Zagrebu je donio prvu Michelinovu zvjezdicu, za sada i jedinu, a jedan je i od pokretača poznatog zagrebačkog restorana Noel koji se, zahvaljujući njemu, i okitio tom prestižnom titulom u svijetu ugostiteljstva.
“Tesao” je kuharski zanat podjednako dugo u Austriji i potom u našoj metropoli, a nakon punih 19 godina izbivanja iz rodne Slavonije, vratio se u svoj kraj.
Goran Kočiš novi je chef restorana Višnjica nedaleko od Slatine, na istoimenom imanju s dva stoljeća dugom tradicijom i pravom turističkom biseru kontinentalne Hrvatske. Što je još zanimljivije, nije se vratio sam – kovčege je spakirala i s njim se vratila i sestra mu Gorana Kočiš, u čijim je rukama slastičarska “palica” u Višnjici, baš kao što je bila i u zagrebačkom Noelu.
Na novom su radnom mjestu od početka kolovoza.
“Uvijek me nešto vuklo u rodni kraj. Deset mi minuta vožnje treba od kuće u Slatini do radnog mjesta, a u Zagrebu sam istu kilometražu prelazio za najmanje pola sata. Višnjica je na polovici puta između Virovitice i Slatine, uz Podravsku magistralu i jedan je od najvećih potencijala za eko-etno priču u krugu od najmanje stotinu kilometara. Imamo jako velike planove”, rekao je 37-godišnji chef Goran Kočiš za Večernji.
Bio je suchef u Bistro Apetitu, pa je prešao u Dubravkin put, da bi se kasnije vratio u Apetit kao chef kuhinje. U partnerstvu s Ivanom Jugom, sommelierskim prvakom Hrvatske 2018. godine, te još jednim partnerom, otvorio je Noel. U tom je restoranu i izborio Michelinovu zvjezdicu protekle godine, još uvijek jedinu ne samo u Zagrebu nego općenito u kontinentalnoj Hrvatskoj. Taj prestižni znak nosi, inače, još šest restorana na našoj obali.
“Zvjezdicu sam i potvrdio ove godine u travnju, kada mi je stigla plaketa iz Francuske. U to sam vrijeme pak već odlučio maknuti se iz Noela jer mi toliki pritisak više nije predstavljao nikakav gušt, a pandemija koronavirusa dodatno je otežala situaciju što se tiče same visoke kuhinje. Taj sam potez povukao u svega 48 sati, nakon posjeta Slatini i Višnjici jednoga vikenda. Uvidio sam, naime, što se tu sve može napraviti i odluka je bila jednostavna. Razgovarao sam sa suprugom Dijanom, koja je također rodom iz Slatine, ali je još i duže od mene živjela u Zagrebu, i rekli smo: Vraćamo se!”, prepričao je Goran.
Upita li se Gorana kako bi ocijenio hrvatsko ugostiteljstvo, reći će kako je ono posljednjih godina jako napredovalo, a nekoliko je njegovih zagrebačkih kolega za koje je uvjeren kako će u idućih godinu ili dvije biti okrunjeni Michelinovom zvjezdicom, ako ih poštedi ova nezahvalna situacija s koronavirusom…
“Ključna je održivost restorana, a ona je na gostima. Troškovi su vrlo veliki, nas je na 40 sjedećih mjesta u Noelu bilo 20 zaposlenih i to je jako težak i skup pogon”, kazao je chef Goran Kočiš.
“Budući da su takvi restorani u Zagrebu, ali i cijeloj Hrvatskoj vezani uz turizam, jako će teško biti preživjeti na takvom nivou s domaćim ljudima. Ne kažem da domaćih gostiju nema, ali njihov broj nije dovoljan za održivost ogromnog pogona. I nevezano za kupovnu moć, takve večere traju, potrebno je vrijeme da se doživi iskustvo kakvo nudi Michelinova zvjezdica,” dodao je Kočiš.
