Iz Parka prirode “Žumberak – Samoborsko gorje” objavili su na društvenim mrežama kako je u tijeku borba protiv invazivne vrste koja prijeti ekosustavu u Hrvatskoj.
Mjere kontrole
Signalni rak (Pacifastacus leniusculus), invazivna slatkovodna vrsta podrijetlom sa zapadne obale Sjedinjenih Američkih Država, predstavlja sve veću prijetnju hrvatskim rijekama i bioraznolikosti.
U Europi je prisutan u čak 28 država, a ubraja se među tri najrasprostranjenije strane vrste slatkovodnih deseteronožnih rakova. U Hrvatskoj je prvi put zabilježen 2008. godine u rijeci Muri, odakle se proširio u Dravu te nizvodno i u rijeku Koranu.
Kako ističu stručnjaci, širenje signalnog raka u rijeku Koranu, koja nije izravno povezana s Murom ni Dravom, vjerojatno je posljedica ljudskih aktivnosti – namjernih ili nenamjernih.
Ministarstvo gospodarstva provodi program kontrole ove vrste u skladu s europskim i nacionalnim zakonodavstvom, budući da je signalni rak službeno upisan na Unijin popis invazivnih vrsta. Njegovo unošenje, držanje, uzgoj, korištenje, razmjena i puštanje u prirodu strogo su zabranjeni.
Prizori s ulice razbjesnili Zagrepčane: ‘Fakat mi se gade, pa kako imaju srca to raditi’
Prijetnja domaćim vrstama i ekosustavu
Signalni rak predstavlja ozbiljnu konkurenciju domaćim vrstama rakova zbog borbe za sklonište i izvore hrane. Aktivni su uglavnom noću kada traže hranu, a danju se skrivaju u zaklonima. Kada zaklona nema, signalni rak kopa vlastite rupe u obalama rijeka, što dodatno destabilizira riječna staništa. U takvim uvjetima invazivna vrsta ima prednost pred domaćim, jer je agresivnija i otpornija.
Ženke signalnog raka proizvode više jaja, a mlade jedinke brže rastu i ranije postaju spolno zrele, što omogućuje brzo širenje populacije. Osim toga, ova je vrsta otpornija na nepovoljne uvjete i nositelj je gljivične bolesti poznate kao račja kuga (Aphanomyces astaci), koja je smrtonosna za domaće rakove, dok je signalni rak na nju imun.
Sve navedeno dovodi do istiskivanja i nestanka zavičajnih vrsta rakova, a brzina tog procesa ovisi o lokalnim vrstama i uvjetima u staništu.
Zakonodavne obveze i plan upravljanja
Invazivne strane vrste, uključujući signalnog raka, globalno su prepoznate kao jedna od najvećih prijetnji bioraznolikosti i uslugama ekosustava.
Mogu imati i negativan učinak na zdravlje ljudi te gospodarstvo. Stoga su međunarodne konvencije, kao i europski i hrvatski propisi, postavili jasne ciljeve i mjere za njihovo ograničavanje i suzbijanje.
Hrvatska je kao članica Europske unije dužna provoditi konkretne mjere kontrole signalnog raka, uključujući nadzor njegovih staništa i sprečavanje njegova nenamjernog unosa. Plan upravljanja predviđa smanjenje negativnih učinaka ove vrste na okoliš, zdravlje ljudi i gospodarske aktivnosti, posebice u sektorima ribarstva i turizma.
