Francuz za Zagreb.info otkriva da Francuzi uopće Francusku salatu ne zovu tako, već po državi bivše Jugoslavije

Foto: Zagreb.info

Jedno od nezaobilaznih jela klasičnog božićnog stola u Hrvatskoj, pa tako i Zagrebu je Francuska salata.

Bilo domaća, bilo kupljena, bogata je povrćem, obilna majonezom te napunjena vrlo ukusnim okusom koji zadovoljava pupoljke svih generacija za stolom.

Zanimljivo, toliko važan dio domaće tradicije, a ipak ne nosi naziv po Hrvatskoj, već po jednoj zapadnoeuropskoj zemlji, Francuskoj.

Možda to ni treba čuditi, pošto su Francuzi stereotipno znani kao dobri ljubavnici sa sjajnom kuhinjom, pa možda nije ni čudo da zato tako ukusnu salatu zovemo po njima.
Međutim, u engleskom jeziku ona se tek zove miješana salata (mixed salad), a do sada ste zasigurno barem jednom čuli da ta salata uopće nije iz Francuske.

Zašto je zovemo Francuskom salatom ustvari ostaje pravi pravcati misterij, ali ono što nas povijest uči jest kako je salata ustvari nastala u Rusiji.

Hvala ti Oliviere! (I Ivanovu na krađi)

Kako je na svojim stranicama napisala jedna prehrambena tvrtka, inače poznata po svojim kupovnim Francuskim salatama, ova delikatesa je nastala u Moskvi 1860. godine, a izumio ju je ruski kuhar belgijskih korijena, Lucien Olivier.

„Da nije bilo lopova naučnika, možda danas ova salata ne bi bila toliko popularna diljem svijeta. Naime, kako je Olivier krio recepturu, njegov pomoćnik Ivan Ivanov uspio je nekako po mise en placeu složiti salatu koju je kasnije samostalno pripremao u drugom restoranu“, piše ta prehrambena tvrtka na svojoj web stranici.

Možda je do OLivierovih belgijskih korijena i toga što je djelomično bio Francuz, ali dok mi ne znamo zasigurno zašto zovemo salatu kako je zovemo (Rusi je zovu Olivierovom salatom), znatiželja nas je potaknula doznati kako je zovu Francuzi.

Raznovrsni narodi, raznovrsno povrće

Nevjerojatno, ali ne zovu je francuskim, niti ruskom, pa čak ni Olivierom salatom, već Macédoine de légumes, što znači Makedonsko povrće.

Francuska verzija Wikipedije tu daje zanimljivo objašnjenje, navodeći kako se ovaj izraz pojavio u francuskom jeziku u osamnaestom stoljeću kao macédoine à la paysanne .

„Aludira na Makedoniju koja se smatra regijom u kojoj koegzistiraju vrlo različiti narodi. Od 1850. uzet u prenesenom smislu, izraz kolokvijalno i generički označava skup elemenata različite prirode“, navodi francuska Wikipedija, kako je salata dobila ime.

Uz ovu iznenađujuću spoznaju, nije nam bilo druge doli upitati nekoga iz Francuske za komentar.

Jelo za svako doba godine?

Rođen u Picardieu, regiji sjeverne Francuske, 26-godišnji Jérémy Portemont, činio se kao izvrsnom osobom koja bi mogla podijeliti iskustva prosječnog Francuza s ovom ukusnom, ali kako se usput ispostavlja, vrlo zanimljivom salatom.

Živi u Arrasu, jednom francuskom gradiću na sjeveru sa 40 000 stanovnika i radi u jednom tamošnjem kazalištu.

Foto: Jérémy Portemont

Poslali smo mu fotografiju Francuske salate i upitali ga, je li to jelo koje Francuzi zovu „Makedonskim povrćem“, što nam je on bez sumnje potvrdio.

„Meni se sviđa, u pravilu je jedemo kao predjelo, katkad s malo lososa ili kuhanim jajem. Uglavnom kupujemo u dućanu jer treba puno vremena da se pripremi domaća salata te skoro nikad nije glavno jelo“, rekao nam je Jérémy.

Zanimljivo, dok se u Hrvatskoj ona jede uglavnom kao zimsko jelo, a ostatak godine eventualno tijekom kakvog slavlja, Jérémy je objasnio kako francusku više jedu u proljeće i ljeto.

„Hladna je i svježa, ali ustvari nemamo pravila kao s nekim drugim jelima“, pojasnio je Jérémy.

Konačno, na pitanje svih pitanja, je li znao da Hrvati nazivaju ovu salatu francuskom, rekao je da nije to znao (iako, zanimljivo, taj podatak piše na francuskoj Wikipediji).

Foto: Zagreb.info

„Iznenađen sam i to mi je vrlo smiješno. No, ustvari, ima i drugih takvih primjera. U Francuskoj, imamo jednu seks pozu koja se zove La Branlette Espagnole (španjolsko d***nje), a Španjolci to zovu „Una Cubana“ (kubansko). Ovaj primjer je užasan, ali nemam drugi (smijeh)“, komentirao je Jérémy naš naziv Francuske salate.

Dodao je i kako smatra da hrvatski naziv za njihovo „Makedonsko povrće“, nije previše poznat u Francuskoj.

Govoreći o domaćim stvarima koje su poznate u Francuskoj, bilo je neizbježno pitati Jérémyija je li bio u Hrvatskoj i koliko je turistička promocija naše zemlje, pa i Zagreba, dospjela do jednog prosječnog stanovnika sjeverne Francuske.

„Zasad nisam imao priliku posjetiti Zagreb ili Hrvatsku. Volio bih da jesam, možda i budem jedan dan. Mislim da nisam puno čuo o Hrvatskoj, ali vidio sam nekoliko prekrasnih fotografija, pogotovo obale“, rekao je Jérémy, sugerirajući kako višestruko nagrađeni zagrebački Advent, ali i Zagreb općenito, očito treba još međunarodne promocije. Barem kod francuskih, potencijalnih turista.

Komentari