Južni ocean već više od stoljeća vjerno upija ugljikov dioksid i toplinu koju stvaraju ljudske aktivnosti, ali kad se jednom konačno odreknemo fosilnih goriva, to bi nam se moglo obiti o glavu. Kako piše portal Enegreen, prestanak emisija stakleničkih plinova mogao bi imati neželjene posljedice.
U novom radu njemački klimatolozi predviđaju da će, kada ljudi napokon prestanu ispuštati stakleničke plinove u atmosferu i svijet se počne postupno hladiti, Južni ocean ispustiti golemu i iznenadnu količinu topline koja će ponovno potaknuti globalno zatopljenje, i to barem na jedno stoljeće, piše Science Alert.
Njihovo se predviđanje temelji na poznatom klimatskom okviru koji povezuje modele atmosferske energije i ravnoteže vlage, morske cirkulacije i morskog leda, kopnene biosfere te biokemije oceana. To im je omogućilo da simuliraju idealizirani scenarij buduće klimatske promjene.
🎉Research Spotlight!🎉
“A new study examines 10 million years of sea surface temperature data to offer predictions about how future warming may unfold.”
🔗https://t.co/0Um3OGceAy#AGUPubs
— AGU Advances (@AguAdvances) September 30, 2025
Ključnu ulogu će imati oceani
Scenarij izgleda ovako: ljudske aktivnosti nastavljaju povećavati emisije stakleničkih plinova koje dosegnu vrhunac za otprilike 70 godina, pri čemu se koncentracija ugljikova dioksida u atmosferi udvostruči. Zatim emisije naglo padaju, zahvaljujući ljudskoj domišljatosti, ili možda nestanku čovječanstva, nakon čega nekoliko stotina godina neto negativnih emisija ugljika uzrokuje postupno hlađenje planeta. (Pojam neto negativne emisije ugljika znači da se više ugljika uklanja nego što ga se ispušta).
Toplina se u oceanima nakuplja tijekom globalnog zatopljenja iz nekoliko razloga. Prvo, dublje vode ispod površine miješaju se s toplijim površinskim vodama. Drugo, prirodni mehanizmi kojima su oceani prije industrijalizacije gubili toplinu, poput uzdizanja dubokih voda u Južnom oceanu, danas su oslabljeni.
U ovom modelu ocean nastavlja apsorbirati toplinu i nakon što koncentracija CO₂ dosegne vrhunac i postignu se neto negativne emisije, jer je površinskim atmosferskim temperaturama također potrebno vremena da padnu. Budući ocean ujedno ima znatno veću sposobnost apsorpcije kratkovalnog sunčevog zračenja, jer se otopio velik dio morskog leda koji je nekada reflektirao toplinu.
Oslobođena toplina se neće ravnomjerno rasporediti
“Otkrivamo da, nakon nekoliko stoljeća globalnog hlađenja uz neto negativne emisije CO₂, dolazi do globalnog zatopljenja koje nije povezano s emisijama CO₂, nego ga uzrokuje oslobađanje topline iz oceana“, objašnjava tim koji vodi biogeokemičarka Ivy Frenger iz Helmholtzova centra za istraživanje oceana GEOMAR.
“Brzina tog zatopljenja usporediva je s prosječnim povijesnim stopama antropogenog zatopljenja i traje više od jednog stoljeća” Drugim riječima, “zaštitni jastuk“ koji nam Južni ocean sada pruža, apsorbirajući toplinu zarobljenu u atmosferi stakleničkim plinovima, neće trajati zauvijek.
A ta pritajena toplina, kad se jednom oslobodi, neće se ravnomjerno rasporediti po Zemlji. Imat će globalne učinke, ali znanstvenici su otkrili da će zatopljenje biti „najizraženije i najdugotrajnije na južnoj hemisferi“, što znači da će najviše pogoditi današnje ranjivije zemlje globalnog juga.
Koristi klimatskih mjera
Takvi modeli mogu biti donekle pojednostavljeni i idealizirani, ali i kad je isti scenarij testiran drugim modelima, rezultati su bili slični. To dovodi u pitanje pretpostavku da su kumulativne emisije CO₂ i globalno zatopljenje izravno povezani, pretpostavku na kojoj, kako autori ističu, „počiva političko odlučivanje“.
To znači da bismo trebali prilagoditi svoja očekivanja o tome koliko će vremena trebati da se osjete koristi klimatskih mjera, možda čak i stoljećima nakon što postignemo neto negativne emisije. Prema ovim modelima, svijet će se nastaviti zagrijavati još dugo nakon što prestanemo koristiti fosilna goriva. No što dulje odgađamo taj prijelaz, to bi „podrig“ mogao biti snažniji.
Ovo istraživanje objavljeno je u časopisu AGU Advances.
