KAD SE UDRUŽE JARUN I REMETINEC: Dvojac s poznatog kulinarskog bloga donosi vam najslasnije recepte iz raznih kuhinja svijeta

Privatna arhiva

Kada ne znamo što kuhati, surfanje po Instagramu ili posjet omiljenog food bloga je uvijek dobra ideja. Pravi primjer kako biti kreativan s dostupnim namirnicama već godinama nam dokazuje dvojac koji vodi blog Sweety&Spicy. Ako nemate inspiracije što spremiti za ručak, večeru ili desert, budite sigurni da će vam Željka i Matija dati ideju. Povodom toga, odlučili smo saznati sve o ovom dvojcu.

Oboje su rodom iz Zagreba te imaju 26 godina. Željka je iz Remetinca, a Matija živi na Jarunu i obožavaju svoje kvartove. Matija nam je otkrio kako je nastao Sweety & Spicy, koliko često kuhaju, što najradije spremaju i još štošta zanimljivo.

Privatna arhiva

Kako je nastao Sweety & Spicy?

Blog vodimo već 6 godina, a ideja da ga pokrenemo je nastala spontano. Naime kako oboje volimo kuhati i pisati, a ja k tome i fotografirati nekako smo zaključili da bismo mogli to podijeliti s drugima i upustili se u avanturu koja nas je eto u ovih šest godina dovela do ovdje gdje smo sada.

Dvoje vas je iza profila. Tko je sweety, a tko spicy? Zamijenite li nekad uloge?

Tako je. Dvoje nas je i kao što sama imena kažu, Željka je za slatko (Sweety), a ja sam više za slano/začinjeno (Spicy). No to nije pravilo jer oboje radimo sve vrste jela pa se ponekad dogodi da i zamijenimo uloge.

Koliko vam dnevno kuhanje oduzima vremena? Kuhate li si svaki dan ili nekad naručite dostavu?

Ne kuhamo svaki dan i često pojedemo nešto s nogu, a i znamo naručiti. Vikendom kada imamo više vremena si damo oduška i onda radimo većinu jela koje možete vidjeti na blogu.

Poznati ste i iz gostovanja u nekim emisija s televizije. Kako biste opisali to iskustvo?

Bio sam u emisiji ‘Kuhan i pečen’ koja se emitirala prije 2 godine. Pola sata za pripremiti jelo od par namirnica koje moraš odabrati u 30-ak sekundi predstavlja dosta veliki stres, pogotovo ako u obzir još uzmemo kamere. No kada to sagledam iz današnje perspektive, bilo je to nezaboravno iskustvo koje bih možda čak opet ponovio.

Privatna arhiva

Čime se bavite i biste li htjeli da vam karijera ipak bude vezana uz hranu?

Željka je turistički vodič i privodi kraju obrazovanje na Filozofskom (smjer povijest umjetnosti i španjolski), a ja sam diplomirani pravnik. Obožavamo kuhati, pisati i fotografirati no za sada nam je to prvenstveno hobi, a tko zna što budućnost nosi. Sretni smo s trenutnim odabirom zanimanja, no ne bismo se bunili niti da se bavimo isključivo hranom.

Koji vam je najdraži obrok preko ljeta? Možete nam podijeliti i recepte, jedan za slano jelo, jedan za slatko?

Ljeti svakako najbolje prolaze laganija jela poput salata, složenaca od povrća, ribe, ali i kolača s laganim kremama te pita s voćem. Na blogu trenutno imamo u prvom planu niz takvih recepata, a istaknuli bismo Parmigianu i laganu roladu s jagodama i šlagom.

Privatna arhiva

Mislite li da Zagrepčani jedu dovoljno internacionalno ili se tu trebaju još puno razvijati?

Pa načelno je ponuda u Zagrebu stvarno sve bolja posljednjih godina. Sjećam se da je do prije par godina pojam internacionalne kuhinje bio kineski restoran, nekoliko wokova i klasične roštiljarne. Danas je stvarno situacija znatno bolja i imamo pokrivene kuhinje iz gotovo svih  dijelova svijeta. Često idemo u Soi fusion koji nudi genijalnu azijsku klopu, no dobru azijsku još možete pojesti u Saralee’s thai street food te KAI street foodu. Ako hoćete falafel i drugu bliskoistočnu hranu svakako posjetite Falafel, etc., a ima i restorana s arepama, indijskom, libanonskom, afričkom kuhinjom itd. Uglavnom, Zagreb jako napreduje u tom pogledu i to nam je jako drago.

Privatna arhiva

Znate stvarno puno o kuhinjama svijeta. Što vam najviše fali u Zagrebu po tom pitanju? Jesu li to neke određene namirnice koje je teško nabaviti? Kakve restorane trebamo u gradu, a kakvih još nema?

Pa nažalost je dostupnost nekih namirnica još uvijek poprilično ograničena. Da se razumijemo i u tom pogledu smo napredovali jer kada se sjetim da sam prije par godina jedva pronalazio začine, soja sos i slične „bazične“ namirnice, ovo što se danas nudi je stvarno veliki napredak. Nažalost, za neke namirnice se još uvijek treba potruditi i otići (pretežito) u centar grada u specijalizirane trgovine, no lijepo je vidjeti i da se polako na kvartovima otvaraju čajoteke i dućani sa začinima, staklenim rezancima, kokosovim mlijekom i sličnim „egzotičnim“ namirnicama te da se primjerice kod mene na jarunskom placu ipak mogu kod prodavača povrća pronaći svježi začini, različite žitarice, svježi đumbir i slično što je do prije koju godinu bilo nezamislivo.

Komentari