prirodi
Scheepers je izjavio kako bi oni koji odobravaju upotrebu proizvoda trebali uzeti u obzir i njihovu postojanost u okolišu, te da bi, čak i ako bi proizvodi poput PFAS-a sada bili zabranjeni, vjerojatno i dalje ostali prisutni u prirodi.
PFAS su poznate kao „vječne kemikalije“ jer se ne razgrađuju u okolišu. Koriste se u širokom rasponu potrošačkih proizvoda i industrijskih procesa, a neke od njih povezane su s ozbiljnim bolestima kod ljudi i životinja, uključujući rak.
„Proizvodi poput DDT-a, koji su zabranjeni već dugo vremena, toliko su postojani da se nakupljaju u okolišu i stalno kruže… Sada imamo isti problem s PFAS-om, što je zapravo ponavljanje iste priče. Možda bi regulatori trebali razmotriti postojanost kemikalija — recimo da kemijska stabilnost znači postojanost u okolišu i nakupljanje u hranidbenom lancu — pa ćemo u budućnosti vjerojatno otkriti slične probleme s drugim postojanim kemikalijama“, rekao je Scheepers.
