Superpolicajac u zatvoru: Rekli su mu ‘ako priznaš da si lopov, sutra ideš van’

Foto: Zeljko Puhovski / CROPIX

Željko Dolački, nekadašnji načelnik u zagrebačkoj kriminalističkoj policiji, odslužio je već više od pola kazne. Dobio je šest godina zatvora zbog milijunske krađe zlata i novca iz službenog sefa. No, iako po zakonu ima pravo nakon odsluženja polovice kazne tražiti puštanje na uvjetni otpust, te unatoč primjerenim zatvoreničkim danima, Dolački ne može iz kaznionice u Lepoglavi, kamo je nedavno prebačen iz kaznionice u Glini.

Povjerenstvo za uvjetni otpust odbilo mu je molbu za prijevremeni izlazak na slobodu jer se uprava kaznionice tomu usprotivila. Bez obzira na to što je dobio pozitivna mišljenja o ponašanju iza rešetaka, Dolački nije pušten ranije iz zatvora. Iz izvora u zatvorskom sustavu doznajemo da se to dogodilo jer nije želio priznati krivnju za golemu krađu.

RAZRIJEŠENA PLJAČKA U HEINZELOVOJ: Uhićen načelnik krim policije Željko Dolački!

“Rekli su mu da prizna i da može idući dan izaći, no on to ne želi jer od početka procesa negira krivnju”, rekao nam je upućeni izvor te dodao kako određeni ljudi iz sustava čak nagovaraju Dolačkog da prizna kako je otuđio novac i zlato koje je policija ranije privremeno oduzela osumnjičenicima.

Prema podacima iz pravomoćne presude kojom je Dolački osuđen na šest godina zatvora zbog zloporabe svoga tadašnjeg položaja, riječ je o vrijednosti od oko 3,3 milijuna kuna, odnosno oko 450 tisuća eura.

Toliku bi vrijednost Dolački trebao vratiti državi nakon što izađe na slobodu. Naši izvori iz zatvora smatraju da je bivši policijski šef već trebao vratiti ukradeno.

Ovrha nakon izlaska

“Jedan od argumenata kojima je Povjerenstvo za uvjetni otpust odbilo Dolačkog bila je i činjenica da još nije namirio štetu koju je napravio”, rekla nam je osoba upućena u detalje.
Ovdje se nameće pitanje kako Dolački uopće može išta vratiti dok se nalazi iza rešetaka, no bit će zanimljivo pratiti što će država učiniti kako bi ga prisilila da vrati ukradeno nakon odsluženja kazne.

Jedna od mogućnosti je ovrha, poput one kojoj je bio izložen Zdravko Mamić nakon presude zbog izvlačenja milijuna iz Dinama ili pak Ivo Sanader koji je proglašen krivim u aferi Fimi media, a pritom nije mogao dokazati gotovo 15 milijuna kuna nerazmjera u imovini i legalnoj zaradi. Nezakonito stečenu zaradu osuđenici ne mogu zadržati.

Tako će biti i s Dolačkim koji je, dakle, protupravno stekao 3,327.988,80 kuna. Do tog iznosa došao je između veljače 2015. i travnja 2016., kada je bio na poziciji voditelja Službe organiziranog kriminaliteta Policijske uprave zagrebačke. U sklopu posla bili su mu dostupni privremeno oduzeti predmeti iz više kriminalističkih obrada, među ostalim novčani iznosi od 599.000 kuna i 2200 eura, 279.500 eura, te 2040,15 grama zlata vrijednog ukupno 536.812,80 kuna.

Kako bi prikrio što je učinio, Dolački je, prema presudi, 3. travnja 2016. između 20.30 i 22.35 sati inscenirao provalu u sobu broj 250, kao i provalnu krađu u sobi broj 231 i metalnoj blagajni u toj sobi u zgradi Policijske uprave zagrebačke u Heinzelovoj ulici broj 98 u kojoj su se novac i zlato nalazili. Zbog krađe iz policijskog sefa sa svojih su dužnosti tada odstupili ravnatelj policije Vlado Dominić, načelnik zagrebačke policije Goran Burušić i još dvojica zagrebačkih policijskih dužnosnika.

Foto: Damir Krajac / CROPIX

Dokazao nevinost

Dolački bi za nekoliko mjeseci mogao ponovno tražiti uvjetni otpust. Sada i taj finalni dio njegova slučaja prate kontroverzije, kao što je puna uspona i padova bila i cijela njegova karijera. Riječ je o čovjeku koji je sudjelovao u akcijama protiv Nikice Jelavića, Zorana Pripuza, Hrvoja Petrača…

Unatoč iznimno složenim akcijama u kojima je sudjelovao, Dolački je gotovo uvijek bio nasmijan i spreman na šalu. Djelovao je otvoreno, govorio je puno, a zbog duže kose bio je prepoznatljiv.

Kroničari policijskog sustava pamte koliko je puta Dolački prozivan zbog sprege s kriminalcima protiv kojih se u stvari trebao boriti. Sve je kulminiralo 2000. godine, kada ga je disciplinski sud izbacio iz policije. Dogodilo se to nakon predstavke koja je upućena tadašnjem ministru unutarnjih poslova Šimi Lučinu. Potpisali su je “pošteni policajci” uprijevši prstom u Dolačkog zbog niza navodnih propusta.

Jedan od njih bio je onemogućavanje očevida na ukradenom Mercedesu, a drugi navodno miniranje kriminalističkog istraživanja jedne iznude. No Dolački je svoju nedužnost uspio dokazati na višem disciplinskom sudu te se 2003. godine vratio u policiju.

Ipak, u međuvremenu su se i po sudovima vukli repovi njegovih postupaka s kraja 1990-ih, kada je radio na tada najvažnijem kriminalističkom slučaju – uhićenju zagrebačke mafije. Upravo je Dolački pronašao rukavice s DNK-om tragom Davora Zečevića, u to vrijeme optuženog za ubojstvo Željka Šobota 1999. godine. Zečević i Šobot bili su, prema policijskim analitikama, pripadnici suprotstavljenih klanova u zagrebačkom podzemlju.

Pronađene rukavice bile su ključni dokaz, no kako je nespretnom manipulacijom Dolačkog i ostalih koji su stigli na očevid kompromitiran, nije više mogao biti prihvaćen u sudskom postupku. Unatoč tom gafu, Dolački se vratio u policiju.

Bila je 2003. godina kada je raspoređen u Policijsku upravu sisačko-moslavačku. Kako je rodom iz okolice Velike Gorice, sisački kraj nije mu bio nepoznat. Na pitanje kako se snašao u novoj radnoj sredini uvijek je uzvraćao pozitivnim odgovorima. Punih devet godina Dolački je bio dio sisačke krim-policije, a povratak Ranka Ostojića u Ministarstvo unutarnjih poslova obilježio je i njegov povratak u Zagreb.

Na čuđenje mnogih kolega koji ga nisu doživljavali kao posebno dobrog operativca, postao je čelni čovjek Službe za borbu protiv organiziranog kriminala. Vjerovalo se da je to mjesto zaslužio i zbog uloge koju je imao u mandatu Ranka Ostojića kao ravnatelja policije, od 2000. do 2003.

Foto: Damjan Tadic / CROPIX

Četiri pile

Bilo kako bilo, Dolački se na velika vrata vratio u Zagreb. Bio je usmjeren na blisku suradnju s Marijem Bertinom, ondašnjim šefom PNUSKOK-a, također iznimno bliskim Ostojiću. Protivnici Željka Dolačkog u policiji odmah su pokrenuli lavinu pritužbi na njega, ali sve do uhićenja zbog krađe novca i zlata one mu nisu naškodile.

Sam Dolački bio je uvjeren da policija može raditi i bolje. “Radimo, radimo”, znao je prokomentirati u prolazu, uvijek dovoljno diskretno u odnosu s medijima da ne oda osjetljive detalje policijskih istraga.

Od početka vlastitog slučaja tijekom kojeg se branio sa slobode uvjeravao je da mu je sve podmetnuto. Najprije je optužnicu pokušao srušiti tvrdeći da policijski centar za vještačenja nije smio analizirati dokaze jet se kazneno djelo dogodilo u policijskoj zgradi i okrivljen je policijski službenik.

Sve dokaze koji su prikupljeni protiv Dolačkog vještačio je Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja “Ivan Vučetić”. Taj centar, iako među vodećima u Europi, sastavni je dio Ravnateljstva policije. No Županijski sud u Zagrebu taj je argument odbacio.

Pravdao se i da je ključni dokaz uzet bez naloga te da je sef u koji je provaljeno danima stajao bez nadzora ispod stepenica u policijskoj zgradi. Izrazio je i sumnju da tužitelj iz USKOK-a ima nešto protiv njega, odnosno da postoji osobni animozitet, zbog čega je tražio da ga se makne sa slučaja. Ni u tome nije uspio.

Sa suđenja je posebno dojmljivo ostalo pokazivanje čak četiriju različitih pila u sudnici. Naime, upravo je pila korištena za provalu u policijski sef, a Dolački je od početka tvrdio da oko tog ključnog dokaza nije sve razjašnjeno.

Foto: Srdjan Vrancic / CROPIX

Masivni korpus

Istaknuo je to i ustavnoj tužbi kojom je od Ustavnog suda RH tražio da ocijeni kako proces koji je protiv njega vođen nije bio pravedan te kako mu nije dopušteno da izvodi sve dokaze kojima bi odgovorio na USKOK-ove optužbe.

Prema stavu Ustavnog suda, i Županijski sud u Zagrebu i kasnije Vrhovni sud RH detaljno su obrazložili zašto su pojedine dokaze obrane i tužiteljstva prihvatili, a neke odbili. Zato je proces protiv Dolačkog bio pravedan, odnosno u skladu s Ustavom.

“Ustavni sud primjećuje da, iako se odluka o krivnji podnositelja u odnosu na kazneno djelo zloporabe položaja i ovlasti koje je počinio kao dugogodišnji glavni policijski inspektor zasniva i na rezultatima osporenih dokaza, podnositelj nije osuđen samo na temelju, za podnositelja, spornih dokaza. Zaključak o krivnji podnositelja raspravni sud je izveo iz pravilno izvedenog masivnog dokaznog korpusa, koji je potom pomno analiziran, valoriziran i valjano ocijenjen”, navedeno je u odluci.

Drugim riječima, Ustavni sud smatra da je sa suđenjem Dolačkom nakon kojeg je proglašen krivim i osuđen na šest godina zatvora koje još izdržava bilo sve po zakonu i Ustavu.


Komentari