Nedavno smo pisali o fascinantom otkriću da gljive opažaju svoju okolinu i donose inteligentne zaključke, šireći se putem kojim će najbrže doći do hrane. Poznato je da gljive mogu inficirati živa bića, pa što ako ih onda mogu iskoristiti kako bi dalje širile zarazu, upravljajući njihovim živčanim sustavom.
Vjerojatno ste prepoznali ovaj koncept iz nagrađivane serije s HBO-a “The Last of Us”, a zanimljivo je da su tvorci igrice po kojoj je serija snimljena, dobili ideju iz prirode. Naime neke gljive doista imaju mogućnost pretvoriti živa bića u zombije. Pojam “zombi” potječe iz Vudua, religije koja je nastala na Haitiju između 16. i 19. stoljeća. No ideja o hordama nemrtvih koje jedu mozgove dolazi iz filmova i serija, poput “Noć živih mrtvaca”.
U nekim filmovima za nastanak virusa kriv je virus, bakterija ili pak prokletstvo, no u stvarnosti zombije mogu stvarati isključivo gljive, i to nekoliko vrsta. To morbidna prilagodba koja im omogućava širenje njihovih spora. Međutim te gljive zahvaćaju samo sićušna bića, najviše kukce.
Mravi postaju lutajući mrtvaci
Jedan od najpoznatijih primjera je “gljiva koja zombificira mrave“, Ophiocordyceps unilateralis, koja je dio veće skupine poznate kao Cordyceps gljive. Mravi obično dolaze u kontakt s ovom gljivom kada spore – čestice veličine peludi koje gljiva proizvodi – padnu na mrava s drveta ili biljke iznad. Spore prodiru u tijelo mrava bez da ga odmah ubiju.
Jednom kada je unutar tijela, gljiva se širi u obliku kvasca. Mrav prestaje komunicirati s pripadnicima kolonije i luta bez cilja, a kasnije postaje hiperaktivan. Na kraju, gljiva uzrokuje da se mrav popne na biljku i uhvati se za list ili stabljiku svojim čeljustima. Gljiva prelazi u novu fazu i konzumira organe mrava, uključujući mozak. Iz glave mrtvog mrava izbija stapka koja proizvodi spore, koje padaju na zdrave mrave ispod, započinjući ciklus iznova.
Znanstvenici su opisali velik broj vrsta Ophiocordycepsa. Svaka je vrlo mala i ima specijaliziran način života. Neke žive samo na određenim područjima: na primjer, Ophiocordyceps salganeicola, parazit žohara, nalazi se samo na japanskim otocima Ryukyu, piše mikolog Matt Kasson sa sveučilišta West Virginia.
Otkriće iznenadilo znanstvenike, pronašli ‘pametne gljive’: ‘Neobično je kako se šire’
Gljiva evoluira milijunima godina
Postoji i gljiva koja ciljano napada cvrčke, Massospora cicadina. Zaraženi cvrčci nastavljaju živjeti, pa čak zadržavaju sposobnost leta, no gljiva im postepeno zamjenjuje dio tijela. Postoje srodne vrste te gljive koje napadaju muhe, moljce, stonoge i kornjaše.
“Ova parazitska prilagodba razvijala se milijunima godina evolucije. Gljiva koja se specijalizirala za zarazu i kontrolu mrava ili cvrčaka morala bi razviti potpuno nove alate tijekom još milijuna godina kako bi mogla zaraziti čak i drugog insekta, čak i onoga koji je usko povezan, a kamoli čovjeka”, objašnjava Kasson.
Cordyceps i Massopora gljive su bezazlene za čovjeka, no to ne znači da ne postoje za nas opasne gljive. Primjeri uključuju Aspergillus fumigatus i Cryptococcus neoformans, koje mogu napasti pluća ljudi i uzrokovati ozbiljne simptome slične pneumoniji. Cryptococcus neoformans može se proširiti izvan pluća u središnji živčani sustav i uzrokovati simptome poput ukočenosti vrata, povraćanja i osjetljivosti na svjetlo.
Gljivične infekcije sve su raširenije
Invazivne gljivične bolesti u porastu su diljem svijeta. Isto tako, sve su češće i uobičajene gljivične infekcije, poput atletskog stopala. Na sreću od većine gljivica se možete zaštiti redovnim tuširanjem.
Carstvo gljiva sigurno je među najmanje istraženima u prirodi, a jednako je fascinantno kao druga kojima je posvećeno više pažnje. Na sreću gljive ne mogu pretvoriti ljude u zombije, ali je to svakako odličan materijal za horor filmove.
