ZNATE LI ŠTO JE KUKAMELO? Nismo ni mi znali prije razgovora s poznatim food bloggerom, a otkrio nam je još svašta

Foto: Instagram

Rođen u srcu Slavonije, u Požegi, prije 30 godina, a odrastao u malom mjestu u blizini, Jakšiću, Vedran Bošković ima već popriličan ”životni staž” u Zagrebu. Osoba je kojoj je kuhinja mjesto gdje uživa i inspirira se. Po struci je magistar elektroenergetike, ali ga posao inženjera i profesora elektro-predmeta u srednjim školama po Zagrebu nije do kraja ispunjavao.

U kuhanju je pronašao sebe i istinski uživa u tome dok priprema neko novo jelo, dok se druži s ljudima uz hranu ili dok isprobava i kuša nešto novo. Jako cijeni našu tradicionalnu kuhinju i ona mu je uvijek glavna inspiracija i nešto na čemu temelji mnoga jela koja priprema. Također jako voli istraživati strane kuhinje i ono naučeno pokušati pretočiti u jela koja priprema za svoje bližnje.

Jako voli kuhati za druge, tako je odradio i nekoliko cateringa, ali je kuhao i na festivalima, sudjelovao u gastro showovima te pripremao recepte uživo u nekoliko emisija na televiziji. Ovaj simpatični gastro blogger zapeo nam je za oko zbog svojih predivnih objava na Instagramu, ali i recepata koje vrijedi spremiti. Porazgovarali smo s Vedranom i ispitali ga svašta, bacite se na čitanje jer znamo da vas zanima što nam je odgovorio.

Jesi li oduvijek znao da će ti hrana biti zanimacija 24/7?
Ne, nije mi palo na pamet da će mi se cijeli život vrtjeti oko hrane, iako sam oduvijek baš volio kuhati i uživao u hrani.

Može li se od food blogganja zaraditi ili je to ipak nešto što se radi uz redovni posao?
Ah, sve je to relativno. S vremenom i prepoznatljivošću se može i živjeti od bloganja, barem ja tako mislim. No, većinom ipak blogeri rade druge poslove, a ovo je više hobi i gušt.

Tko ti je uzor u kuhanju? Koga bi naveo od hrvatskih chefova, a koga od svjetski poznatih?
Meni je u kuhanju uzor moja mama! 😀 Kuhari, bilo svjetski ili hrvatski su mi inspiracija i učitelji i obožavam proučavati njihove tehnike i recepte te tako pronalaziti inspiraciju za sebe i svoje kuhanje. David Skoko je jedan od kuhara od kojeg sam dosta toga naučio kada je riba u pitanju, a cijela priča i životni put Nikole Lesara su mi wow! Ima tu jako puno ljudi koje bi trebalo spomenuti, ali nemamo toliko redaka u tekstu.

Što najradije kuhaš, a što najmanje rado?
Najradije kuham sve slano, a najmanje rado sve slatko. Volim slobodu i to da ne moram pratiti recepte u gram i to imam kod slanih jela, dok se ne osjećam dovoljno sigurno kod slatkih da bih se isto tako ponašao. Naravno, tijesto na slatko mi je skroz ok, ali kreme, biskviti… Ehh, to pomalo izbjegavam.

Postoji li jelo koje ne znaš skuhati, tipa sarma ili krafne ili nešto treće?
Misliš da nešto ne znam? Daj me izazovi! Haha šalim se, nešto što nisam nikad prije radio ću proučiti do u detalj i napraviti od toga najbolje jelo ikad, barem ću se voditi s tim razmišljanjem.

Što najradije jedeš? Postoji li nešto što si mrzio kao mali, a sad obožavaš, i obrnuto?
Hmm, nemam najdraže jelo, iako bih svaki dan mogao pojesti jednu/dvije punjene paprike. Mahune mi nisu bile baš omiljene kada sam bio mali, ni danas mi nisu baš omiljene, ali ih rado pripremim nakon što ih poberemo u našem vrtu.

Baviš se i vrtlarenjem, fotografijom, kao i food stylingom. Kako si to sve naučio?
Velika želja za učenjem i spremnost na noći prevedene čitajući. Naravno, i trud uložen u rad i spremnost na učenje iz vlastitih grešaka. Ma bitno je samo biti uporan i ne odustajati nego “gristi, gristi i samo gristi”!

Dosadi li ti nekad kuhanje pa jednostavno odeš u pekaru ili naručiš dostavu?
Ne bih rekao da mi dosadi kuhanje, ali da nekad nemam motivacije skuhati nešto, e to da. Dostava nije baš strana kod nas doma jer se dogodi naravno da se jednostavno ne stigne nešto skuhati, nekad nas nema doma po cijele dane i onda navečer bi baš nešto pojeli i okrenemo broj dostave. Pizza, lignje, nekakva tjestenina ili rižoto… Ma svašta se naruči.

Imaš vlastiti vrt. Koliko je to zahtjevno? Koliko dana u tjednu i sati u danu ti je potrebno da bi sve urodilo plodom?
Vrt je prije svega jedno divno mjesto za mentalno zdravlje. Taj osjećaj fizičog umora, a psihičkog odmora je nešto neprocjenjivo, pa makar ništa ne urodilo plodom. Kod nas, srećom, evo šestu godine sve divno uspijeva tako da nam je i to dodatna motivacija. Vrt je relativno blizu stana tako da s dužim i toplijim danima se gotovo svakodnevno zaputimo tamo s termosicom kave i provedemo vrijeme skroz do noći. Rekao bih da u prosjeku od svibnja do rujna, u vrtu provedemo dnevno 3-5 sati.

Imaš li u vrtu neke egzotične sadnice?
Uvijek se trudim imati i nešto egzotično tako da sam prošle godine imao berbu tomatilla i cucameloa. Prvo je srodnik rajčice i odličan je za dodati sirov u salate ili pak za razne umake i šalše. Kukamelo je srodnik krastavca, ali jako sitan i izvana podsjeća na mini lubenicu, jako fora namirnica koja divno izgleda u salatama. Rabarbara, čičoka, kola biljka, ljubičasta kadulja… Stvarno se svega nađe kod nas.

Je li ti epidemija koronavirusa utjecala na posao i hobi?
U samom početku malo da, ali zapravo se vrlo brzo situacija okrenula i imao sam i više posla nego prije pandemije. Ali ako me pitaš, mijenjao bih to povećanje posla za normalnu situaciju oko nas i povratak na ono staro.

Zamislimo da su naši čitatelji došli doma nakon napornog radnog dana. Ne žele naručiti dostavu ni jesti sendviče. Žele spremiti nešto fino i toplo na brzinu. Što bi im preporučio? Možeš li podijeliti recept?
Kod mene nešto na brzinu znači: ispeci jaja! Ako želimo nešto brzinski a da je naravno i fino i ukusno onda, recimo, na ulju prodinstamo luk i dodamo mu mljeveno meso (za vege verzije dodamo leću iz konzerve). Nakon 5 minuta dodamo konzervu sjeckane rajčice i začine (sol, papar, malo šećera da poništimo kiselost rajčice, kumin, dimljena paprika, bosiljak ili peršin). Kuhamo sve još nekih 15-20 minuta da se umak ukuha i poslužimo ili u tortilji ili direktno u tanjuru ili pak uz tjesteninu. Brzo, hranjivo, jednostavno, a još ako skuhate malo više možete si sutra ponijeti i na posao. 🙂

Komentari