Tradicionalna bosanska kuhinja u Hrvatskoj je postala pravi hit. Tradicija pripremanja tih jela i uživanja u njima u Hrvatskoj je puno starija od samog trenda koji je prisutan. Do 15 godina unatrag, pravu bosansku hranu mogli ste kušati samo kod obitelji podrijetlom iz Bosne, a od 2006.godine možete uživati u njoj u kultnom restoranu Sofra.
Najveći krivac što Zagrepčani danas mogu uživati u finoj orijentalnoj bosanskoj hrani je 50-godišnji Emir Crnalić, vlasnik restorana, koji je u Zagreb stigao iz Prijedora 1991.godine, i kako kaže, otkako je došao, razmišljao je o otvaranju ovakve vrste restorana.
“S obzirom na to da sam kuhar po profesiji, osjetio sam da Zagrebu nešto nedostaje, a to je originalna bosanska hrana, da svi specijaliteti budu na jednom mjestu. Tako sam došao na ideju da otvorim Sofru”, kazao Emir Crnalić za Večernji.
Bosanska kuhinja ne svodi se samo na ćevape, kako to mnogi vide, ona je puno više od toga. Bosanski lonac, koji će vas doslovno natjerati da se zaljubite u raznovrsne vrste mesa i povrća, jedan je od najboljih predstavnika ove osebujne kuhinje. A sarma i mnoge njezine varijacije, ponosno stoje na samom vrhu popisa mnogobrojnih jela.
U Sofri, koja je na glasu kao najbolji bosanski restoran u gradu, mogu se kušati specijaliteti poput čorbi (begovska, sarajevska, tarhana), raznih dolmi i pita, sarmica, ćuftica, uštipaka, kvrguša, đulbastije, klepa, čimbura i bosanskog lonca te mesna jela s roštilja, kao i brojne vrste bosanske rakije (primjerice rakija od bazge). Serviraju se i bezmesna jela kao što su đulbe tava, ćeif dolma ili musaka s povrćem, a od deserta posebno se traži baklava, sutlijaš i hurmašica. Također nezamjenjiv dio bosanske kuhinje čine pite, kako slane tako i slatke.
Pite se pripremaju na različite načine i od različitih namirnica poput voća, povrća, mliječnih proizvoda. Uz pravu tursku kavu serviranu u džezvama s rahat lokumom, poslužuju se poslastice.
Na stolovima se poslužuju specijaliteti u tepsijama, a baklave i hurmašice u glinenim posudama.
Sam naziv Sofra dolazi od turske riječi koja označava niski stol oko kojeg se sjedi na podu ili na jastucima, prekriženih nogu. Sofra je riječ koja se, osim u Turskoj, rabi u gotovo cijelom arapsko-islamskom svijetu. Kada nekog pozoveš u goste i pripremiš i poslužiš svu hranu, da bi ga pozvao za gotov stol kažeš: “Izvoli, sofra je spremna”.
Povijest Sofre vezana je uz povijest bosanske kuhinje u koju je utkana povijest Bosne kao zemlje na razmeđu između Istoka i Zapada… Najveći utjecaj zasigurno su imali Turci za vrijeme svoje vladavine, ali prisutne su i druge kulture. Primjerice, burek od mesa jelo je podrijetlom iz Perzije, a na jelovniku tradicionalne bosanske kuhinje nalazi se još od davne 1462. godine
“Sofra je uvijek puna gostiju, a nerijetko se dogodi da se čeka prazan stol. Trudimo se biti kvalitetni, ali i brzi. Uvjeren sam da Sofra savršeno ispunjava svoju društvenu funkciju jer se u njoj okupljaju gotovo svi društveni slojevi. Cijene su pristupačne i svatko se može dobro i fino najesti u skladu sa svojim financijskim mogućnostima”, kazao je Emir Crnalić koji je uvjeren da su najukusniji bosanski specijaliteti uklopljeni s autohtonim bosanskim ugođajem tradicija koja se njeguje u njegovim restoranima.
Nije ih omeo ni koronavirus
“Mi sve sami pripremamo. Od ćevapa, roštilja, čorbe…i to u kontinuitetu. Imam sjajne kuhare kojima je bosanska kuhinja u duši. Od početka sam vjerovao u uspjeh. Znam koliko Hrvati obožavaju našu hranu. Vidite, kod mene dolaze svi iz javnog političkog života u Hrvatskoj. U mom restoranu, bez izuzetak , možete vidjeti sve saborske zastupnike, članove Vlade, bivše predsjednike, sportaše, od nogometaša do tenisača, pjevače… Svi dolaze s osmijehom i odlaze s osmijehom. Za mene su svi gosti isti. Najsiromašniji ili najbogatiji, anonimni ili poznati, svi su jednaki u mom restoranu i dobiju jednak tretman”, govori Emir Crnalić, koji ni za vrijeme koronakrize nije prestao s radom, već je vršio dostavu.
“Ni koronavirus nije spriječio građane Zagreba da uživaju u bosanskim specijalitetima. Imali smo dostavu i mogu vam reći da nije bilo loše. Ljudi su naručivali toliko da ponekad nismo stigli sve narudžbe ni obraditi”, kazao je Emir Crnalić, napominjući da su se svi njegovi recepti, pod utjecajem različitih kultura, prenosili s generacije na generaciju.
