Rijetko razmišljamo o tome da je budućnost života na Zemlji usko povezana s ledom koji se nalazi na polovima planeta. Međutim, kad pogledamo snimke veličanstvene prirode na krajnjem sjeveru i jugu brzo dobijemo dojam da se ondje događa nešto dramatično što utječe na cijeli svijet.
Na zabačenom jugu Antarktika nalazi se najveći ledenjak na svijetu, poznat kao A23a. On se još 1986. godine odvojio od goleme ledene mase Filchner-Ronne, no sve do 2020. godine bio je usidren na dnu Weddellovog mora, piše Science Alert.
Tad se počeo micati prema Južnom oceanu, a ranije ove godine ponovno su ga “zarobile” vrtložne morske struje. Morske struje stvaraju vrtloge poznate kao Taylorovi stupovi, no ni oni nisu mogli dugotrajno zaustaviti kretanje moćnog ledenjaka.
Utječe na razinu ugljika i hranjivih tvari
Ledenjak je težak čak trilijun tona, a nakon što se oslobodio utjecaja vrtloga nastavio je svoje putovanje prema sjeveru. “Uzbudljivo je ovo vidjeti jer je duže razdobljem bio zarobljen”, komentirao je oceanograf Andrew Meijers, član Britanskog antarktičkog istraživanja (BAS).
Boravak na morskom dnu usporio je njegovo otapanje, koje će se dodatno ubrzati što bliže ekvatoru ledenjak dospije. Znanstvenici su ranije ove godine imali priliku uzeti primjerke vode iz ovog ledenjaka. Ledenjaci svojim topljenjem utječu na razine ugljika i hranjivih tvari te tako mijenjaju ekosustav mora kroz koje prolaze.
Tim predviđa da će vjetrovi i struje nositi A23a prema Južnom oceanu dok slijedi Antarktičku cirkumpolarnu struju. To će ga približiti području poznatom kao “aleja ledenjaka”, gdje obično završavaju veći ledenjaci.
Ravnozemljaše odveli na Antarktiku da gledaju kružeće sunce: Reakcije su hit
Ide prema sjeveru
Kako se približava otoku Južnoj Georgiji, očekuje se da će A23a ući u toplije vode i brže se otapati. To znači da će sve što je pokupio s kamenitog morskog dna, kao i tvari na njegovoj površini dospjeti u vodu. S obzirom na veličinu A23a, teško je predvidjeti posljedice njegovog otapanja, ali prijašnja istraživanja pokazala su da se otapanjem ledenjaka otpušta i željezo, što povećava razinu fitoplanktona, koji zarobljava dio CO2 iz atmosfere, što je korisno za okoliš.
Sve to treba usporediti s potencijalno katastrofalnim posljedicama velikog otapanja na polovima – uključujući porast razine mora i gubitak staništa za životinje koje žive na ili oko tih ledenjaka. Novo istraživanje također povezuje smanjenje antarktičkog morskog leda s povećanjem oceanskih oluja.
“Znamo da ti divovski ledenjaci mogu osigurati hranjive tvari vodama kroz koje prolaze, stvarajući bogate ekosustave u inače manje povoljnim područjima,” zaključuje BAS-ova biogeokemičarka Laura Taylor.
