Sin živio četiri godine kraj mrtvog tijela majke na Trešnjevci, a to nije prvi takav slučaj u Hrvatskoj!

Pixabay

J. S. majku (85) je tjednima držao mrtvu u kući, a susjede je uvjeravao da je otputovala u Zagreb. Na poslijetku je prevezen u psihijatrijsku bolnicu Jankomir u Zagrebu.

Držao mrtvu majku tjednima kod kuće, a susjedima govorio da je otišla u Zagreb!

To nije prvi slučaj da sin nije prijavio smrt majke, nego je nastavio živjeti kraj mrtvog tijela. Javnost je tako u studenom 2016. šokirao slučaj iz Zagreba, kad je u Brozovoj ulici na Trešnjevci policija u stanu pronašla kostur Adele Novak (87).

Otkrili su kako je bila mrtva gotovo četiri godine, odnosno da je preminula još negdje u prosincu 2012, piše 24 sata. Njezinu sinu Tiboru Novaku, kojega je Općinski kazneni sud u Zagrebu nepravomoćno osudio na tri godine zatvora, drugostupanjski sud smanjio je kaznu za šest mjeseci – na dvije i pol godine zatvora.


Optužnica ga je teretila da je majku Adelu Novak (87) ostavio u teškom položaju umjesto da je o njoj vodio brigu, za povredu mira pokojnika jer njezino tijelo nije pokopao četiri godine te za krivotvorenje isprava zato što je sastavio lažni smrtni list. Novak je priznao krivnju za dvije točke optužnice, dok je tvrdio da je o majci dobro brinuo sve do njezine smrti.

Tibor se nije materijalno okoristio neprijavljivanjem majčine smrti, no Fabijan U. (50) iz Rijeke četiri je godine živio uz mrtvu majku kako bi od nadležnog Centra za socijalnu skrb u njezino ime preuzimao doplatak za pomoć i njegu u mjesečnom iznosu od 500 kuna.

Šokantan zločin otkriven je u rujnu 2017., nakon što je u stanu u Ulici Tina Ujevića u Rijeci izbio požar. Nakon što je vatra ugašena, u stanu je pronađeno mumificirano tijelo 70-godišnje M. U., a koja se nekoliko godina smatrala nestalom. Policija je utvrdila kako je njezin sin Fabijan U. sam podmetnuo požar te nakon toga napustio Hrvatsku i otišao u rodnu Njemačku.

Psihijatar dr. Ante Bagarić kaže kako se u takvim slučajevima obično radi o patološkom odnosu između članova obitelji, odnosno roditelja i djece.

“U ovom slučaju, problematičan bi bio odnos između majke i sina. To je dosta česti slučaj u situacijama gdje osobe imaju vrlo specifičan odnos koji je determiniran njihovim psihičkim smetnjama i bolesti. Primjerice, osoba se ne usudi rastaviti, prijaviti, na taj način čini im se kao da ona nije otišla, da nije umrla, da nije pokopana. U takvim slučajevima obično se radi o dubljoj patologiji, a mnogo rjeđe je motiv neka imovinska korist”, smatra Bagarić.

Prema njegovu mišljenju, moguće je da se radi i o psihotičnom poremećaju, jer osobe s takvim poremećajima slabo testiraju realitet ili ga uopće ne testiraju, često su izolirane od društva, susjeda, te žive u jednom obostranom autističnom svijetu.

Što se tiče eventualne kaznene odgovornosti, kaže da se prije svega treba i mora provjeriti razina njegova psihičkog stanja.

Komentari

loading...