U Hrvatskoj broj nestalih maloljetnika iz godine u godinu sve više raste.
Neki od nestalih maloljetnika vrate se kući, neke potrage završe tragično, a za gotovo čitavim jednim razredom tinejdžera bezuspješno se traga već mjesecima, čak i godinama, piše 100posto.
Trenutno se, prema evidenciji MUP-a, u Hrvatskoj traga za 46 maloljetnika koji se vode kao nestali, ali posebno zabrinjava podatak da se za dvadeset i jednim djetetom traga već duže vrijeme, od nekoliko mjeseci, pa čak i do nekoliko godina, što je za 100posto istaknuo Tomislav Ramljak, voditelj Centra za nestalu i zlostavljanu djecu u Osijeku.
“U trenutku kada se prijavi nestanak djeteta, ne zna se da li je to dijete svojevoljno otišlo u bijeg ili je pak žrtva otmice. Prisjetimo se tragičnog slučaja djevojčice Tijane Jurić, iz susjedne Srbije, koja je oteta, seksualno zlostavljana, a potom i ubijena. Imao sam priliku razgovarati s njenim ocem Igorom i duboko me potreslo tragično iskustvo te obitelji jer sam i sam roditelj.
Iako je takav crni scenarij u Hrvatskoj još uvijek relativno rijedak i kod nas ima slučajeva kada je potraga za nestalim djetetom imala tragičan kraj. Treba, stoga, imati na umu da je svaki slučaj nestanka djeteta specifičan i svakom treba pristupiti ozbiljno. Ako se dijete na vrijeme ne vrati kući ili u instituciji, to se mora evidentirati kao bijeg, pa čak i ako se dijete vrati nekoliko sati kasnije“, kazao je Ramljak.
[box type=”warning” align=”” class=”” width=””]Centar za nestalu i zlostavljanu djecu proveo je istraživanje koje je otkrilo zabrinjavajuću činjenicu – većina djece koja bježe nije svjesna ozbiljnih opasnosti koje im se mogu dogoditi dok su u bijegu.[/box]Često se radi upravo o slučajevima djece koja dolaze iz problematičnih obitelji, iz domova za djecu s poremećajima u ponašanju, a veliki je broj one djece čija se lica često pojavljuju na objavama za nestale.
“Broj bjegova djece, kako iz obiteljskih domova, tako i iz institucija, iz godine u godinu je u porastu, što je odraz različitih okolnosti u kojima ta djeca odrastaju. Činjenica je djeca ne bježe iz okruženja gdje su sigurna, prihvaćena i voljena, što otvara ozbiljno pitanje – u kakvim to okolnostima djeca danas žive kada se odlučuju na tako drastični korak? Nažalost, djeca koja su u bijegu pod vrlo su velikim rizikom da se nad njima počini neko kazneno djelo, stoga je iznimno važno o svakom nestanku informirati javnost kako bi se dijete čim prije pronašlo. Neophodan je također i veći preventivni rad i s roditeljima i s djecom“, upozorava Ramljak.
Child Alert sustav još uvijek ne postoji u Hrvatskoj
Od 2013. godine Centar za nestalu i zlostavljanu djecu vodi nacionalnu telefonsku liniju 116 000 – Europski harmonizirani broj za nestalu djecu. Članovi su i Missing Children Europe mreže, blisko surađuju s brojnim Europskim i svjetskim organizacijama te provode preventivne projekte po pitanju bjegova djece i zalažu se za kvalitetniju suradnju sa svim nadležnim institucijama, pogotovo s Ministarstvom unutarnjih poslova, u cilju bolje zaštite djece.
Child Alert sustav, upozorio je Ramljak, još uvijek ne postoji u Hrvatskoj, iako je, zahvaljujući upravo tom sustavu, spašeno nekoliko dječjih života i iskustva iz drugih zemalja vrlo su pozitivna.
[box type=”success” align=”” class=”” width=””]“Child Alert” sustav je mehanizam za alarmiranje javnosti u slučaju otmice djeteta, kao i u slučaju kada je život djeteta u riziku bilo koje vrste. Taj se sustav pokreće u slučaju bijega djeteta i kod sumnje na otmicu te alarmira i informira javnost neposredno nakon nestanka djeteta. Pri tome se korist sva dostupna elektronska sredstva za obavještavanje – e-mail, sms, upozoravajući znakovi na javnim putevima, blic informacije na radio i TV postajama.[/box]Trenutno je Child Alert sustav uspostavljen u 17 zemalja Europske Unije, međutim, kako bi rješavanje slučajeva nestanka djece bilo što brže i učinkovitije, cilj Europske komisije je uvođenje tog operativnog sustava u svih 28 država članica EU.
Nestanak djeteta, naglašava Ramljak, treba svakako prijaviti, ili na 116 000 ili policiji na broj 192.
“Vrlo je važno da pronađete što noviju fotografiju djeteta, da navedete sve podatke koje znate o prijateljima djeteta, njegovim najdražim mjestima, a prilikom prijave nestanka trebalo bi, po mogućnosti, dati i pristupne podatke profila djeteta na društvenim mrežama, jer posljednjih godina velik broj djece ostvaruje kontakte s nepoznatim osobama upravo na taj način“, savjetuje Ramljak, koji je pritom istaknuo da korisne savjete možete pronaći i na stranici www.nestaladjeca.hr.
