Iako korištenje sunčeve energije u Hrvatskoj ima veliki potencijal, za mnoge je građane u Hrvatskoj ugradnja solarnih sustava i dalje poprilično zbunjujuć i administrativno zahtjevan proces. Ipak, interes građana za solarne panele u Hrvatskoj posljednjih je godina u porastu.
Isplativost solarnih sustava ovisi o nekoliko čimbenika, a radi se o geografskom položaju, odnosno broju sunčanih sati, veličini sustava, načinu korištenja energije, poticajima i cijeni instalacije. Prosječno, sustav za kućanstvo od 5 kW u Hrvatskoj se danas isplati za šest do devet godina, a s poticajima taj rok može pasti na tri do pet godina.
Također, modeli za zgrade još su u razvoju, ali ako zgrada ima funkcionalnu upravu i suglasnost stanara, moguće je zajednički instalirati solarni sustav na krovu i dijeliti troškove i koristi. Povrat investicije kreće se od 6 do 12 godina, ovisno o lokaciji, veličini i broju korisnika.
Tri glavna modela
S druge strane, jedna od prepreka s kojom se građani suočavaju je administrativna složenost, odnosno postupak prijave koji uključuje glavni projekt, suglasnost HEP ODS-a, prijave na eNabavu i eOIEP platforme. Osim toga, često se javlja problem nedostatka informacija radi čega građani često ne znaju kome se obratiti ni kako procijeniti kvalitetu ponude.
Naime, cijene instalacije solarnih sustava za građane u Hrvatskoj trenutno se kreću od 1.000 do 1.200 eura po kilovatu, ovisno o kvaliteti opreme, uključenim uslugama i izvođaču. Građani koji žele pouzdanog partnera za solarni projekt mogu se obratiti lokalnim zadrugama i izvođačima, koji često nude transparentniju cijenu, veću podršku i pomoć pri prijavi na poticaje.
Za građane su trenutno dostupna tri glavna modela, a jedan od njih je vlastita proizvodnja (obiteljske kuće). Ovo je EU model u kojem su građani prosumeri, odnosno kupci s vlastitom proizvodnjom, svakako poslovni subjekti koji trguju u EU. Mogu koristiti energiju za svoje potrebe, a višak prodati HEP-u i to po ograničenoj cijeni. Uz subvenciju Fonda za zaštitu okoliša, povrat je moguć nakon 3 do 5 godina. Ipak, subvenciju Fonda je teško dobiti i u pravilu si je mogu priuštiti oni koji ne spadaju u kategoriju energetski siromašnih.
Hrvatske gradove čeka velika promjena: ‘To je nešto što se u Hrvatskoj još uvijek teško prihvaća’
Građani se mogu udružiti i uložiti u zajednički sustav
Drugi model su dijeljeni sustavi u stambenim zgradama, pri čemu je moguća ugradnja zajedničkog sustava na krovu, pod uvjetom da se svi suvlasnici slože. Proizvodnja se može dijeliti prema broju stanova ili ulogu. Ipak, ograničenje tog modela je nedostatak provedbenih pravilnika i neriješeni pravni modeli naplate.
Treći model je zadružno ulaganje koje je za građane vjerojatno najisplativiji oblik organiziranja. Ovdje se građani mogu udružiti i uložiti u zajednički sustav na krovu javne zgrade, škole ili društvenog doma. Zadruga upravlja sustavom, a građani dobivaju povrat kroz niže račune ili udio u dobiti. Radi se o modelu koji se već provodi u Križevcima i drugim gradovima.
