Policijske istrage i potrage za nestalim osobama najčešće imaju neki zaključak, epilog ili kraj. Nestale osobe često budu pronađene – mrtve ili žive, a do počinitelja ubojstava ili teških krađa i drugih zločina kaznene prirode, policija najčešće dođe, prije ili kasnije. Osobito u današnje vrijeme, kada raspolažu tehnologijama koje im uvelike olakšavaju rad. Nije rijetkost ni da se neki stari spisi i slučajevi izvlače iz ladica i ponovno aktualiziraju, budući da nove tehnologije nude i nove mogućnosti istrage, kao i mogućnosti pribavljanja novih dokaza, prenosi Dnevno.hr.
Niz je takvih slučajeva i u Hrvatskoj u posljednjih 30-ak godina, a o razlozima zbog čega se to događa, kao i općenito, o kakvim se slučajevima radi, za Dnevno je ispričao bivši policajac i šef ekipe za očevide Policijske uprave zagrebačke, Branko Lazarević, koji je dobar dio svog radnog vijeka proveo u Đorđićevoj. Osim toga, on je novinar i publicist, koji je izdao nekoliko knjiga, a već se godinama bavi tematikom nestalih osoba.
U Hrvatskoj je velik broj neriješenih slučajeva
U svojim ih je istragama spojio tristotinjak, od kojih je neke i najbliža obitelj ‘otpisala’, misleći da više nisu među živima. Naime, Lazarević se potragama bavi otkako je otišao u mirovinu, a nedavno je pokrenuo i grupu na Facebooku pod nazivom ‘Lazine potrage’. Kako navodi, ne može se općenito pričati o nestancima i potragama te o policijskim istragama, budući je svaki slučaj jedinstven i priča za sebe, međutim, o njegovoj stručnosti i predanosti govori slučaj u kojem je spojio majku i sina, o čemu je snimljen i dokumentarni film koji se prikazivao u šest zemalja.
Budući da u Hrvatskoj postoji preko nekoliko slučajeva kojima se policija više ne bavi, no u kojima je izostao konačan epilog, kao što je primjerice ubojstvo mladića Hrvoja Turibaka (24) iz srpnja 2012. godine, zanimalo nas je koji su sve mogući razlozi policije da odustane od istrage nekog slučaja, ili pak, od potrage za nekom nestalom osobom.
“Što se tiče neriješenih slučajeva, u moje vrijeme, dok sam ja radio u Đorđićevoj, kad nismo imali što delati, kad bismo riješili sve što je aktualno, onda nas je načelnik Damir Lončarić tjerao da otvaramo stare spise, da ih čitamo ponovno i da ih dorađujemo, odnosno da vidimo postoji li igdje prostor da se nešto učini, da nekim slučajem nešto nije propušteno”, navodi Lazarević za Dnevno te dodaje kako se njemu čini da u Hrvatskoj postoji velik broj neriješenih slučajeva.
Misteriozno ubojstvo u Španskom
U prizemnom stanu u zagrebačkom naselju Špansko, mrtvo tijelo Hrvoja Turibaka (24) te je ljetne subote poslijepodne pronašao njegov mlađi brat Tomislav. Već sljedećeg jutra, policija je potvrdila kako se radi o nasilnoj smrti te da je Hrvoje ubijen oštrim predmetom.
Međutim, na vratima stana, u kojemu je mladić živio s roditeljima i mlađim bratom, nije bilo tragova provale. U nedjelju je policija privela mlađeg brata ubijenog, Tomislava, kao osumnjičenog za ubojstvo. Naime, za policiju je to bilo logično s obzirom da nije bilo tragova provale, a na tijelu ubijenog nije bilo tragova borbe.
No, Tomislav krivnju nije priznao. Policija je sumnjala da je Tomislav, nakon što je u subotu poslijepodne ubio brata nožem, otišao na rolama prema Jarunu kako bi prikrio tragove te su vjerovali da se putem negdje riješio noža i krvave odjeće.
Ali, ubrzo su se našli u slijepoj ulici. Zaključili su kako Tomislav nije mogao ubiti starijeg brata, budući da je 3D simulacija i rekonstrukcija pokazala kako je Hrvoja ubio netko tko je visoko oko 190 cm, a Tomislav je puno niži. Zbog toga je Županijsko državno odvjetništvo odbacilo kaznenu prijavu protiv Tomislava Turibaka (22), no ubojica njegova brata nikada nije pronađen.
‘Mladić je mogao izaći iz stana’
Konkretno, o tom slučaju, Branko Lazarević kaže:
“Teško mi je to govoriti, kako se ono kaže ‘o kolegama sve najbolje’, ali pitanje je jesu li oni učinili sve, jesu li oni koji su radili na slučaju znali raditi taj posao kako treba, pitanja su mnoga”, navodi Lazarević za Dnevno.
“Sasvim slučajno sam došao do obdukcijskog nalaza ubijenog brata Hrvoja Turibaka, teško mi je to javno reći, ali ne može se isključiti mogućnost kako se možda ne radi o ubojstvu. U takvim slučajevima, dozvoljeno je razmišljati i o tome. Navodno je imao dvije ubodne rane. Koliko se sjećam, obducent je izjavio da je po pitanju jedne rane mogao živjeti još 10 minuta, a po pitanju druge 12 minuta. Ako je vjerovati obducentu, taj mladić je mogao izaći iz stana, mogao je nazvati hitnu pomoć ili otići susjedu lupati na vrata, ukoliko je to tako”, navodi Lazarević te dodaje:
“Ja sam u to vrijeme govorio da ukoliko postoji sumnja na ubojstvo, ako je član obitelji osumnjičen, onda policija mora itekako voditi računa o dokazima. Što znači otisak bratovog prsta u stanu ako on tamo živi? Što znače mikro tragovi odjeće, ako on tu živi? Dakle, ako se sumnja na člana obitelji, to je jedna vrlo teška kriminalistička obrada. Postoje načini kako se to radi, no to je suviše detaljno. Ja sam tada izrazio sumnju da će to teško proći, a policija će, u ovakvim slučajevima sumnjati i u kućnu pomoćnicu, člana familije i slično, a tko zna gdje se zapravo nalazi prava istina?”, pita se Lazarević za Dnevno.
