Hrvatska je bogata skladnom prirodom, no gdje postoji ravnoteža, uvijek je prisutna opasnost da se ona naruši. Priroda je osjetljiva, a invazivnih vrsta sve je više. Potaknute na migracije klimatskim promjenama, nove vrste se šire našim staništima i ugrožavaju autohtone populacije.
U Hrvatskoj su se takozvani signalni rakovi pojavili još krajem 19. stoljeća. Riječ je o invazivnoj vrsti iz Sjeverne Amerike, no čini se da se prošlih godina počela širiti hrvatskim rijekama.
“Pomičemo ih tako da pokrijemo 4 kilometra vodotoka. Imamo taj centar gdje imamo 40 vrša koje ne mičemo. Dnevni ulov nam varira, između 50 i 600 komada je znalo biti jedinki signalnog raka. Bitno da je vodostaj stabilan. Da se ne mijenja površina jer onda nam zapinju vrše u vodi, teško ih je vaditi”, ispričao je Filip Grabner, čuvar prirode u Javnoj ustanovi Natura Viva.
Ime im dolazi po mrlji na zglobu
Signalni rakovi razmnožili su se rijekama na području Karlovca, a u Korani i Radonji je pokrenut projekt izlova. Međutim prije dvije godine otkriveni su i u Dobri, a kako se čini, uskoro bi ih moglo biti i u Savi, ako se izlov ne intenzivira.
“Prve godine smo koristili drugačiji tip od končane mreže, ali nisu se dobro pokazale jer su previše savitljive. Onda kod varijacije vodostaja bude stlačena i vrlo lako se potrga, zato smo na Dobri prešli na korištenje vrša od lijevane plastike”, objašnjava dr. sc. Leopoldina Dakić, stručna savjetnica u Javnoj ustanovi Natura Viva.
Širenje signalnog raka je opasno jer ova vrsta prenosi bolesti koje domaći rakovi ne mogu preživjeti. Ova vrsta raka prepoznatljiva je po svijetloj (bijeloj ili plavkastoj) mrlji na zglobu kliješta, koja izgleda poput “signala”, a otuda im karakteristično ime.
‘Gradovi spužve’ su budućnost: Zagreb je jedan od njih, stručnjak objasnio o čemu se radi
U Hrvatskoj se šire i ribe napuhaće, crne udovice
Nedavno je o invazivnim vrstama govorio i čuveni astronom i popularizator znanosti Korado Korlević. Na predavanju u Kastvu spomenuo je kraj Pule nedavno pronađenu ribu napuhaču, crnu udovicu koja je već kod Labina, a neće proći dugo da se udomaći u Kopru, vjerojatno za desetak godina, upozorava.
Leptir Apolon, kojega na Učki više nema radi lampi koje su ih privukle i ”spržile”, kaže, nestao bi ionako za nekoliko desetljeća zbog rasta temperature, a vrsta više ne bi imala u visinu kamo migrirati. U Istri danas nema krijesnica, osim na jednome mjestu, a nema ih jer “mužjake privlači ona najsvjetlija, pa kao i leptiri ugibaju na lampama”.
