Kako se sukobi na istoku Europe ne smiruju, a na Bliskom istoku sve je više tenzija koje bi mogle prerasti u veći međunarodni sukob, sve je više strahova od mogućnosti nuklearnog rata.
Posljedice nuklearnog rata ne bi osjetili samo oni na mjestima eksplozija, već i ljudi diljem cijeloga svijeta. Nova studija pokazuje koliko bi globalna proizvodnja hrane bila pogođena u različitim scenarijima nuklearne zime.
Nuklearna zima je razorni klimatski učinak za koji se pretpostavlja da bi nastao nakon velikog nuklearnog sukoba, kada bi eksplozije nuklearnog oružja i prateći požarni vihori izbacili ogromne količine čađe i prašine u atmosferu. To bi godinama smanjivalo količinu sunčeve svjetlosti koja dopire do Zemljine površine, što bi ubilo mnoge biljke i životinje, uključujući i one o kojima ovisimo za hranu, piše Science Alert.
Dušikovi oksidi mogli bi razoridi ozonski omotač
Nova studija, koju su vodili znanstvenici sa Sveučilišta Pennsylvania State u SAD-u, simulirala je učinke nuklearne zime na globalnu proizvodnju hrane. „Simulirali smo proizvodnju kukuruza na 38.572 lokacije u šest scenarija nuklearnog rata različite težine, s količinama čađe u atmosferi od 5 milijuna do 165 milijuna tona“, kaže Yuning Shi, meteorolog s Penn Statea.
Nije iznenađujuće da rezultati nisu bili dobri. Tim je utvrdio da bi lokalizirani nuklearni rat, koji u atmosferu izbacuje „samo“ 5,5 milijuna tona čađe, smanjio globalnu proizvodnju kukuruza za 7 posto. Međutim, globalni sukob sa 165 milijuna tona čađe mogao bi smanjiti proizvodnju za 80 posto.
U najgorem scenariju dodaje se i katastrofalna posljedica, uništenje zaštitnog ozonskog sloja planeta. „Eksplozije i požarni vihori atomskih bombi proizvode dušikove okside u stratosferi“, objašnjava Shi. „Prisutnost dušikovih oksida i zagrijavanje uslijed apsorpcije čađe moglo bi brzo uništiti ozon, povećavajući razinu UV-B zračenja na površini Zemlje. To bi oštetilo biljke i dodatno ograničilo globalnu proizvodnju hrane.“
Više nema nazad, otkrivene velike vijesti: ‘Vjerujem da je ovo početak nove ere za čovječanstvo’
Mogle bi se koristiti drugačije sorte kukuruza
Tim procjenjuje da bi razina UV-B zračenja porasla između šest i osam godina nakon nuklearnog rata, što bi dodatno smanjilo proizvodnju kukuruza za još 7 posto. Ukupno bi proizvodnja pala za čak 87 posto, što bi izazvalo globalnu prehrambenu krizu.
Simulacije pokazuju da bi globalnoj proizvodnji kukuruza za oporavak od nuklearne zime trebalo između 7 i 12 godina, ovisno o jačini sukoba. Južna hemisfera bi se oporavila brže od sjeverne, a područja bliža ekvatoru brže od onih bližih polovima.
Ipak, postoje mjere za brži oporavak, poput korištenja sorti kukuruza koje bolje uspijevaju u hladnijim uvjetima i kraćim vegetacijskim sezonama, što bi moglo smanjiti gubitke proizvodnje do 10 posto.
Stručnjaci preporučuju pripremu ‘kompleta za otpornost’
S obzirom na to da je trenutačna globalna politička situacija rizičnija nego od Hladnog rata, tim predlaže pripremu „kompleta za otpornost poljoprivrede“, posebnih setova sjemena prilagođenog različitim regijama i klimatskim uvjetima za lakše preživljavanje u slučaju takve katastrofe.
„Ovi kompleti bi pomogli održati proizvodnju hrane tijekom nestabilnih godina nakon nuklearnog rata, dok se opskrbni lanci i infrastruktura oporavljaju“, kaže Armen Kemanian, glavni autor simulacija. „Koncept ovih kompleta može se proširiti i na druge katastrofe – kada nastupe katastrofe ovakvog razmjera, otpornost je ključna.“
