Emisija Labirint na HRT-u objavila je prilog o zlostavljanoj ženi iz Dubrovnika. Psihologinja Senka Sekulić osvrnula se na nedavno stravično ubojstvo žene koja je ubijena na svom radnom mjestu, u trgovini u Splitu. Rekla je da je počinitelj napao onoga za koga je znao da će imati najmanje moguće posljedice, onoga tko je ranjiv. Smatra da jedina sankcija koja može biti adekvatna za ovo je 40 godina zatvora.
“Počinitelji imaju podršku u nekom javnom diskursu gdje se još uvijek govori da je on bio ljubomoran, da je ona ubijena jer je on bio ljubomoran, da je ubijena jer nije dala da se viđa dijete, da je ubijeni izgubio kontrolu nad sobom, a ja sam uvjerena da ovaj počinitelj nije izgubio kontrolu nad sobom, on je izgubio kontrolu nad tom ženom” objasnila je psihologinja.
Mirjana iz Dubrovnika ispričala je svoju jezivu priču. Naime, nju je bivši muž prije sedam godina na spavanju isjekao mačetom po licu.
“Da je ta osoba pošla na mene budnu, a ne na spavanju k’o što je pošla, ja bih ga gurnula, ja bih se branila. Ne bi mi napravio to što je napravio” svjedoči Mirjana.
Kaže da se ne sjeća ničega te noći. U medicinskoj dokumentaciji stoji da je završila u KBC-u Split gdje je više puta operirana. Ozlijede koje joj je na spavanju nanio bivši suprug okarakterizirane su kao pokušaj teškog ubojstva.
Jedino je policija odradila posao
“On je osoba koja je prije tog događaja 11 puta prekršajno osuđen za obiteljsko nasilje, a on za ni jednu tu kaznu nije odležao. Znači ako si ti dobio uvjetnu godinu dana, nakon dva mjeseca ponovi istu stvar i samo mu se da nova uvjetna. Samo novi papir. I onda kad se dogode stvari kao što su se dogodile meni onda se svi čude kako se to dogodilo. Četiri mjeseca prije tog događaja ja sam navečer išla raditi, On je pijan došao, on izlazi iz autobusa, ja ulazim i on meni kaže dođi ujutro doma ja ću ti glavu stući sjekirom. Ja sam isti čas zvala policiju, prijavila sve to. Nakon toga sam za tri, četiri dana dobila obavijest od Državnog odvjetništva da je podignuta kaznena prijava za prijetnje smrću i opet nitko četiri mjeseca nije smatrao da bi trebalo reagirati. Ja sam svaki put zvala policiju, oni su svaki put uredno reagirali, zapravo jedini koji su odradili dio posla kako je trebalo” ističe Mirjana.
Psihologinja Senkić navela je da kad prvi puta ide prijetnja, a u najvećem broju slučajeva prijetnje se događaju prije samog počinjenja djela, da se adekvatno sankcioniraju, da su to kaznena djela koja prethode najgorem kaznenom djelu.
“Onda žena ne bi trebala biti ta koja se izmješta iz svog životnog okruženja, već bi počinitelj bio taj kojemu bi se napravio prekid u životu tako da bi gubio posao, da bi gubio podršku okoline u kojoj živi” rekla je Sekulić.
Apsurd birokracije
Godinu dana prije pokušaja ubojstva Mirjana je pobjegla s djecom u Zagreb u sigurnu kuću. Ondje su proveli šest mjeseci, a u Zagrebu su namjeravali ostati, ali na put su im stale zakonske nelogičnosti. Za upis u novu školu trebao je pristanak oca od kojeg su pobjegli. U školi su tražili potpis oca ili dokument suda o brakorazvodnoj parnici jer bi, kako su Mirjani poručili iz škole, otac mogao tužiti za otmicu. Otac nije želio potpisati, a kako parnica nije bila u tijeku morali su se vratiti nazad. Rekli su joj da bi za pokušaj teškog ubojstva trebao dobiti minimalno 10 godina zatvora, ali kako je išao na vještačenja u Vrapče jer je bio maloljetni branitelj pa se željelo utvrditi ima li PTSP koji nije imao, ali su mu uračunali da je bio smanjeno ubrojiv uz olakotnu okolnost da je bio branitelj.
“A ne znam zašto mu kao otegotnu okolnost nisu uzeli da je on unazad pet godina svakih par mjeseci prijavljivan za obiteljsko nasilje” pita se Mirjana.
Psihijatrijski nalaz je smatrao da je njemu četiri godine dovoljno za to s tim da se broji vrijeme koje je proveo u pritvoru. Prva izrečena kazna bila je na četiri godine zatvora, ali Vrhovni sud povećao ju je na šest godina.
Neosvješteno društvo
“Mene sad napadaju da što ja to govorim javno, kao da sam ja nekog ubila, a to treba, to nije stvar koja se gura pod tepih. Dubrovnik podržava nasilje svojom šutnjom, svim tim što ne čini ništa da se ljudi osvijeste. Nikoga u ovom gradu nije briga za mene, ali možda vaša susjeda, vrata do vas prolazi isto i nikoga nije briga. Najveći zatvor u kojem ljudi danas žive je što će mi ljudi reći. Sama sam išla i protiv sustava i protiv svega” ogorčena je Mirjana.
Psihologinja kaže da prijetnje treba shvaćati vrlo ozbiljno i kad netko prijeti prvi puta odmah to prijaviti.
“Kad se dogodi situacija kao u dućanu u Splitu, preporuke su da se takva osoba ne ignorira. Ne u smislu da okrenete leđa jer ignoriranje u tom trenutku još više razjari počinitelja, nego treba zvati nekoga, treba vikati, treba se početi udaljavati, ići leđima unatrag, staviti bilo što između sebe i počinitelja. Maknut se iz prostorije i obavijestiti nekoga da je on tu i da je opasan. Ako su zajednička djeca tu, puštanje nenajavljeno ne dolazi u obzir, puštanje u osobni prostor ne dolazi u obzir. Ta ljutnja koja je potpuno normalna reakcija koju osjećaju i muškarci i žene kod nasilnih muškaraca je facilitirana okolinom i onda nema načina da se kaže evo za osam mjeseci će ona biti sigurna. Institucije moraju preuzeti veći dio odgovornosti jer nije žrtva odgovorna za postizanje sigurnog okruženja za sebe, za to je odgovorna država kada se radi o kaznenim i prekršajnim djelima” zaključila je Senkić.
