Psiholog je postavio dvije teze i pokušao rasvijetliti što je moglo poći po zlu i natjerati mladića na stravičan zločin.
Pokupsko je u četvrtak potresao stravičan događaj. Policajci su u kući pronašli ubijene roditelje pokraj kojih je sjedio sin sa zapaljenom svijećom. Jedino što je izustio, vidno odsutan, bilo je: “Ja sam to morao”. Kako doznaju mediji u posljednjih nekoliko dana ponašao se čudno, a nedavno je dao i otkaz, jer mu, navodno, okolina nije pasala.
Kako se 19-godišnjaku tako zamračilo i što ga je moglo navesti na ovaj krvavi čin, pokušali smo saznati od psihologa Ivana Modrušana, koji je iznio dvije moguće teze. Dakako, ništa nije mogao reći sa sigurnošću jer još nitko ne zna što se zapravo događalo i što je predhodilo nemilom događaju.
Za početak, što ljude može natjerati na ovako nešto? Kako im se tako zamrači?
Na osnovu podataka koji su sada dostupni, ja ne mogu ništa sigurno znati, ali mogu pretpostaviti. Prvo što mi pada na pamet jest da je u pitanju neki ozbiljniji duševni poremećaj, odnosno psihoza koja se mogla razviti.
Moglo se, znači, desiti, da se zbog bolesti on više nemože snalaziti na poslu niti u međuljudskim odnosim i možda, nažalost, to nije prepoznato na pravi način u pravom trenutku. Da je netko pozvao doktora ili policiju nakon nekog incidenta ili nečeg što se događa onda bi se obavio pregled i takva bi se tragedija, možda mogla spriječiti.
Nažalost, kod nas i socijalna služba i policija i svi ostali, nekad nisu na nivou zadatka. Iako nisam siguran, prva asocijacija mi je upravo da je došlo do nekog duševnog poremećaja, razvila se psihoza i on nije bio priseban. Dakle u nekom paranoidnom stanju je uradio nešto što možda, da nije ušao u prihozu, nebi uradio.
Druga pretpostavka mi je da se možda se radi o nekoj obitelj koja je na neki način već prije bila specifična, odnosno bili su na neki način problematični pa možda čak i postoji neka vrsta policijske evidencije, o narušavanju javnog reda i mira i o nekim sukobima.
Postoje neke situacije koje su kronično godinama narušene i gdje se samo čeka da se dogodi neka prilika gdje će ti psihopatski karakteri, odnosno problematične osobe učiniti nešto, ali ponavljam kao i za prvo, zasada, iz ovoga što se zna, nije sasvim jasno je li to nekakva osoba koja je inače bila sklona nasilju ili kriminalu ili nije.
Pojavila se informacija da je na mjestu zločina pronađen novčanik, nagađa se da je uzrok novac, je li to moguće?
To se ne čini vjerojatno. To su poljoprivrednici, kakav novac? Jedino da su u nekom momentu prodali, recimo, zemlju, pa je bilo slučajno više novaca, ali to ne drži vodu.
Mladić onda nebi sjedio u kući i nebi upalio svijeću nego bi nešto drugo napravio. Taj koji je motiviran novcem, valjda bi bio u bijegu, odnosno prikrio bi tragove. U svakom slučaju postupio bi drugačije. Meni nema baš puno smisla da netko zbog novca ubije roditelje i ostane sjediti uz njih i upaljenu svijeću.
Što bi mogao biti okidač, ako se, dakako, radi o duševnoj bolesti? Postoje li neka tipična ponašanja koja ovakve osobe pokazuju prije no što počine ovako nešto?
Ne znam je li u ovom slučaju bilo tako, ali postoji određen broj situacija u kojem osoba zbog nekog stresa, zbog nečeg što se dogodi, jednostavno “izleti” iz realiteta. Postane jako nemirana, pa ne može spavati, ne može na miru raditi, ne može se koncentrirati, uđe u nekakvu paranoju i zamišlja si neke stvari koje nisu realne.U tom bolesnom, rastrojenom stanju iz nekog razloga procijene da ih netko ugrožava.
Je li taj dečko smatrao da ga roditelji ugrožavaju, da oni njemu na neki način prijete, ne mogu sudti. Dakle, ako oni nisu dobro procijenili da je on ušao u psihozu, recimo, da mu nije dobro i ako su ga počeli kritizirati zbog toga što je, recimo, dao otkaz, onda se to moglo pretvoriti u sukob koji je bilo bolje izbjeći. Bolje bi bilo da mu nisu ništa rekli, ali ponavljam, ne znam je li se baš to dogodilo.
Spomenuli ste da je zapalio svijeću, znači li to da je bio svjestan toga što je učinio ili je možda osjetio žaljene, ili pak nešto treće?
Sve što ste rekli je vjerojatno, jedan dio žaljena je sigurno postojao. A sada što znači rečenica “Ja sam to morao”, je li on čuo neke glasove koji ga tjeraju da to učini, to je nešto na što će odgovarati sudski vještak koji se bavi tim slučajem.
Ono što je još nesretno u ovoj cijeloj stvari što je sudska praksa takva da smatra da on ipak mora biti krivično odgovoran. Možda će se ipak ispostaviti da je u trenutku te radnje bio neubrojiv i onda kao takav nije krivično odgovoran, ali se mora provesti obavezno liječenje u psihijatrijskoj ustanovi.
To je nešto o čemu će odlučivati istražni sudac, a on svakako mora provesti neku vrstu vještačenja i donjeti odluku hoće li on biti pritvoren ili će biti poslan na psihijatrijski odjel, to sve će se tek sada odvijati.
Da zaključimo, u posljednjih nekoliko godina, dogodilo se nekoliko ovakvih slučajeva, zašto se počinitelji okreću baš na roditelje i ostale članove obitelji?
Dakle ima jedan broj situcija u kojima treba pratiti obitelji. Kada bi se to bolje pratilo i kada bi se reagiralo u takvim familijama i toga bi bilo manje.
Još je nejasno zašto je netko odlučio taj svoj obračun sa životom i ljudima provesti u vlastitoj kući, a netko drugi u “birtiji”, to je složena tema, ali u svakom slučaju spada pod moju tezu broj dva.
Ako je u pitanju psihopatija, neka loša osoba, od prije sklona takvom ponašanju, ona će to napraviti ili kod kuće ili u “birtiji”, kad tad.
Statistika kaže da postoji obiteljsko nasilje u svim formama, najviše se govori on onom u formi sukoba supružnika, češće su muškarci zlostavljači. Nekad se desi u formi zanemarivanja i zlostavljanja djeteta, a nekada se, nažalost, desi i u ovoj formi.
