Već dugo vremena postoje istraživanja o tome da glazba utječe ne samo na raspoloženje ljudi, već i životinja. Međutim u novom istraživanju dokazano je da glazba, odnosno zvuk može stimulirati rast biljaka.
Jake Robinson pošao je od pretpostavke da bi mikroorganizmi koji se nalaze u tlu mogli reagirati na zvukove i tako ubrzati rast biljaka. On dakako nije prvi koji je pošao od takve ideje. Popularni program MythBusters testirali su rastu li biljke drugačije ako su izložene klasičnoj ili death metal glazbi, a zaključili su da oba žanra glazbe malo ubrzavaju rast biljaka.
Prema novoj studiji objavljenoj u časopisu Biology Letters, znanstvenici ističu da je utjecaj zvuka na oporavak ekosustava i održivu proizvodnju hrane još uvijek nedovoljno istražen. Nadovezujući se na ranija istraživanja u kojima je bakterija E. coli bila izložena zvučnim valovima, australski istraživači odlučili su ispitati kako zvuk utječe na rast i stvaranje spora korisne gljivice Trichoderma harzianum.
‘Glazbu’ su gljivicama puštali pola sata dnevno
Ova gljivica važna je u organskoj poljoprivredi jer štiti biljke od bolesti, poboljšava kvalitetu tla i potiče rast biljaka. Znanstvenici su za eksperiment izradili male zvučne komore u koje su postavili Petrijeve posude s gljivicama. Umjesto glazbe, puštali su im takozvani “bijeli šum” koji se inače koristi za prikrivanje tinitusa ili uspavljivanje beba. Riječ je o kombinaciji zvukova različitih frekvencija koje uho može percipirati, a služe za smanjenje ambijentalne buke.
“Zamislite da između kanala čujete zvuk starinskog radija. Odabrali smo ovakve monotone zvukove iz kontroliranih, eksperimentalnih razloga, ali možda je bolja raznolikija ili prirodnija zvučna kulisa”, Robinson je pojasnio za AFP.
U Petrijevim zdjelicama ovaj zvuk su emitirali pola sata dnevno na razini od 80 decibela. Nakon pet dana ustanovljeno je da su i rast i proizvodnja spora bili veći među gljivicama kojima je puštan zvuk u usporedbi s onima koje su rasle u tišini.
U Maksimiru nesvakidašnji prizor: ‘Na toj livadi nisu bili godinama’
Postoje dva objašnjenja
Istraživači su pojasnili da bi se akustični val mogao pretvoriti u električni naboj koji stimulira gljivice pod onim što je poznato kao piezoelektrični efekt. To je pojava stvaranja električnog naboja (a time i električnog napona) na površini posebno odrezanog kristala, koji je elastično deformiran vanjskom silom.
Druga teorija odnosi se na sićušne receptore na membranama gljivica koji se nazivaju mehanoreceptori. Oni se mogu usporediti s tisućama mehanoreceptora na ljudskoj koži koji igraju važnu ulogu u našem osjetilu dodira, što uključuje reakciju na pritisak ili vibracije.
“Pretpostavljamo da zvučni valovi stimuliraju te mehanoreceptore u gljivicama, koji potom pokreću kaskadu biokemijskih događaja, a oni dovode do uključivanja ili isključivanja gena, primjerice vrsta gena odgovornih za rast”, rekao je Robinson. “Naše preliminarno istraživanje upućuje na to da gljivice reagiraju na zvuk, ali još ne znamo koristi li to i biljkama. Dakle, to je naš sljedeći korak u istraživanju”, zaključio je.
