Traume Zagrepčana ne jenjavaju od ožujka prošle godine, a glavni grad i dalje izgleda napušteno i ranjeno. No, kao da nije bilo dovoljno, u utorak, 29. prosinca 2020. godine, novi je potres pogodio područje Sisačko-moslavačke županije, a nije poštedio ni metropolu. Cijela Hrvatska se u samo nekoliko sati ujedinila da pomogne nesretnim ljudima u Petrinji, Glini i Sisku, što je, logično, u “drugi plan” poguralo još uvijek neobnovljeni Zagreb.
Postalo je uobičajeno da prolaznici izbjegavaju mnoge od ulica užeg i šireg centra jer naprosto ne znaju što im može pasti na glavu. Na nekim dijelovima na to vas podsjećaju i razvučene trake civilne zaštite, a negdje vatrogasna kola i proces uklanjanja dimnjaka s krova.
“Postoji nova karta Zagreba s novim prijavljenim štetama. To su tisuće ponovno prijavljenih oštećenja, pogoršanja stanja koje je bilo. To je samo dokaz da se ovih devet mjeseci apsolutno ništa nije desilo. To je samo jedna konstantna priča”, rekao je arhitekt Otto Barić za Dnevno i upitao ga je li Zagreb zaista zaboravljen. Jer ako jest, loš je to znak za Petrinju i okolna područja.
“Od samog početka nitko nije postavio sustav, a on je jasan. Za svaki objekt treba prvo napraviti arhitektonsku snimku i detaljnu snimku oštećenja. Temeljem toga ovlašteni inženjer građevine, statičar, mora napraviti projekt sanacije koji mora pogledati ovlašteni revident. Na temelju takvog projekta bi se suvlasnici ili vlasnici trebali dogovoriti idu li u taj proces, iz toga proizlazi troškovnik te se mora naći firma koja je kvalificirana za takve rekonstrukcije i kvalitetnog nadzornog inženjera koji će to pratiti. Skoro nitko te procese nije ni započeo”, kaže nam Barić.
“Bojim se da, ako se još jedan ozbiljan potres desi u Zagrebu, bit će jako grdo”
Pogledajmo objekte u državnom vlasništvu, navodi Barić primjere arkada na Mirogoju, Muzeja za umjetnost i obrt, stare NSK. Svi su ti objekti stradali.
“Ministarstvo kulture ima novac da te objekte sanira, dio smo dobili iz Europske unije. Nitko još nije raspisao ni natječaj za projektante, a kamoli da bi se počeli projekti. Nije jasno ni je li za takve zahvate nužna dozvola. Jer, Zakon o gradnji definira da, ako se mijenjaju osnovne značajke objekta, a osnovna značajka je njegova statička otpornost, onda se mora za to dobiti građevinska dozvola”, upozorava Barić na nepoznanice u procesu obnove. No, upozorava i na nešto još opasnije.
“Bojim se da ako se još jedan ozbiljan potres desi u Zagrebu, bit će jako grdo, te kuće su već načete, njih treba sanirati. Svaki od tih objekata bi se morao cjelovito sagledati i tako mu se pristupiti, ništa od toga se nije desilo. Ne znam jesmo li tako glupi ili neodgovorni da puštamo da vrijeme prolazi. Milan Bandić u Sisku govori ‘mi ćemo graditi kuće’. Čovječe, pokrenite nešto u Zagrebu. Njega nigdje nema. Kada je bio ovaj veliki potres od 6,2 u Petrinji, Zagreb se ozbiljno tresao. Bio je dovoljno daleko od Zagreba da ne bude katastrofalan za grad. Centar djeluje devastirano i jadno. I sam živim u centru. Ja se isto bojim, nije mi svejedno. Potres od 6 bi u Zagrebu napravio ozbiljnu štetu jer se apsolutno ništa ne poduzima. Osobno smatram da je došao krajnji čas, da ako nitko drugi, neka nešto napravi Vlada. Očito je da gradonačelnik i Gradska skupština neće ništa napraviti jer ako nisu do sada, neće ni nadalje. Izbori su u petom mjesecu, obećavat će se brda i doline, no nažalost je jako puno ljudi u centru, a još više onih na Markuševcu. Njih više nitko ne spominje, a oni su u sličnoj situaciji kao ljudi iz Petrinje”, spominje Barić jedan zaista važan aspekt problema.
Hoće li svi zaboraviti Petrinju kao što su Markušvec?
Naime, iako su stanovnici Banovine u proteklih gotovo dva tjedna centar pozornosti kako medija tako i famoznog sustava, nemalo se puta dogodilo da s vremenom interes obje strane splasne i na njih se nekako zaboravi. Arhitekta Barića pitali smo misli li da će “markuševećka” sudbina zadesiti i ljude u Petrinji, Sisku, Glini i okolnim selima.
“Apsolutno. Gledajte, ono što se desilo u obnovi, da se grade nove kuće gdje se krade armatura, jer to je očito. Postojao je i modus operandi, preko dana su ugradili armaturu i preko noći vadili i odnijeli u drugu kuću zato što su ugovarane cijene bile sulude. Radile su se takozvane dvodnevne firme koje s uzele 10 kuća, dvije napravile, osam nikad i otišle u stečaj”, govori nam Barić informacije koje su, kaže, svojevrsna javna tajna.
Tajne jesu namijenjene da ostanu skrivene, no čim ih stavljamo u kontekstu s ‘javnim’, očito je da se tu mnogo toga znalo. Zašto se o tome nije pričalo, druga je stvar. Barić kaže, Banovina je opustošeno područje iz kojeg su ljudi bježali za vrijeme rata. Mnogi se nisu niti vratili, a više od 20 godina iz mnogih je razloga to područje sustavno zanemarivano, nije bilo od primarnog interesa.
Ako nešto padne s krova postavit će se pitanje tko je kriv
Vratimo se Zagrebu. Barić kaže, procesi obnove nisu ni počeli i to je iznimno frustrirajuće. Ozbiljna je bojazan da nešto ne padne s krova.
“Ako se to dogodi, postavit će se pitanje tko je kriv. Zadnji potres je srušio dimnjak na zgradi Pravnog fakulteta, on tamo i dalje stoji preko 10 dana. Pavle Kalinić je rekao da to nije u nadležnosti Grada, da to mora sanirati Sveučilište u Zagrebu. A što ako oni nemaju novaca? To su strašni hazardi, da takav dimnjak padne napravio bi golemu štetu, ima sigurno 3 ili 4 tone”, upozorava Barić.
Premijer Andrej Plenković danas je u Sisku nakon dugo vremena otkrio nove i dosta šture informacije o sanaciji Zagreba. Rekao je da će uskoro biti raspisan natječaj za obnovu kulturne baštine u Zagrebu.
“To su zgrade škola, institucija, bolnice, ali raspisat ćemo i natječaj za obnovu prometne infrastrukture, Fond koji smo osnovali kreće u proces obnove privatnih kuća. Razmjeri šteta na javnim zgradama veći su kod javnih objekata kada su troškovi u pitanju. Sutra imamo sastanak s ministrom Horvatom koji se konzultira s ekspertima”, rekao je premijer. Tek treba vidjeti što ‘uskoro’ točno znači jer Zagrebu je, kako se kaže, pet do dvanaest. Ako ne i više.
