Poznatog zagrebačkog mesara (38) ubili su pred kućom na Trešnjevci, a suprugu (36) i kćer (12) na smetlištu prema Sljemenu

screenshot / HRT

S ovogodišnjim sedmim prosincem, prolazi točno 30 godina od hladne prosinačke noći 1991. kada je u Zagrebu ubijeno tri od pet članova obitelji Zec.

I javnost i mediji prisjećaju se svirepog zločina nad obitelji čija je glava bio tada 38-godišnji Mihajlo Zec bio je poznati mesar, poslovođa mesnice Križevčanka, u Petrinjskoj ulici.

Živio je u Ulici Poljanička 22 na Trešnjevci, a s njim su živjeli i supruga Marija (36), djeca Aleksandra (12), Dušan (10) i Gordana (7).

Pretres za oružje postao pljačka

Tog sedmog prosinca, na Zecovu adresu stigli su njegovi ubojice: Tada tek punoljetni Siniša Rimac, Munib Suljić (tada 32), Igor Mikola ( tada 20), Nebojša Hodak (tada 25) i Suzana Živanović.

Njih petero su bili članovi pričuvnih postrojbi MUP-a, a pod zapovjedništvom osuđenog ratnog zločinca Tomislava Merčepa.

Nisu samo otprije poznavali Mihajla, Suljiću je zagrebački mesar, prema iskazu sina Dušana, čak i posuđivao novac.

Dok su djeca spavala, a supruga Marija ostala na katu iznad, Merčepovi podređeni rekli su Mihajlu kako će napraviti pretragu stana i oduzeti mu oružje koje posjeduje (Mihajlo je inače bio strastveni lovac).

Pa ipak, umjesto oružja, a bez ikakvog naloga za pretres, stali su otvarati ormare i ladice, te su uzeli vrijednosti poput zlata i novca.

Kako se petorka nakon 10-15 minuta povukla nazad prema kombiju sa svojim plijenom, Mihajlo ih je slijedio tražeći ih da mu vrate uzeto.

Pljačka prerasla u ubojstva i otmicu

Tada je, prema navodima, upravo Siniša Rimac, u Mihajla ispalio nekoliko hitaca ubivši ga na mjestu. Mihajlova supruga Marija izašla je vidjeti što se događa, a za njom i kćer Aleksandra. Napadači su ih oteli i utrpali u kombi.

Petorka je što prije pokušala napustiti poprište ubojstva ali su na uskom prostoru prilikom okretanja kombija oštetili i jedan auto.

Susjedi su također čuli pucnjavu i stigli vidjeti kako se sivo vozilo udaljava.

U kući su ostali sin Dušan i kćer Gordana.

“Sasvim su mi pomiješana sjećanja na tu noć, imam u glavi dvije verzije događaja. U jednoj verziji su oni, ubojice, ušli u kuću, a ja sam gledao s prozora, a u drugoj me komšija Božo probudio u krevetu kada se već sve završilo i ništa nisam vidio. Uopće ne znam što je od toga stvarno bilo, valjda bih trebao ići na hipnozu da saznam što sam sve potisnuo. U svakom slučaju, nas troje djece – Aleksandra, Gordana i ja – smo bili na spavanju, jer je bilo već 11 sati uvečer. Aleksandra je istrčala na dvorište za mamom, vjerojatno ju je buka probudila. Nakon što su otišli, Goga je sama otišla zvoniti komšiji na vrata. Putem je prošla pored našeg oca koji je ležao na dvorištu. Goga se s tom slikom teško nosila kroz život. Meni je komšija prekrio oči tako da oca nisam vidio. Sve dok nismo došli u Prijedor, nismo znali što se dogodilo s Aleksandrom i mamom. Mislili smo da su se i one negdje sklonile”, prisjetio se Dušan Zec 2014. u intervjuu za Tportal.

No umjesto sklanjanja, Marija i Aleksandra su također ubijene. Ubojice su ih odvele na jedno smetlište na Sljemenu, nedaleko od Planinarskog doma Adolfovac.

Vještačenje i iskazi ubojice rekonstruirali su jezivu scenu u kojoj je kćer Aleksandra zapomagala: “Ubili ste mi tatu, nemojte mi ubiti i mamu”.

Pokrili su 12-godišnjakinji oči povezom, kao i usta, a potom u majku Mariju ispalili šest metaka, od čega tri u glavu.

Nemilosrdni su bili i prema djevojčici kojoj su također pucali u glavu.

“Mislim da je ubijen zbog toga što je bio Srbin i što je smatrao da ono što se tada događalo u Hrvatskoj nije u redu. Najviše se kompromitirao kada nije htio staviti šahovnicu na mesnicu u Petrinjskoj gdje je bio poslovođa. Govorilo se da je davao neki novac za HDZ, valjda da se zaštiti, ne znam koliko je to točno. No ako je i davao, možda su smatrali da to nije dovoljno jer su mislili da on ima ne znam kakve milijune. Bio je imućan, ali ipak nije imao toliko. Prijatelji su ga upozoravali da pripazi, dobivao je i prijetnje. Privodili su ga bar desetak puta na informativni razgovor i iz kuće su mu uzeli sve lovačko i drugo oružje koje je legalno posjedovao. Očito nije realno sagledao situaciju”, rekao je Dušan za Tportal.

Nikad osuđeni

Petorka je na ispitivanju tvrdila kako je Mihajla ubio Siniša Rimac, a Mariju i Aleksandru Munib Suljić.

Te noći velika policijska ekipa izašla je na teren prikupljati informacije, čime su naposljetku došli do ubojica koji su priznale zločine, gdje su ubili majku i kćer, gdje su sakrili kombi, a gdje pištolje.

Pa ipak, nitko od petorke nije kažnjen zbog ubojstva Mihajla, Marije i Aleksandre.

Razlog je bila proceduralna greška zbog koje se njihovo priznanje, ponovljeno, pred istražnim sucem, nije moglo koristiti u postupku.

Suljić, Rimac i Mikola su naposljetku osuđeni 2005. zbog ubojstva jednog drugog muškarca, ali ne i za obitelj Zec. Pa ipak, za to ubojstvo, Suljić je dobio 10 godina (prvi zapucao), Rimac osam, a Mikola pet godina zatvora, čime je svima navedenima kazna danas istekla.

“Više puta sam dolazio, ne bojim se, imam osjećaj da mi se ne može ništa desiti u Zagrebu. Sama pomisao da u tom gradu slobodno živi Siniša Rimac, ubojica mog oca, nekome bi stvarala nelagodu, ali ja sam to potisnuo i pustio da prevlada uspomena na Zagreb kao mjesto mog rođenja i odrastanja. Ali do kuće nisam išao. Sve mogu, ali tamo ne mogu otići. Puno me lijepih uspomena veže uz to mjesto i bojim se da bih ih pokvario da odem”, rekao je Dušan za Tportal na upit o svraćanju u Zagreb.

Danas živi u Banja Luci gdje ima agenciju za nekretnine, a kako je rekao za 24 sata, nije raspoložen za razgovore s medijima koji ga stalno podsjećaju na nešto što bi želio zaboraviti. Hrvatska je njemu i sestri Gordani 2004. isplatila jednokratnu novčanu pomoć od 1.5 milijuna kuna.

Ulica po Aleksandri?

Iako su Zecove ubojice prošle nekažnjeno, Merčep nije. U pravomoćnoj osudi za nezakonito uhićenje 52 osoba, od kojih je 43 ubijeno na zagrebačkom, pakračkom i kutinskom području, uključeni su i Mihajlo, Marija i Aleksandra.

Photo: Davor Javorovic/PIXSELL

U međuvremenu, sjećanje na obitelj Zec u zagrebu ne blijedi. Prošle godine im je priznata i nagrađena pjesnikinja Monika Herceg posvetila je pjesmu za prošlogodišnju komemoraciju, a novoizabrani predsjednik zagrebačkog SDP-a, Viktor Gotovac, pored vraćanja imena trga Maršala Tita, također želi i nazvati ulicu po Aleksandri Zec.

“Moramo se sjećati svih koji su stradali, moramo komemorirati i smrt Aleksandre Zec,” rekao je Gotovac u emisiji “Nedjeljom u 2”.


Komentari