Klimatski alarm za Zagreb, meteorolozi upozoravaju: ‘Očekuje se da će postati sve češće’

U srijedu poslijepodne, 19. srpnja prije dvije godine, Zagreb je pogodilo snažno nevrijeme praćeno jakim vjetrom, kišom i grmljavinom. Oluja je izazvala veliku materijalnu štetu i ozbiljne probleme u prometu, vjetar je rušio stabla i krovove, blokirao ceste i zarobio ljude u vozilima. Dvije osobe su poginule, a jedna je teško ozlijeđena zbog pada građevinskog krana, dok je više desetaka ljudi zadobilo lakše ozljede. Uništena su brojna stabla, oko 1500 ih je srušeno, 11.000 orezano, a 600 prikraćeno. Ukupno je prikupljeno oko 6.800 tona oštećenog drveća i hortikulturnog otpada.

Tog 19. srpnja sredinom dana grmljavinski oblaci razvili su se iznad sjeverne Italije te su se brzo premještali prema istoku. Prolaskom preko Slovenije dodatno su ojačali i organizirali se u grmljavinsko nevrijeme većih prostornih dimenzija tzv. mezoskalni konvektivni sustav, pojašnjavaju u Državnom hidrometeorološkom zavodu.

“Oko 15:30 sati grmljavinsko nevrijeme iz Slovenije ušlo je u Hrvatsku, a već oko 16:00 zahvatilo i područje Zagreba. Sustav se kretao vrlo brzo, oko 80 km/h, a njegov razvoj potaknule su izražene temperaturne razlike, odnosno velika nestabilnost, velika količina vlage u nižim slojevima atmosfere zbog čega je raspoloživa energija (CAPE, konvektivna raspoloživa potencijalna energija) potrebna za rast i razvoj grmljavinskih oluja također bila velika CAPE). Jačanju i intenzitetu dodatno su doprinijele i velike razlike brzine i smjera vjetra po visini (tzv. smicanje vjetra)”, kažu u DHMZ-u.

Udari vjetra preko 100 km/h

Analize o kakvoj se oluji radi, slušali smo i čitali danima. Tako se govorilo da je riječ o tzv. superćelijskoj oluji, koje možemo očekivati svake godine. “Prema analizi DHMZ-a, radilo se o mezoskalnom konvektivnom sustavu (MCS) koji se sastoji od više olujnih ćelija. Unutar takvih sustava mogu se razviti i superćelije. Nevrijeme koje je pogodilo Zagreb i okolicu bilo je organizirano u liniju koja se protezala od Hrvatskog zagorja do Karlovca te su unutar tog MCS-a neke od konvektivnih ćelija bile i superćelije, odnosno olujni oblaci koji imaju vrlo snažnu rotirajuću uzlaznu struju“, kažu u DHMZ-u.

Vrijednosti brzine vjetra, količine oborina i munjevite aktivnosti na području Zagreba tijekom oluje bile su daleko iznad prosjeka za našu metropolu. Na meteorološkoj postaji Zagreb-Maksimir maksimalni udar vjetra iznosio je 91,8 km/h u 15:30 sati, dok je u Zagrebu-Buzinu zabilježeno 100,1 km/h, a na Zračnoj luci Zagreb čak 114,8 km/h, kažu u DHMZ-u.

Zabilježeni maksimalni udar vjetra u Maksimiru očekuje se prosječno jednom u dvadesetak godina, što ne znači da se ne može dogoditi i češće. U razdoblju od samo 30 minuta (16:00–16:30) u Maksimiru je palo 34,6 mm oborine, dok je desetominutna količina iznosila 22,5 mm. Uz sve na području grada zabilježena je i vrlo velika grmljavinska aktivnost jer su olujni oblaci imali intenzivnu uzlaznu struju koja je odgovorna za nastanak povoljnih uvjeta za razvoj velike količine munja.

Gradovima prijeti katastrofa, ledenjak ‘sudnjeg dana’ izazvao paniku: ‘Topi se brže nego ikad’

Nepogode će postajati sve učestalije i intenzivnije

Klimatske promjene se događaju i one utječu izravno ili neizravno na vrijeme. “Iako se pojedinačan događaj ne može izravno pripisati klimatskim promjenama, analiza ukazuje na to da topliji i energijom bogatiji atmosferski uvjeti kakvi postaju sve češći zbog klimatskih promjena pogoduju razvoju snažnih konvektivnih sustava poput ovog. Ekstremni intenzitet oborine i vjetra te brzina razvoja sustava u skladu su s očekivanjima o češćim i izraženijim konvektivnim ekstremima u budućnosti”, pojašnjavaju u Državnom hidrometeorološkom zavodu.

Naravno, postavlja se i pitanje koji je prosječan broj ovakvih ekstremnih vremenskih pojava u Zagrebu godišnje i primjećuje li se porast u njihovoj učestalosti ili snazi. U DHMZ-u pojašnjavaju da je najveća količina oborine koja je izmjerena ombrografom na postaji Zagreb-Maksimir od 34,9 mm za trajanje oborine od 30 minuta može se očekivati prosječno jednom u 17 godina, dok je desetominutna količina kiše događaj povratnog razdoblja od 12 godina. Povratna razdoblja za trajanja od 10, 20 i 40 minuta su 12 do 13 godina. Za dulja trajanja od 40 i 50 minuta povratno razdoblje iznosi devet, odnosno sedam godina.

S obzirom na vrlo velike vrućine koje su postale dio zagrebačkih ljeta, ovakve vremenske nepogode mogle bi postati nešto što će nam obilježavati svako ljeto. “Prema dostupnim znanstvenim analizama i klimatskim modelima, očekuje se da će u budućnosti ovakve vremenske nepogode postajati sve učestalije i intenzivnije. Topliji zrak može sadržavati više vlage, što povećava potencijal za snažne pljuskove, dok nestabilniji atmosferski uvjeti povećavaju vjerojatnost razvoja snažnih olujnih sustava”, kažu u DHMZ-u.