Mikroplastika, sitne čestice plastike veličine manjeg od pet milimetara, postala je jedan od najozbiljnijih okolišnih problema modernog doba. One se nalaze u zraku, vodi, tlu, pa čak i u hrani koju svakodnevno konzumiramo. Zagađenje mikroplastikom nastaje razgradnjom većih plastičnih predmeta, ali i izravnim ulaskom mikroplastike iz kozmetičkih proizvoda, odjeće i industrijskih procesa. Zabrinjavajući je njezin utjecaj na zdravlje ljudi, naime mikroplastika može dospjeti u ljudsko tijelo putem disanja, gutanja hrane ili vode, te se nakupljati u organima i tkivima.
Kako bi znali gdje leže opasnosti i na što paziti razgovarali smo izv. prof. dr. sc. Jasnom Bošnir, dipl. san. ing., voditeljicom Službe za zdravstvenu ekologiju Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar“. Ono što se dodaje plastici kako bi bila savitljiva i mekša su ftalati, koji spadaju u skupinu sintetičnih kemikalija sa širokim rasponom uporabe. Mogu se naći u brojnim proizvodima: ambalaži za hranu od umjetne mase, dječjim igračkama, kozmetici, materijalima i predmetima koji dolaze u kontakt s kožom i sluznicom.
“S obzirom da nisu vezani s plastikom čvrstim kemijskim vezama lako migriraju u hranu, na kožu, sluznicu usne šupljine i u okoliš. Znanstvenim studijama potvrđeno je da spadaju u endokrine disruptore (mogu mijenjati ravnotežu hormona u organizmu) te imaju reprotoksično djelovanje (mogu utjecati na plodnost) i izazvati određene alergije i astmu. Regulirani su Uredbom o kemikalijama ili Reach uredbom (EZ br.1907/2006), kao i zakonodavstvom za svaku od navedenih kategorija proizvoda (Pravilnik o sigurnosti dječjih igračaka, Uredba o plastičnim materijalima i predmetima koji dolaze u kontakt s hranom) na način da se proizvodi koji ih sadrže u koncentraciji iznad 0,1 % mase plastificiranog materijala ne smiju stavljati na tržište. Ftalati se trebaju provjeravati kao parametri analize pri kontroli zdravstvene ispravnosti ili sukladnosti navedenih vrsta proizvoda“, kaže naša sugovornica.
Izbjegavati plastične posude koje se zagrijavaju u mikrovalnoj
U NZJZ Dr. Andrija Štampar u periodu od 2024. i 2025. godine analizirano je 360 uzoraka na sadržaj ftalata: Uzorci su bile dječje igračke, ambalaža i predmeti koji dolaze u kontakt s hranom, kozmetika i predmeti koji dolaze u kontakt s kožom i sluznicom.
Od 360 ispitanih uzoraka, njih troje je sadržavalo ftalate iznad dozvoljene koncentracije. Uzorci koji nisu odgovarali bile su dječje igračke, životinjice od umjetne mase, ženske japanke, ukras za tortu od umjetne mase.
“Da bismo izbjegli proizvode koji potencijalno mogu sadržavati ftalate potrebno je izbjegavati plastiku oznake PVC koja ima reciklažni kod 3, kao i plastiku označenu reciklažnim kodom 7 („other“) jer mogu sadržavati ftalate. Također je potrebno izbjegavati plastične posude za hranu koje se zagrijavaju u mikrovalnoj jer toplina može potaknuti otpuštanje ftalata. Najsigurniji način njihove identifikacije je analiza spornih vrsta proizvoda koja se treba provoditi prije stavljanja proizvoda na tržište i sustavna kontrola tržišta“, kaže Jasna Bošnir.
Reproduktivno toksične tvari
Osim toga, tu je Bisfenol A (BPA), kemijska supstanca koja se koristi u proizvodnji plastike i smola, posebno polikarbonatne plastike i epoksidnih premaza (npr. obloge u limenkama hrane i pića). Smatra se, kaže naša sugovornica, potencijalno opasnim jer oponaša hormon estrogen, što može narušiti normalan hormonski balans u tijelu.
“Nalazi se na popisu reproduktivno toksičnih tvari 1 A kategorije Uredbe o kemikalijama (Reach) i može dovesti do promjena u reproduktivnom sustavu, poremećaja plodnosti i ranijeg ulaska u pubertet. Neke znanstvene studije ukazuju na moguće negativne efekte na razvoj mozga fetusa i male djece. Glavni problem je dugoročna izloženost malim dozama. Trebaju se provjeravati kao parametri analize pri kontroli zdravstvene ispravnosti ili sukladnosti dječjih igračaka i artikala, ambalaže koja dolazi u kontakt s hranom. U NZJZ dr. Andrija Štampar u 2024. i 2025. analizirano je 80 uzoraka na sadržaj BPA i nije bilo nesukladnih uzoraka“, kaže Bošnir.
Dodaje kako je potrebno izbjegavati plastične boce i posude označene reciklažnim kodom 7 ili polikarbonatnu plastiku (PC) te hranu iz limenki. Također je potrebno redovito mijenjati oštećene plastično posuđe jer oštećenja pospješuju migraciju BPA u hranu.
Ne provode se istraživanja mikroplastike u vodi za piće
Što se tiče mikroplastike i farmaceutika u hrani, vodi za piće, ispitivanja u okviru redovnog monitoringa se ne provode jer ih ne propisuje Zakonska regulativa, pojašnjava naša sugovornica. Ukoliko zakonskim propisima bude uređeno navedeno područje, Zavod će u okviru svojih mogućnosti uvesti analitičke metode za navedena područja.
“Farmaceutici (antibiotici) se ispituju u otpadnoj vodi. Uprava za vodno gospodarstvo je izdala Rješenja bolnicama, komunalnim poduzećima, farmaceutskim tvrtkama itd. da ispituju u svojim otpadnim vodama antibiotike jer se očekuje da će ih biti s obzirom na tehnološke procese tih objekata.
MDK vrijednosti nema, već se samo prate trendovi u ovom trenutku. Svrha je zapravo ekološki aspekt i zaštita prirode jer otpadne vode završavaju u konačnici u prirodnim prijemnicima, a indirektno bi mogle i u izvorima pitke vode. Ne ispituju se i nemamo koncentracije u vodi za piće“, poručuje izv. prof. dr. sc. Jasna Bošnir.
